U Hrvatskoj se dogodio još jedan teatar apsurda. Neki će reći da je i to demokracija, a ja bih prije rekao da je to demokratska perverzija. Hrvatska je slavila 25 godina Oružanih snaga. Obilježili smo 25 godina od postrojavanja ZNG-a na stadionu u Kranjčevićevoj. Gledali smo snimke tog događaja 1991., i na snimkama pun stadion, tribine nakrcane narodom, nije bilo nigdje slobodnog mjesta, guralo se gdje se moglo, da se bude ondje. Ove subote bilo je ponovno postrojavanje na istom mjestu. Toliko drukčije od onog otprije 25 godina. Na stadionu su se, uz pripadnike vojske i policije i branitelja, uglavnom nakrcali političari. A narod? Tribine su zjapile sablasno prazne! To je bilo za plakati! Srce se stegne čovjeku kad vidi što se dogodilo s narodom i državom u samo 25 godina, kakvo srozavanje, kakav pad... Za koga je bilo postrojavanje? Za državni vrh ili za sve? Gdje je nestao taj narod? Zar se u 25 godina toliko otopilo to domoljublje da više gotovo nikoga nije briga za ono što je bilo, što je prethodilo našoj današnjoj slobodi?
No to je bila sramota, na račun politike. Ali je apsurd bilo nešto sasvim drugo. Apsurd je bila činjenica da smo isti dan, na dan stvaranja Oružanih snaga Republike Hrvatske, imali ponovni jugokomunistički dernek u Kumrovcu, gdje se skupilo mnoštvo koje nema veze s današnjom Hrvatskom, gdje se slavi diktator i megazločinac, gdje se nosi znakovlje s komunističkom zvijezdom petokrakom pod kojom je vođena agresija na Hrvatsku, protiv koje su pali mnogi branitelji, trećina zemlje bila okupirana i srušena, zbog koje se i išlo u osnivanje ZNG-a, preteče Oružanih snaga RH. Istina, u demokraciji je sve moguće i dopušteno u okviru zakona, ali kumrovečki dernek nema veze ni s čim osim s neobjašnjivim luđačkim održavanjem Titova kulta koji je ravan kultu kakav se danas još njeguje u Sjevernoj Koreji. Kad televizija pusti izjavu čovjeka koji kaže da je Tito njemu bio sve, i otac i majka, gotovo da mu je bio božanstvo, tada se jedino psihijatrija može pozabaviti takvim osobama i događajima. Tu više pomoći nema ni sociologija ni druge društvene znanosti, tu se već mogu postavljati medicinske dijagnoze.
Jer kako se može slaviti režim koji je iza sebe dokazano ostavio desetke tisuća ubijenih? Desetke tisuća utamničenih? Nije valjda da 2016. godine moramo opetovano zboriti o povijesnim činjenicama koje su odavno znane i poznate? Što se to događa da ljudi toliko poblesave? Što se uopće događa s tom nekom lijevom scenom u Hrvatskoj koja se ne može odijeliti od Titove i komunističke zločinačke prošlosti? Jedno je sigurno. Ima manjina koja nikad nije bila za samostalnu Hrvatsku, pa danas teško živi u toj istoj Hrvatskoj. I po njihovu je djelovanju jasno da ne mogu smisliti državu u kojoj žive, a moraju. Iako ih nitko ne ugrožava. Ali to je Hrvatska! No još se više mnogima zgadilo sve što se dogodilo proteklih 25 godina, posebice nakon pobjede u ratu, i što se danas također događa! Ima to veze i s Kumrovcem, ali još više ima veze sa subotnjim praznim stadionom.
Jer se ljudima sve zgadilo, od politike do države. Zgadilo im se koliko je u državi lopovluka, korupcije, iako opet mnogi u njoj sudjeluju i na nju pristaju. Nevjerojatno, ali se ljudima zgadilo mnogo toga oko Domovinskog rata i branitelja. Zgadilo im se zbog politike koja godinama manipulira braniteljima, a povijest koristi u dnevnopolitičke obračune, kako Domovinski rat tako i Drugi svjetski rat i poraće još više. Ljudima su se zgadili političari, politika općenito, pa je ignoriraju, bježe od nje. Zgadila im se ponajprije politika koja se godinama busa u prsa i pršti od domoljublja, a svojim djelovanjem tu istu domovinu uništava i baca na koljena. Ali su ljudi postali mnogi i komotni, ne cijene što je bilo prije, kome mogu zahvaliti što imaju danas. Radije će ići po špicama i kafićima ili trgovačkim centrima nego da sudjeluju u manifestacijama od nacionalnog značenja. Istina, bilo je ljudi na zagrebačkom Jarunu, ali to je i očekivano, jer je uvijek veliki interes gdje se uživo mogu vidjeti svakakva oružja i oruđa, borbena tehnika...
Svejedno, politika je glavni krivac za sve veću depresiju u zemlji, za nedostatak optimizma, zajedništva, dijaloga o bitnim nacionalnim temama, za sve veću otuđenost naroda od politike i države, za sve veći val izbjeglištva iz zemlje, za sve veći nedostatak političke kulture, za sve veći val mržnje, nesnošljivosti... Gdje je kraj tome? Tko će reći dosta?
Od kad je samostalne Hrvatske, simpatizeri Jugoslavije i bivšeg sustava rade poput mafije na detroniziranju svega onog što učvršćuje hrvatsku državnost. Sjetimo se samo priča o "Zapadnom Balkanu", detuđmanizaciji, "građanskom ratu", zločinačkom pothvatu Ante Gotovine, obrani UDBAša Perkovića i Mustača, i dalje da ne nabrajam. Danas oni "izlaze iz ormara" i u Kumrovcu slave jugoslavenski nacionalistički pokret, što se do sada nisu usudili jer im politička situacija nije bila povoljna. Na nezadovoljstvu građana ponovo šire lažne ideje o boljem životu.