Teolog dr. sc. Tonči Matulić: Uzrok krize je moralni slom

Kako se moglo dogoditi da u zemlji s toliko katolika na predsjedničkim izborima pobijedi agnostik? Kandidat koji nije vjernik, čiji program umnogome odudara od katoličkih načela, a usto su za njegova protukandidata u drugom krugu navijali mnogi iz Crkve. Riječ je o Ivi Josipoviću, današnjem šefu države, čija je pobjeda na predsjedničkim izborima postala povod za knjigu dr. sc. Tončija Matulića, jednog od vodećih hrvatskih katoličkih teologa, u kojoj on propituje pozadinu tog fenomena. Pod naslovom “Tužaljke kamenja hrvatske pustinje”, knjige koja upravo izlazi iz tiska u izdanju Glasa Koncila, Matulić se bavi stanjem duha i svijesti katolika u Hrvatskoj, što mu je i osnovni motiv za njezino pisanje.

Duša na – aparatima

S tog gledišta on propituje mnoge stvari: kako je moguće da se kraj tolikog broja katolika događaju tolike korupcijske afere, što se zbilo za pretvorbe i privatizacije, zašto nam je trebala lustracija, s kakvim se ostacima komunizma i danas suočavamo, o Domovinskom ratu, Tuđmanovoj pomirbi Hrvata... Matulić na mnogo mjesta u knjizi secira i prva dva hrvatska predsjednika, Franju Tuđmana i Stjepana Mesića. Potonjim se posebno pozabavio, osobito zbog njegove inicijative o skidanju križeva u javnim ustanovama, pa za Mesića zaključuje da je “na aparate priključio hrvatsku katoličku dušu”. O Josipovićevu agnostičkom stavu progovara odmah u uvodu:

“Recimo odmah, biti agnostik nije stav u smislu temeljnoga egzistencijalnog opredjeljenja (optio fundamentalis), nego upravo neopredjeljenje. Ta nas činjenica zbunjuje, jer iz nje proizlazi da se krajnje intelektualno poštenje može vezati i uz temeljno neopredjeljenje, a ne isključivo uz ‘za’ ili ‘protiv’ Boga. U to, međutim, sumnjamo. Imali smo i stalno imamo vjeru i nevjeru. To je razumljivo, iako za teologiju ostaje uvijek intrigantno. No, sad osim vjere i nevjere imamo – ni vjeru, ni nevjeru. Drugim riječima, imamo istodobno nešto poput vjerovanja u nevjeru i vjeru ili, obrnuto, nevjerovanja u nevjeru i vjeru. To nije igra riječima, nego uprizorenje čvora naše zbunjenosti koja nastaje pred pitanjem o intelektualnom poštenju temeljnoga egzistencijalnog stava, jer ‘agnostičko rješenje ne može opstati pred dubljim ispitom’ (Ratzinger). Naime, agnostičko je rješenje poput svježe hobotnice koja klizi iz ruku pa ju je teško uhvatiti. Ono hoće izmaknuti temeljnom izboru ‘za’ ili ‘protiv’ Boga, no, egzistencijalno mu uopće nije moguće izmaknuti. Neopredjeljenje u tom smislu nameće pitanje o temeljnom intelektualnom poštenju agnostika.”

Dakako, Matulić ne bi bio objektivan da se nije pozabavio i samom Crkvom, njezinim propustima, kako se Crkva zanijela nakon promjena devedesetih, propituje odnos Crkve i politike te objašnjava zašto se i kako Crkva može baviti politikom, a najviše od svega upozorava da je Crkva zakazala u pastoralnom radu, u formiranju katolika, katoličkog, crkvenoga javnog mnijenja. Posebno mjesto u knjizi zauzima poznata božićna poruka kardinala Josipa Bozanića iz 1997. i sintagma iz nje o “strukturama grijeha” koja je kasnije u javnosti okrenuta u “grijeh struktura”. Osim što Matulić detaljno objašnjava što je tada značila Bozanićeva poruka, ali i kako je kasnije iskorištena u dnevno-političke svrhe, njegova je knjiga zapravo i svojevrsni nastavak Bozanićeve poruke, jer u knjizi progovara o današnjim posljedicama društvenih grijeha. Matulićeva knjiga je dosad najkritičniji osvrt na hrvatsku zbilju iz pera jednoga katoličkog teologa, i na svjetovnu i na crkvenu.

Preko leđa naroda

U uvodu, među ostalim, navodi: “U hrvatskom društvu često se govori(lo) o mafiji, zločinačkim organizacijama, organiziranom kriminalu itd. Sve odreda mala kraljevstva razbojničkih družina nastalih radi stjecanja osobne i skupne koristi, a preko izgladnjelih leđa naroda i na štetu države i društva. Nažalost, u hrvatskom se slučaju ne radi samo o protuzakonitim udruživanjima radi stjecanja protupravne imovinske i druge koristi, tj. radi pljačke, nego nas problem nužno upućuje i na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna.

Samo naivna osoba može povjerovati u tumačenje da se bît današnjih hrvatskih gospodarskih, financijskih, socijalnih i političkih problema manifestira kao lokalna reakcija na globalnu ekonomsku krizu ili, kako to kažu američki stručnjaci, recesiju. Problem je dublji i on je samo djelomice povezan s ekonomijom, financijama i industrijom. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, stoga će ova knjiga dati mali obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’.”

Autor podsjeća i na misijsko poslanje Crkve te na urgentnu potrebu nove evangelizacije. U tom smislu poziva na kršćansko svjedočenje za Josipovićevo obraćenje, kao i za Mesićevo. Ukratko, knjiga koju svatko treba pročitati.