Nakon godina dominacije Luke Modrića i Ivice Olića, u Večernjakovoj anketi nastupilo je doba spektakularnoga Bayernova napadača, 27-godišnjeg Marija Mandžukića. Cijela godina protkana je Mandžinim bravurama i Bayernovim trofejima, u kojima je njegov doprinos bio neprocjenjiv.
Osim što je postao prvi hrvatski nogometaš koji je u finalu Lige prvaka postigao pogodak iz igre, Brođanin Mario Mandžukić prvi je stranac koji je zabio za Bayern u njegovu desetom finalu Kupa prvaka ili Lige prvaka! Nasljednik legendi bavarskoga kluba, Ulija Hoenessa, Gerda i Thomasa Müllera, Rotha, Kögla, Marija Baslera, Stefana Effenberga...
Nije ni čudo što ga Nijemci obožavaju, što ga je Fifa svrstala među 15 najboljih svjetskih napadača ove godine i na kraju što je u ovoj anketi pobrao čak osam desetki.
Dodjela u Münchenu
Mandžo već nekoliko dana zna da je obranio naslov u ovome prestižnom izboru. Spreman je nagradu primiti u svome omiljenom okruženju, u velebnoj Allianz Areni, u kojoj je Večernjakov trofej u siječnju 2010. godine preuzeo Ivica Olić. Tu statuu od prošle godine u svome stanu u Slavonskom Brodu čuva Marijev otac Mato Mandžukić, nekada britki stoper slavonskobrodskoga BSK...
– Ponosim se sinom, znam koliko mu taj trofej znači jer ga svrstava među najveće igrače koje smo imali. Pratio sam pozorno vašu anketu, zbrajao glasove i napeto iščekivao ishod – kazao nam je Mato Mandžukić, koji je sina vidio prije nekoliko dana, prije nego što će Mario otići na odmor.
– Donio mi je iz Maroka medalju sa Svjetskog klupskog prvenstva, priložio sam je uz ostale trofeje koje čuvam, dresove u kojima je osvajao naslove.
Bio sam na Wembleyu
Koji vam je njegov naslov bio najdraži?
– Bio sam na Wembleyu i gledao finale Lige prvaka, poslije sam se priključio proslavi. Taj dan mi je poseban i neobično drag, ali ono kada je zabio Srbiji u Zagrebu.... Ma mislio sam da će mi srce iskočiti koliko sam uzbuđen i ponosan bio! – dodaje tata Mato.
Pričajući o sinovoj karijeri, Mato Mandžukić posebnu zahvalu upućuje Marijevu dugogodišnjem menadžeru Ivanu Cvjetkoviću. Osobno je inzistirao da baš taj Fifin agent zastupa njegova sina.
– Poznavali smo se Ivan i ja otprije, igrali jedan protiv drugoga, znali se družiti. Iako su mi se mnogi menadžeri nudili i svašta obećavali, tražio sam Ivana da dođe gledati Marija i procijeni je li igrač po njegovu ukusu. Kad smo potpisivali ugovor, rekao sam Mariju da mu je Ivan sada drugi otac, da ga sluša i poštuje kao i mene. Mogao sam se i ja brinuti o sinu, ali nisam želio napustiti Brod i posao, tada sam još radio u Specijalnim vozilima u “Đuri”.
Kakvu sljedeću godinu želite sinu? Možda je to godina velikoga transfera?
– Najprije, samo neka bude zdrav, a najveća želja mi je da postigne nešto veliko s reprezentacijom. Želim mu da bude Zlatna kopačka SP-a i da se iz Brazila vrati s medaljom. Transfer? Znate, ja nakon Bayerna navijam za Real, ali sinu želim da, ako mu je dobro u Münchenu, bude uporan, borben i da se ne predaje. Svi sada pričaju o Poljaku koji dolazi, a svojedobno su mu tako prijetili i Gomezom pa je moj Mario pokazao koliko vrijedi.
Kakav je Marijev odnos s Guardiolom?
– Mario je igrač koji ne voli biti na klupi. Znao mi je reći: “Tata, ja kada ulazim s klupe, ne znam se ni zagrijati...” Moj savjet uvijek je bio – radi, slušaj trenera, ne štedi se na treninzima i uspjet ćeš. I vidite, dobro mu ide – zaključuje uza smiješak ponosni tata Mato.
Losert na Trgu
Mandžina godina iz snova i naklon do poda brodskome velemajstoru. Ako dvostruki zlatni olimpijac Venio Losert u rodnome gradu ima ploču na središnjem trgu, Mario Mandžukić već sada zaslužio je ulicu. On je slavonskobrodska Janica, Goran, Toni ili Ivica. Takav se rađa jednom u sto godina...
Hm.........