Požeški atletičar, 53-godišnji Damir Ludvig, zadnjega vikenda u ožujku ispunio je svoj san i sudjelovao na Svjetskom atletskom prvenstvu za veterane u Budimpešti, najvećem i najznačajnijem natjecanju veterana. Za samo 9 centimetara izmaklo mu je finale u bacanju kugle. Bio je deveti što je izvrstan rezultat s obzirom na uvjete u kojima trenira i na činjenicu da je trenirati počeo prije tri godine, odnosno u pedesetoj godini života nakon 30-ak godina pauze.
Počeo kao srednjoškolac
-Prvi puta sam atletiku počeo trenirati kada sam krenuo u prvi razred srednje škole. Odabrao sam ovaj sport jer sam konstitucijom tijela bio predodređen za bacačke discipline iako sam volio i trčanje na kratke staze gdje sam također postizao dobre rezultate. Tako da sam nastupao za požeški atletski klub u štafeti 4x100 metara. Kao junior sam bio među trojicom najboljih u Jugoslaviji, no kada sam završio Vojnu akademiju puno sam putovao i na kraju se zbog posla morao preseliti na Kosovo gdje sam radio u tadašnjoj JNA i više za atletiku nisam imao vremena. A onda je došao Domovinski rat – prisjeća se Damir.
Već 1990. kada je osjetio da se i vojska počinje pripremati za raspad Jugoslavije i stvaranje Velike Srbije zatražio je da ga otpuste. Tada je bio u činu kapetana. No, to nije išlo tako lako. Sam bi još lako riješio stvar da nije s njime bila i njegova obitelj, supruga i dvoje djece, na čiju je sigurnost prije svega morao misliti.
-Još sam 1990.godine stupio u kontakt s jednom osobom koja je bila povezana sa specijalnim postrojbama u Lučkom. Kada sam 29. studenog 1990.godine kada se zadnji puta slavio Dan Republike došao u Požegu otišao sam i u Lučko na razgovor. Rekli su mi da me odmah mogu primiti, ali da mi obitelj ne mogu čuvati s obzirom da je u to vrijeme JNA bila legalna vojska i u Hrvatskoj. Savjetovali su mi da tražim otpust iz vojske. Kada smo se vratili na Kosovo počelo je ispitivanje jer su saznali preko svoje obavještajne službe da sam bio u Lučkom, a prisluškivali su nam i telefone. Nisu me htjeli pustiti kao i neke druge Hrvate. Tri puta mi je stan bio pretresan, a bili smo i pod stalnim nadzorom. Međutim Hrvat koji je bio u obavještajnim službama saznao je za likvidacijsku listu jedne grupe šešeljevaca u JNA na kojoj je bio i on sam te nam je pomagao da nas se otpusti, a i sam je isti dan napustio JNA. To je bilo 25. siječnja 1991.godine – prisjetio se Damir koji je se odmah po povratku u Požegu javio Uredu za obranu.
Idući dan već je bio raspoređen u požešku 123.brigadu gdje je postavljen za načelnika oklopa jer je bio tenkista. Ubrzo je postao načelnik oklopa za slavonsko bojište kojem je zapovjednik bio general Stipetić, a nakon formiranja pete gardijske brigade postao je zapovjednik bojne gdje ostao do 1995., odnosno do svršetka rata. Prošao je sva bojišta i sudjelovao u svim vojno- redarstvenim akcijama Hrvatske vojske na što je posebno ponosan. U mirovinu je otišao prije sedam godina, a do tada se bavio osiguravateljskim poslovima.
Prije tri godine ponovno je odlučio u ruke uzeti kuglu i disk. Iako je Požega jedan od rijetkih gradova te veličine koji nam atletsku stadion to ga nije omelo
. –Atletika je postala jako važan sadržaj moga života jer sve neke one napetosti, frustracije, psihička opterećenja izbacio sam znojem, naporom i bacanjem kugle i diska te treniranjem u teretani. Kugla i disk učinili su me mirnijim i zadovoljnijim, postali su fizička i psihička terapija – objašnjava Ludvig koji je nedavno izabran i za predsjednika Atletskog kluba Požega čiji su ponovni rad potaknuli upravo veterani.
Naime, Požega koja je nekad imala jaki atletski klub gubitkom atletskog stadiona na čijem mjestu je izgrađena nova zgrada Gimnazije s godinama je gotovo i prestao postojati. Iako su i dalje bez atletskog stadiona i atletske staze veterani su shvatili da moraju početi okupljati djecu i mlade te trenirati ono što se može i gdje se može, ali i da potaknu gradnju atletskog stadiona. Naime, već 15 godina na županijsko natjecanje u atletici učenike osnovnih i srednjih škola voze autobusima u Osijek.
Srušio dvoranski rekord
Damir tako trenira na stazi za skejt koja je napravljena na požeškoj Rekreaciji uz Orljavu. Tu mu je za potrebe treninga napravljen krug.
–’Borimo’ s drugim korisnicima za malo prostora za treniranje. Treneri nogometnog kluba kada treniraju na pomoćnim terenima izlaze nam u susret te grupu s kojom rade pomaknu dalje da se ne bi netko ozlijedio kada bacamo disk i zbog toga smo im zahvalni – objašnjava Ludvig koji je vrlo brzo nakon što je počeo trenirati osvojio naslov prvaka Hrvatske u kategoriji M50 i u kugli i u disku, a srušio je i hrvatski rekord star 19 godina i to na prvenstvu koje se održalo u Sarajevu 2012.godine bacivši disk 43,25 metra koji je kasnije srušio Dragan Mustapić. Ove godine srušio je dvoranski rekord Hrvatske u bacanju kugle koji sada iznosi 13,43 metra. Prošle godine bio je drugi na prvenstvu Hrvatske jer se u njegovoj kategoriji na natjecanju pojavio proslavljeni četverostruki hrvatski olimpijac Dragan Mustapić. Već u prvoj godini treniranja na prvenstvu Balkana koje je održano u Sloveniji bio je treći u bacanju kugle, a četvrti u bacanju diska. Redovno sudjeluje i regionalnom natjecanju u Sarajevu, a bio je i na prvenstvu Srbije i na prvenstvu Slovenije gdje je uglavnom osvajao prva ili druga mjesta.
–Vrhunac je sudjelovanje na svjetskom prvenstvu. To je bio spektakl na kojem je bilo preko 3.800 natjecatelja iz cijeloga svijeta. Oduševila me velika masovnost u svim bacačkim grupama koje sam ja posebno pratio. Bila je velika konkurencija – oduševljeno priča Ludvig koji se nada da će ove godine sudjelovati i na Europskom prvenstvu koje će se održati krajem kolovoza u Turskoj, ako do tada nađe sponzore.
No, njegov glavni i najveći je cilj da Požega dobije atletsku stazu na kojoj će stasati novi hrvatski prvaci te da atletika opet okuplja djecu i mlade u velikom broju kao što je to nekada bilo. Obećanja novog požeškog gradonačelnika, dodaje Ludvig, idu u tome pravcu.
>> Ponos ratnika Velebita - 'Okupljanja branitelja na obljetnice dokaz su zajedništva’