Diplomirana ekonomistica Žana Okreša, tekstilna radnica Antonija Colić i apsolvent teologije Kristijan Ivanović troje su među tisućama nezaposlenih koji se kane prijaviti za primamljiv posao popisivača stanovništva. Danas počinje prijavljivanje u Zagrebu pa će oni put područnih ureda.
Kći prekinula studij
- Prva je stuba čitač rukopisa, kako čujem. Moraš imati čitljiv rukopis. Bojim se da sam tu pod upitnikom jer se svojim rukopisom baš i ne ponosim – smije se Antonija Colić, 50-godišnja bivša radnica Kamenskog.
Propast tvornice bacila ju je na burzu, gdje se već tri mjeseca uzalud raspituje za kakav posao. Istodobno obilazi liječnike jer nakon 29 godina pognuta položaja stradala joj je kralježnica pa je najizglednije da će završiti u invalidskoj mirovini. Kći joj je nakon tri godine studiranja bila prisiljena prekinuti studij jer novca u njihovu podstanarskom kućanstvu više nije bilo. A u godinu dana nijedan joj posao nije bio ponuđen pa sada radi honorarno. Stoga bi ih sunce obasjalo kad bi i ona, kao i mlađa joj sestra, našla neki posao.
Dok se prijavljuje za popis stanovništva, 27-godišnja Žana Okrešan ima dobar osjećaj nakon drugog kruga razgovora koji je netom obavila za mogući posao, doduše, koji traži srednju stručnu spremu, ali bi nju sasvim zadovoljio.
- Moram negdje početi graditi karijeru menadžera! – u šali će. U godinu i pol koliko je na Zavodu za zapošljavanje, prijavljivala se na desetke mjesta, o čemu vodi i vlastitu evidenciju.
- Na moje ponude za posao velika većina poslodavaca uopće mi nije odgovorila. Ma da su barem uzvratili: “Hvala, ne trebate nam!” Tek ih oko pet posto odgovori. A na razgovoru sam bila dvadesetak puta. Da, pitaju često “planirate li imati djecu”. Znam da je to diskriminacija, ali meni nije neugodno pitanje jer i ne planiram u skorije vrijeme, pa to i kažem. Najneugodnije iskustvo bilo mi je kad su me dan prije no što je natječaj za radno mjesto završio, obavijestili mailom da su već nekog našli. Pretpostavljam da je posrijedi bila veza – ispričala je Žana.
Najčešće pitanje poslodavca je: Koja su vaša očekivanja?
- Nabrajam tada da očekujem da me posao ispunjava, izgrađuje, da sam ambiciozan... Nipošto se ne smije navesti da je motiv zarada i preživljavanje – prenosi 31-godišnji Kristijan Ivanović koji se od kolovoza, otkad je na burzi, javio na, kaže, milijun oglasa – od onog za konobara pa do vjeroučitelja.
- Dobio sam, među ostalim, odbijenicu da nisam kvalificiran za umatanje prtljage u najlon na aerodromu! To je usluga koju neki privatnik nudi, da se putnicima ne ošteti prtljaga na letovima. Zanimljiv je bio i posao konobara gdje su mi rekli: Dnevnica ti je 200 kuna, a plaću ćeš možda dobiti, a možda i nećeš! Svega ima! – prisjeća se Kristijan.
Samostalni knjigovođa
Na deset molbi odgovore otprilike na jednu, kaže, stoga planira diplomirati teologiju, koju je apsolvirao ove godine, kako bi mu se ime pomaknulo na listi Zagrebačke nadbiskupije, gdje je prijavljen za posao vjeroučitelja.
Ovih dana pohađa školu informatike u Udruzi nezaposlenih, kamo ga je, kao i Žanu, uputio Zavod za zapošljavanje, a čeka i poziv za tečaj samostalnog knjigovođe, što ga organizira Grad Zagreb u zamjenu za nekoliko dana javnih radova.
previše studiranja čovjeku uništi manualne vještine nužne za preživljavanje