U idućih nekoliko tjedana Hrvatska će, nadamo se, dobiti novu vladu. Jedino što zasad znamo jest da je vjerojatni novi premijer tehnomenadžer svjetskog ugleda. To smo izguglali i to je u principu to. Sada tek moramo doznati tko će biti njegovi ministri, po kojim će se uopće kriterijima birati, koji će oni to program provoditi i koje ključne reforme možemo očekivati. A pitanje je i koliko će ovaj novi “pokus” uopće trajati, iako se kratkog roka vjerojatno treba najmanje bojati. Jer prije će se Most riješiti i straha od morskih pasa nego se odreći vlasti. U svakom slučaju, sve su to, trenutačno, velike nepoznanice. No, možemo se složiti da čovjeku sada treba dati šansu. Pustiti ga da predstavi tim, povuče prve poteze pa mu onda suditi. I pomoliti se da će se nova vlada baviti onim suštinskim stvarima koje zemlju muče, poput javnog duga i deficita i da nećemo prvu godinu mandata slušati o pobačaju, pokroviteljstvu nad Bleiburgom, najboljem imenu za Sabor i demagogiji u obliku rezanja prava saborskih zastupnika...
Novoj vladi lako biti neće. No ipak bi im trebalo biti lakše nego što je bilo vladi u odlasku koju je koncem 2011. godine dočekalo rasulo. Ruku na srce, zadnje četiri godine moglo se napraviti puno više. Propuštene su mnoge šanse. Što zbog komocije, što zbog kukavičluka nije se rezala administracija, odustalo se od ukidanja županija, izostao je snažni gospodarski rast koji se obećavao. Odustalo se i od outsourcinga u javnom sektoru, monetizacije autocesta, bušenja Jadrana, a ništa nije bilo ni od velikih projekata u energetici. Ali, kada se crta podvuče, nešto se ipak radilo. I brojke na kraju 2015. to i pokazuju. No ono što će se pamtiti još i više stvari su koje je bivša vlada napravila s aspekta ljudskih prava. Legalizirani su gay brakovi nakon referenduma o braku, ratne žrtve silovanja konačno su dobile novčane naknade, pomoglo se vlasnicima kredita u švicarcima, a zbog tretmana prema izbjeglicama svi u državi možemo i trebamo biti ponosni.
"No ipak bi im trebalo biti lakše nego što je bilo vladi u odlasku koju je koncem 2011. godine dočekalo rasulo." Za ovu tvrdnju za koju novinraka nije dala nikakve argumente može se samo reći: Što se babi htilo, to se babi snilo. Jedino što je ostalo pozitivno iza ove Vlade je fiskalizacija (koju je Linić odradio). Iza nje ostaju godine nesnalaženja u povlačenju novaca iz fondova EU, ostaje na žalost poptuno urušen sustav visokog obrazovanja i znanosti zahvaljujući Jovanoviću koji je svojim eksperimentima dokinuo uvjete za napredovanje te danas doktorima znanosti postaju i ljudi koji u nekoj sređenijoj državi ne bi mogli dobiti ni kvalifikacije za kumice na placu. Ostaje niz zakona koji su srušeni jer su bili loše pisani, bez poštovanja procedure, bez imalo konzultiranja sa strukom i koji bi, da nisu srušeni, napravili totalan kaos na područjima na koja se odnose. Ostaje upravo nevjerojatna gomila nesposobnih kadrova koju je politička garnitura koja je 4 godine bila na vlasti postavila ne doslovno SVE moguće funkcije na koje ih je mogla postaviti i zbog čega su mnoge javne i državne službe praktički paralizirane. Eh, da, ostaje ukinut državni inspektorat, zbog čega danas čovjek više nema praktički kome prijaviti prevare s imalo većom nadom da će dobiti povrat svoga novca. Ostaje javna televizija koja je pretvorena u propagandnu mašineriju SDP-HNS-a, istovremeno dramatično srozane kvalitete programa unatoč novcima koji se u nju slijevaju od pretplate. Ostaje vladavina straha koju su te dvije stranke sijale uzduž i poprijeko Hrvatskom, sramotno srozan nivo medija općenito, a o vulgarnom, divljačkom ponašanju prema svima koji su se usudili pokazati drugačije mišljenje od vladajući koje su SDP-HNS uveli kao normalno da i ne govorim. Ostaje gorak okus jedva izbjegnutog državnog udara, ostaje gorak okus pokušaja nasilnog uvođenja tzv. zdravstvenog odgoja u škole PROTIV volje roditelja, ostaje pokušaj zabrane referenduma, ostaje sramota Milanovićevog pokušaja zaštite udbaškog nalogodavca Perkovića... itd. itd. A novinarku Maretić Žonja čiji je i ovaj tekst najbolji dokaz SDP-HNS-ovske politike laži i medijske manipulacije koja je u posljednje 4 godine postala praksa u medijima moram informirati da na njezinu veliku žalost u Hrvatskoj NIJE legaliziran gay-brak, da tako nešto NE POSTOJI, već je jedino uvedena mogućnost da se takav odnos dvoje ljudi registrira iz razloga nasljeđivanja i prava na držanje ruke na samrtnoj postelji. Za kraj, nadam se od srca da će ovakvi manipulatorski tekstovi puni laži vrlo brzo postati prošlost. Kao i da će "novinarka" Maretić Žonja potražiti neki drugi posao, jer za novinarku u jednoj slobodnoj, demokratskoj državi nije.