'Tamo daleko' usred Crne Gore Podgorica više neće tolerirati

Bila je dovoljna samo jedna vrela ljetna noć da humanitarni projekt u Herceg Novom okonča skandalom s puno medijske halabuke, verbalnim ratom na društvenim mrežama, kaznenom prijavom i novim trzavicama na relaciji Podgorica – Beograd. Koncert nazvan “Za naše Kosovo i Metohiju”, održan neki dan u bajkovitom ozračju Kanli kule, amfiteatra rijetke ljepote još od turskih vremena, tekao je mirno, uz nastupe Ivane Žigon i Kosovskih božura, Divne Ljubojević i Melodi 357, Danice Crnogorčević i trubačkog orkestra Marka Gligorijevića. Sve dok se na pozornici nije pojavio popularni pjevač Vlado Georgiev s još popularnijom pjesmom “Tamo daleko”.

I tako je počeo lom, uz lepet srpskih zastava i bengalke. “Daleko kraj mora, tamo je selo moje, tamo je Srbija”, zaorila se ova poznata, tradicionalna srpska pjesma iz Prvog svjetskog rata, otkada egzistira kao himna svih srpskih vojnika koji odlaze u boj.

Ministarstvo kulture Crne Gore reagiralo je promptno, već sutradan, burno, uz najavu kaznene prijave protiv organizatora koncerta “Za naše Kosovo i Metohiju” zbog, kako se navodi, kršenja niza zakonskih odredbi, isticanja simbola drugih država, skrnavljenja državne himne i političkih i nacionalističkih poruka. – Na “programe” nalik preksinoćnjem Ministarstvo kulture i država Crna Gora neće šutjeti – naprotiv. Od sada, svatko kome koncept “manifestacija kulture” bude paravan za nacionalističke poruke i kršenje zakona, odgovarat će na način kako je to regulirano propisima ove države – poručili su iz Ministarstva kulture. S tim u vezi, pozdravili su i odluku budvanske općine da, nakon oštrih reakcija crnogorske javnosti, odustane od ideje organizacije koncerta trubača iz Guče u tom gradu, jer smatraju da smotre kulture ne smiju biti izgovor za organizaciju nacionalističkih skupova, a posebno kada se, kako kažu, kao u slučaju Herceg Novog, njima negira crnogorski identitet.

Početak kraja

– Žalimo što je Herceg Novi bio domaćin ovog programa, tim prije jer smo nedavno na istom mjestu mogli ispratiti festival sasvim drugačijeg tipa, koji u mnogo ljepšem svjetlu promovira i taj grad i Crnu Goru – navode u Ministarstvu kulture Crne Gore reagirajući na sporni koncert koji je organizirala humanitarna fondacija “Delije” u povodu 800 godina samostalnosti Srpske pravoslavne crkve i 630 godina Kosovske bitke. No službena Podgorica malo je marila za to: događaj u Herceg Novom za njih je samo jedna u nizu provokacija koje neće tolerirati.

Crna Gora nepovratno se istrgla iz gotovo stoljetnog zagrljaja Srbije. Taj je proces otpočeo još u ožujku 2003. kada je SR Jugoslavija reorganizirana u državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru. Nakon referenduma o neovisnosti, Crna Gora je 3. lipnja 2006. proglasila neovisnost i otada postoje dva snažna kontinuiteta: premoć Demokratske partije socijalista (DPS) čiji se lider Milo Đukanović izmjenjuje na dužnosti premijera (četiri puta) i predsjednika (dva puta), pod čijim se vodstvom odvija i drugi kontinuitet, a to je crnogorska državna politika usmjerena na približavanje Europskoj uniji i NATO-u.

Odnosi sa Srbijom pogoršali su se 2008. s crnogorskim priznavanjem državnosti Kosova, što je opteretilo i odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, utjecajnoj u Crnoj Gori, a sporno je i djelovanje kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve. Nakon ruske aneksije Krima 2014. Crna Gora uvodi sankcije Rusiji, u skladu s politikom Europske unije, što je izazvalo masovne prosvjede u Podgorici koje predvodi moćni prosrpski Demokratski front, optužujući vlast za korupciju i nepotizam, protiveći se približavanju NATO-u i zagovarajući prorusku politiku. No, godinu dana kasnije Đukanović ih je pomeo na parlamentarnim izborima, pa je uzročno-posljedično u lipnju 2017. Crna Gora primljena u NATO.

No pritisak iz Beograda ne popušta. “Crna Gora prekraja povijest”, vrišti s naslovnica srpskog tiska koncem prošle godine, nakon što je predsjednik Milo Đukanović, prema svemu sudeći, krenuo u konačni obračun s još uvijek vrlo utjecajnim prosrpskim snagama u Crnoj Gori. U posljednjem u nizu događaju koji potkrepljuju ovu tezu crnogorski parlament tih je dana, na inicijativu upravo Đukanovićeva DPS-a, raspravljao o samo jednoj jedinoj točki dnevnog reda: rezoluciji kojom se ništavnim proglašavaju odluke Podgoričke skupštine, instrumenta kojim je 1918. Crna Gora predana u gotovo stoljetno okrilje Srbije.
Uistinu, dokaza o Đukanovićevu kontranapadu na srpske snage u Podgorici i njihove mentore u Beogradu svakim je danom sve više. Osobito pridoda li se tome i verbalni sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom, nakon što je Đukanović nedavno izjavio da su “interesi SPC-a suprotni državnim interesima”. Kako ne bi bilo dvojbe o njegovim namjerama, prekorio je i lidere Srba u Crnoj Gori zato što zahtijevaju ravnopravnost Srba i srpskog jezika u Crnoj Gori. “Vođe prosrpskih stranaka u Crnoj Gori malo-malo pa iniciraju ponovno prekrajanje ustava kako bi država Crna Gora postala država srpskog i crnogorskog naroda i kako bi srpski i crnogorski jezik bili jednaki ili ravnopravni u crnogorskom ustavu”, bocnuo ih je Đukanović.


Konačna emancipacija

Njegovi napori za konačnu emancipaciju Crne Gore od stoljetnog utjecaja Beograda postali su vidljivi i početkom studenog prošle godine kada je kontroverznom srpskom književniku Matiji Bećkoviću i grupi srpskih intelektualaca uskraćena mogućnost ulaska u zemlju. Nepoželjna je skupina trebala govoriti na zabranjenom skupu stote godišnjice Podgoričke skupštine, na kojoj je, kako je rekao premijer Duško Marković, “pod prividom narodne volje izbrisano ime Crne Gore, a s njim i crnogorski parlament kao temelj suvereniteta svake moderne države”. Reakcija službenog Beograda bila je promptna.
– Država Srbija mora reagirati, šokiran sam. Crna Gora ovim uvodi delikt mišljenja. To je nezamislivo i nedopustivo u Europi u 21. stoljeću – rekao je tada Aleksandar Vučić. Srpskog predsjednika prilično je zapekla i Đukanovićeva izjava: “Nakon Dubrovnika ugrozili smo neke temeljne elemente crnogorskog društva.” No iz Podgorice su zapuhali neki sasvim novi vjetrovi.

– Iako je sve učinjeno da se više nikad ne čuje za bilo kakvu crnogorsku posebnost, baš to je bio poticaj pokretu za obnovu crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta – poručio je Milo Đukanović pa citirao kralja Nikolu: “A zašto sve ovo... Zato što žele stvoriti od Crne Gore jedan ili dva okruga srbijanska, a ne ravnopravnoga brata.”
Dakako, otpori Đukanovićevim nakanama snažni su. Naime, nemali broj od 28,73 posto stanovnika prema popisu iz 2011. izjašnjava se kao Srbi, nasuprot 44,69 posto onih koji su se izjasnili kao Crnogorci. No, neometani pritiscima iz Beograda, koncem prošle godine u protestnu šetnju pod nazivom “Nikad više 1918.” u velikom broju izišli su “Crnogorci i svi ostali kojima je Crna Gora svetinja”. Nema ih puno, ali ih je više, sasvim dovoljno da “Tamo daleko” zauvijek ostane tamo i daleko.