Slučaj Ive Sanadera, nakon što je i drugi kapitalni predmet vraćen na početak, idealan je materijal za teoretičare zavjere. Što god bubnuli, uvijek ćete naći pobornike iste ideje za koju su argumenti u ovako ispolitiziranom slučaju od samog početka najmanji problem.
A sve je počelo šokantnim i posve nekritičkim objavama pokajničkih iskaza u medijima. Posve nekritički, ali uime pravde! I mediji koji su to objavljivali, a i oni koji su to analizirali, usredotočili su se isključivo na sadržaj tih iskaza koji su još u fazi istrage govorili: "Imali smo korumpiranog premijera". Nitko tada, pa ni danas, nije se pitao je li pošteno da su te optužbe kreirali suoptuženici, koji su znali da će im to biti honorirano, jedino pod nadzorom tužitelja. Svi bi da im se tako optužbe slažu u tužiteljskoj komori. Čak i bez snimki tih saslušanja, ikakva nadzora i pitanja. Stoički bi podnijeli svu rutinu koja potom slijedi. I stoga ništa logičnije nego pitati se što je Vrhovnom sudu (ranije Ustavnom) trebalo da ruši presudu!? Pa što i ako Europski sud za ljudska prava (kako to da oni nisu korumpirani!?) ne dopušta da se presuda temelji isključivo na iskazu suoptuženika koje okrivljeni nije imao mogućnost ispitati. I što ako protiv Sanadera ima i drugih dokaza, ali su možda i oni tzv. plod otrovne voćke jer se do njih došlo nezakonitim saslušanjem.
Pa jesu li suci čitali iskaze Branke Pavošević, Nevenke Jurak ili Mladena Barišića!? Ako jesu, onda je jedini logičan zaključak da su ili nesposobni ili korumpirani. Nema trećeg. A samo netko tko je naivan ili i sam potkupljen može ustvrditi da su donijeli poštenu, a s obzirom na to da čitava Hrvatska koja je čitala uskočke iskaze već godinama zna da je Sanader kriv, i hrabru odluku. Odluku kod koje je najmanji problem to što predmet Sanader vraća na početak, premda po nekim analitičarima to očito nije smisao žalbenog postupka, već što u sebi sadrži lekciju o vladavini prava, presumpciji nevinosti, pravičnosti suđenja, zakonitosti dokaza i sličnim tričarijama koje su nam važne samo kad se tiču nas. Prihvatljivije su nam teorije zavjere o smaku pravne države, korumpiranom sudstvu, kolapsu borbe s korupcijom nego da uložimo minimum truda u pokušaj razumijevanja pravne države ili da priznamo svoj dio krivnje i manjak elementarne pravne kulture.
>>Političari i direktori koji su izlazili s crnim vrećicama u rukama
>>'Presudom Sanaderu model borbe protiv korupcije je kolabirao'
Moj stari prijatelj Ivo Sanader, je zrtva ljudi koim je naj vise pomago. Primjer Mesic. Mesic je covjek, zloce, to jest zlo, nad svim zlodjelima. sve je napravijo da sacuva svoju zlu, kriminalisticku narav, To me iskustvo poucava o naj pokvareniji tvorom u Hrvatskoj. jer mislim da dosta znam o njemu.