Dok nemiri bjesne istokom Ukrajine, neizvjesnost se uvlači u Moldaviju, najsiromašniju europsku državu. Sukob Zapada i Rusije prelio se na susjednu zemlju, povećavajući rascjep između njezina većinski proeuropskog dijela i odcijepljenog ruskog istoka. Bruxelles i Moskva sve agresivnijom diplomacijom bore se za utjecaj nad bivšom sovjetskom državom s 3,5 milijuna stanovnika čiji status neutralne zemlje blijedi.
Centrom Tiraspola odjekuju udarci vojničkih čizama dok mladići s isukanim bajunetama prolaze Ulicom Oktobarske revolucije, gradskom žilom kucavicom. Stariji građani ponosno promatraju paradu u čast Crvene armije koja je onuda protutnjala prije sedamdeset godina oslobodivši ih njemačke okupacije.
Imaju parlament, vladu...
No, u glavnom gradu Pridnjestrovlja, uske i nepriznate države između rijeke Dnjestra i Ukrajine, još čekaju konačno oslobođenje. Iako imaju vlastiti parlament, vladu, valutu i granicu, službeno su dio Moldavije od koje su proglasili neovisnost 1990.
– Želimo biti dio Rusije, želimo slijediti primjer Krima – kaže studentica Anna Pavlova (22). Iako studira u Kišnjevu, glavnom gradu Moldavije, uvjerena je da je budućnost Pridnjestrovlja u Rusiji. To smatra i većina od 300.000 stanovnika separatističke države.
– Moskva nam financijski pomaže, kulturno i jezično smo jedan narod – napominje Pavlova dok stoji pored spomenika ruskog generala Aleksandra Suvorova. On je porazio Turke, čime je Otomansko Carstvo 1792. predalo Rusiji prostor koji se danas naziva Pridnjestrovlje.
Suvorov je osnovao Tiraspol. Nakon konačnog povlačenja Turaka i preostali dio istočne Moldavije pripao je Rusima. U metežu izazvanom ruskom Oktobarskom revolucijom, Moldavci su iskoristili priliku i proglasili neovisnu republiku, a zatim se priključili Rumunjskoj, zemlji istih korijena i jezika. Pridnjestrovlje je, pak, ostalo pod ruskom kontrolom tijekom osnivanja Sovjetskog Saveza. Sovjeti su 1940., temeljem sporazuma s Njemačkom, oduzeli Rumunjskoj Moldaviju te ju proglasili Socijalističkom Republikom koja je postojala sve do raspada Sovjetskog Saveza. U njoj se nalazio i prostor Pridnjestrovlja, najistočniji dio zemlje. Ondje su Sovjeti gradili tvornice dok je ostatak Moldavije ostao poljoprivredna zemlja.
Trećinu stanovništva čine Rusi, trećinu Moldavci, a trećinu Ukrajinci. Svi oni odgajani su u sovjetskom duhu te žive u zgradama tipičnima za to razdoblje.
Nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, Moldavija je 1990. donijela Deklaraciju o neovisnosti uključivši alarm kod stanovništva čiji je prvi jezik ruski. Većina ih ne govori moldavski, zapravo rumunjski jezik. Neki su se bojali da bez znanja jezika neće imati posao, neki su strahovali od moldavskog nacionalizma i mogućnosti spajanja s Rumunjskom, njemačkim saveznikom u Drugom svjetskom ratu, dok se neki jednostavno nisu mirili s činjenicom da Sovjetskog Saveza više nema.
Proglasili su separatističku Pridnjestrovsku Moldavsku Republiku, posljednju utvrdu socijalizma, odvojenu rijekom Dnjeprom. Crveno-zelena zastava s malim žutim srpom i čekićem vijori na zgradi parlamenta i vlade u centru Tiraspola.
Tenzije između dviju novih država prerasle su u tromjesečni rat 1992. Proruskoj strani pomogla je 14. sovjetska armija koja je ondje ostala nakon raspada Sovjetskog Saveza. Njezin general Aleksandr Lebed, u Tiraspolu slavljen kao heroj, na svoju ruku je branio odmetnuti teritorij. Rat je ostavio 8000 mrtvih i državu koju su priznale samo nepriznate zemlje Južna Osetija, Abhazija i Gorski Karabah.
– Nije bilo pobjednika – kaže Moldavac Victor Drug (55), lučki radnik na rijeci Dnjestru. Njegovo selo Vinitsa nalazi se na teritoriju Pridnjestrovlja, ali je pod upravom Moldavije. U selu pozorno prate vijesti, svjesni da bi njihovi susjedi iz okolnih mjesta mogli službeno postati Rusi.
– Ako Pridnjestrovlje tako odluči, u redu. To je njihova volja – kaže Victor Drug. No stanovnici odmetnute države već osam godina bezuspješno čekaju poziv Moskve. Na referendumu 2006. godine 97 posto ih se izjasnilo za priključenje Rusiji. Umjesto primanja, Moskva ih je tek potapšala po ramenu. Financijski im pomaže te im besplatno daje plin koji stanovnici Pridnjestrovlja plaćaju nekoliko puta manje nego ostatak Moldavije. Rusija, međutim, nikada nije priznala neovisnost Pridnjestrovlja. Taj prostor, fizički odvojen od Rusije, služi joj kao zona za držanje na odstojanju NATO-a i ambicija Zapada. No, u studenom je moldavski predsjednik Nicolae Timofti potpisao ugovor o gospodarskoj suradnji s Europskom unijom, isti onaj ugovor koji je u Ukrajini odbio proruski predsjednik Viktor Janukovič, zbog čega su u Kijevu počeli prosvjedi, pretvorivši se u revoluciju.
Poseban status
Na potez Kišnjeva, parlament Tiraspola odgovorio je slanjem pisma u Moskvu u kojem traži pristupanje Rusiji. Proruski nastrojeni građani vjeruju da će ih sada, nakon 24 godine od proglašenja neovisnosti, Rusija konačno primiti. Leonid (50), prodavač povrća na središnjoj gradskoj tržnici, kaže: – Prema našoj tradiciji, osoba postaje domaćim stanovnikom kada na jednom mjestu živi 25 godina. Rusija je čekala taj trenutak.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, nakon sastanka s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem, izjavio je: – Zajednički cilj nam je da Pridnjestrovlje ima poseban status u cjelovitoj, suverenoj i neutralnoj Moldaviji.
Poseban status koji bi odgovarao Rusiji bila bi uspostava Moldavije kao federacije između Pridnjestrovlja i ostatka zemlje. Time bi imala izravan utjecaj na donošenje političkih odluka u čitavoj državi. Sličan zahtjev ima ruska manjina na istoku Ukrajine. Kišnjev i Bruxelles o tome ne žele ni čuti. Štoviše, Kišnjev jasno poručuje da je konačni cilj zemlje ulazak u EU do 2019. godine. Na tom putu ima podršku Rumunjske, članice EU-a i NATO-a. Predsjednik Pridnjestrovlja Jevgenij Ševčuk uvjeren je da će Rusija prihvatiti njegovu zemlju. Ruski ministar Lavrov spomenuo je, naime, cjelovitost Moldavije uz riječ „neutralna“.
– Gdje vidite neutralnu državu? Moldavija ima vježbe s NATO-om, a njezin ekonomski suverenitet sada je u Bruxellesu – istaknuo je Ševčuk.
Otkad je prije dvije godine došao na vlast, moldavski predsjednik Timofti napravio je snažan zaokret prema europskim integracijama. Bruxelles je dobio saveznika u širenju utjecaja nad prostorom koji EU naziva „Istočno partnerstvo“, odnosno sferu uspostavljanja odnosa s Ukrajinom, Armenijom, Azerbajdžanom, Bjelorusijom, Gruzijom i Moldavijom.
Provokacija iz Kišnjeva
U sklopu tog partnerstva zemljama se nudi politička suradnja i liberalizira trgovina dok istovremeno vrata članstva u EU ostaju zatvorena. Rusija je na to odgovorila svojom Euroazijskom carinskom unijom, stvaranjem zone slobodne trgovine na prostoru bivših sovjetskih republika. U toj uniji zasad su Rusija, Bjelorusija i Kazahstan.
Ambicija širenja na Ukrajinu propala je rušenjem predsjednika Janukoviča. Kada je postalo jasno da bi nova vlada u Kijevu, osim želje za ulaskom u EU, mogla napraviti i korak prema NATO-u, Putin je pokrenuo referendum na većinom Rusima nastanjenom poluotoku Krimu omogućivši mu pripajanje s Rusijom. Time je zadržao vojnu bazu na Crnome moru, odakle blokira NATO-ve članice Rumunjsku, Bugarsku i Tursku, te Gruziju s kojom je 2008. ratovao oko odcijepljenih regija Južne Osetije i Abhazije.
Rusija u Pridnjestrovlju ima stacioniranu vojsku, a ruske mirovne snage stoje na granici od kraja rata 1992. Na graničnim prijelazima zasad nema pojačanih mjera. Strancima, ali i Moldavcima, potrebna je putovnica za ulazak. Na ulazu se ispunjava formular za jednodnevni boravak u zemlji. Za više dana potrebno je ići u migracijski ured, prijaviti boravište i tražiti dopuštenje. Stanovnici imaju pridnjestrovske putovnice, s kojima ne mogu u inozemstvo, te ruske, moldavske ili ukrajinske.
Od prošlog tjedna Bruxelles je omogućio Moldavcima ulazak u EU bez vize, no to nije potaknulo građane Pridnjestrovlja na promjenu putovnica. Reakciju je međutim izazvala odluka Kišnjeva o oporezivanju izvoza iz Pridnjestrovlja koji ide preko moldavskog teritorija. U znak protesta, ministrica vanjskih poslova odcijepljene države odbila je sudjelovati na sastanku u Beču, sjedištu Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE). Ondje su, uz domaćina kao posrednika u konfliktu, trebali sudjelovati Kišnjev i Tiraspol, promatrači Bruxelles i Washington, te jamci Moskva i Kijev. Tijekom odcjepljenja Krima, vlada u Tiraspolu zabranila je okupljanja u znak podrške Rusiji, kako ne bi izazvala revolt istočnog susjeda Ukrajine. Ukrajinski zapad sjedište je nacionalista, što je moglo dovesti do problema i na toj granici Pridnjestrovlja. Kišnjev je u petak povukao odluku o oporezivanju izvoza pa će Tiraspol sudjelovati na odgođenom sastanku u Beču.
Ne žele novi rat
No pozicija predsjednika Ševčuka je jasna: – Koristit ćemo sva raspoloživa sredstva da se ispuni želja građana. Prodavač Leonid kaže: – U Ukrajini vidimo što je to EU - nemiri i rat. Naše mjesto je uz Rusiju. Moldavci u susjednom selu nadaju se da će Moldavija ostati cjelovita.
– Kako da jedno mjesto više volim od drugog – kaže Galina (50), prodavačica na kiosku u Vinitsi gdje je spomenik palim Moldavcima. Dok su 1992. padale granate, ona je uzela za ruke dvije male kćeri te se s njima sakrila u jedan grob. – Ne želim da se taj užas ponovi. Bojim se da bi se to moglo dogoditi u Ukrajini – kaže. U pet minuta udaljenom proruskom gradu Benderu spomenik je poginulim vojnicima druge strane.
U znak sjećanja, ostale su rupe od metaka na zgradi gradske vijećnice. Victor Drug vraća se oronulom cestom s posla na rijeci Dnjestar, granici dviju država. – Mi mali, obični ljudi živimo skromno. I samo želimo nastaviti živjeti. No politika igra svoju igru – kaže.
Hvala EU i Majdanovcima što su doveli novi rat u Europu.