Do 26. kolovoza traje javno savjetovanje uz prijedlog Pravilnika o opasnim, moguće opasnima i psima iz nekontroliranog uzgoja, a uputilo ga je Ministarstvo poljoprivrede. Po završetku savjetovanja povjerenstvo koje je radilo na izradi Pravilnika razmotrit će i pristigle primjedbe i o svemu objaviti izvješće na e-savjetovanju.
Novi Pravilnik o opsanim psima trebao je biti donesen u roku dvije godine od donošenja Zakona o zaštiti životinja, koji je stupio na snagu krajem listopada 2017., pa tako kasni već gotovo dvije godine. U odnosu na još uvijek važeći Pravilnik o opasnim psima nudi i neke promjene. U pokušaju da razjasnimo što pojedine odredbe znače za pse i njihove vlasnike razgovarali smo s kinolozima, pravnicima i volonterima. Neka od objašnjenja pokušali smo dobiti i od Ministarstva poljoprivrede, no oni na konkretna pitanja nisu odgovorili.
Prva je promjena već u samom nazivu Pravilnika, a upravo ona sporna je i pravnicima. Zakon o zaštiti životinja propisuje da se Pravilnik donosi na temelju članka 53. stavka 2. Zakona u kojem stoji da uvjete i način držanja opasnih pasa pravilnikom propisuje ministar. Ne spominju se moguće opasni psi, ali ni psi iz nekontroliranog uzgoja. I dok je važeći Pravilnik o opasnim psima stigmatizirao pse pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz uzgoja i njihove križance, jer svi su dolaskom na svijet ponijeli epitet opasan pas, dalje od ovog epiteta nije se stiglo unatoč zabranama i obvezama iz Pravilnika. Jer ove pse i dalje viđamo u oglasnicima, razmnožavanje nije zaustavljeno bez obzira na obvezu kastracije. I dalje su među najčešće zlostavljanim psima, o čemu svjedoče i volonteri koji ih spašavaju. I novim Pravilnikom ovi psi nosit će istu stigmu, samo se ona sada ne zove opasan pas, već 'moguće opasan pas'.
U novom Pravilniku našli su se i psi iz nekontroliranog uzgoja, odnosno psi koji ne posjeduju rodovnicu izdanu od Hrvatskog kinološkog saveza i nisu upisani u Hrvatsku rodovnu knjigu ili ne posjeduju rodovnicu izdanu od kinološkog saveza jedne od zemalja članica Međunarodne kinološke organizacije (F.C.I.). Za takve pse, ali i njihove mješance, Pravilnik kao preventivnu mjeru propisuje obvezu trajne sterilizacije najkasnije po navršavanju dobi od 10 mjeseci. Što se misli spriječiti ovom kastracijom (osim možda nekontroliranog razmnožavanja, za koje već postoje mjere sprječavanja i ne provode se, op. a.) nije objašnjeno. Jer znanstvenih dokaza o pasminskoj agresiji nema, ako je ona cilj. Kako je riječ o velikim psima, čiji rast i razvoj nije gotov s 10 mjeseci, upitno je i kakve zdravstvene posljedice može imati propisana kastracija. No, sporno je, tvrde pravnici, što u Zakonu o zaštiti životinja nema definicije pasmine, a ni kontroliranog ili nekontroliranog uzgoja. U članku kojim se regulira uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji uvjet nije rodovnica, ona se nigdje ne spominje. Dapače, Zakon dopušta uzgoj mješanaca i križanaca. Kako je moguće da Pravilnik poništi ono što propisuje Zakon jasno je samo predlagateljima, no što će ovo značiti za sve nabrojane pasmine nije teško predvidjeti. Sve njih doživljavat će se kao opasne pse. I nitko na cesti ne može znati, a vjerojatno ga neće ni zanimati, je li riječ o dobermanu, haskiju, rodezijskom goniču, njemačkom, belgijskom, nizozemskom ovčaru, dogo argentino (argentinska doga, kako piše u prijedlogu, ne postoji, op.a.) i brojnim drugim psima bez rodovnice, jer nju ionako ne nose oko vrata. Svi oni na ulici će biti prepoznati kao opasni psi.
Kako je došlo do promjene naziva Pravilnika, tko je sudjelovao u njegovoj izradi, tko je predložio da se u ovom Pravilniku nađu psi iz nekontroliranog uzgoja, kojim sistemom su odabrane baš navedene pasmine, koja je namjera njihove preventivne kastracije i postoje li znanstveni dokazi za tu prevenciju, jesu li u određivanju predložene dobi obvezne kastracije sudjelovali i veterinari, kako se među uvjetima za uzgoj našla i rodovnica, s obzirom na to da je Zakon ne propisuje, upitali smo Ministarstvo poljoprivrede.
– Nacrt Pravilnika o opasnim, moguće opasnim i psima iz nekontroliranih uzgoja upućen je od Ministarstva poljoprivrede na e-savjetovanje koje traje do 26. kolovoza. Po zaprimanju svih komentara pristupit će se analizi istih, ponovno će se sastati stručno povjerenstvo za izradu propisa kako bi raspravilo problematiku, a izvješće o tome bit će objavljeno na e-savjetovanju 17. rujna. Stručno povjerenstvo imenovano je od strane ministrice poljoprivrede i u njegovu radu sudjeluju predstavnici institucija nadležnih i uključenih u rješavanje problematike vezane uz opasne pse - Državnog inspektorata, Udruge Prijatelji životinja, Udruge Indigo, Hrvatskog kinološkog saveza te Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede. Kako bi budući propis bio što svrsishodniji, ovim putem upućujemo vas da komentare na nacrt Pravilnika iznesete na portalu 'e-savjetovanje'. Za sve ostale upite pozivamo vas da nam se obratite po završetku e-savjetovanja tj. nakon roka za očekivanu objavu izvješća 17. rujna u kojem će biti dani odgovori na sve dostavljene komentare na e-savjetovanju te donesena odluka o konačnom prijedlogu propisa – kažu iz Ministarstva poljoprivrede.
Kako se među nabrojanim psima našao i tornjak, međunarodno priznata hrvatska pasmina, upitali smo i Hrvatski kinološki savez. Jesu li imali prethodna saznanja o ovakvom prijedlogu Pravilnika, s obzirom na to da smanjuje mogućnost proširenja broja jedinki za razmnožavanje tornjaka, jer tornjak ima HUR (upisivanje u Hrvatsku uvjetnu rodovnu knjigu) koji se bazira upravo na ovom neregistriranom uzgoju? Iz njega se biraju jedinke koje nemaju rodovnicu, ali imaju sva potvrđena obilježja pasmine. Zanimalo nas je što će poduzeti i kako će riješiti ovaj problem, kao i problem rodovnica izdanih od kinoloških društava koje nisu članice FCI, ali ih FCI priznaje. Prema Pravilniku, psi s takvim rodovnicama ubrajat će se u skupinu moguće opasnih pasa i imat će obvezu kastracije najkasnije kad navrše 10 mjeseci života. Odgovore nismo dobili.
Udruga Indigo svoje mišljenje dala je i na javnom savjetovanju, a s ovakvim Pravilnikom nisu se složili. Opasni psi trebali bi biti samo oni koji to zaista jesu, bez obzira o kojoj je pasmini riječ, i samo oni trebali bi biti predmet ovog Pravilnika. On se ne bi trebao baviti nekontroliranim uzgojem, posebno ne na način da pasmine odabrane po njima nepoznatom kriteriju završavaju kao opasni psi.
I dok Pravilnik kao prevenciju navodi samo kastraciju, koja je i pravno upitna, o edukaciji vlasnika nema niti riječi. Jer kastracija životinje neće promijeniti neznanje i nesnalaženje vlasnika, a brojni problemi nastaju upravo zbog toga. Možda bi i problema bilo manje da se provode svi postojeći pravilnici i zakoni, iako su i oni nedorečeni. Ostane li ovaj prijedlog Pravilnika nepromijenjen, mogao bi biti još jedan u nizu napisanih propisa koji se ne provode. Ali stigmu s pasmina nepravedno prozvanih samo zbog svoje veličine bit će teško ukloniti.
Prijedlog Pravilnika o opasnim, moguće opasnima i psima iz nekontroliranog uzgoja možete pronaći na linku na stranici e-savjetovanja, a za komentar ili primjedbu morate se i registrirati.
sve se zna, što se pravite mutavi. pravilnik je pisao luka oman, notorni šef jedne udruge koja maltretira čitavu zemlju, gradove, općine, županiju, ministarstva. iza svega stoji jedan unosni biznis sa uzgajivačnicama, u stvari farmama na kojima se nesretne kuje tjera da non stop nose mlade. zato je luka krenuo u napad na sve mješance, jer su oni kao neki veliki problem, radi njih ima puno odbačenih pasa, plus da je natrubio i širenje bolesti, koječega još. ne postoje opasne pasmine pasa, već samo neodgovorni pojedinci, vlasnici posjednici, kako vam drago. ako se neke pasmine u prvim mjesecima života ne nauče ponašati i smiriti, to je izgubljen slučaj i treba jadnu životinju ukloniti s ovog svijeta. zabrana eutanazije napuštenih i izgubljenih pasa, je bezvezna i štetna, stvara se samo trošak gradovima i općinama, ne rješava se problem, već se nekome ciljano daju lijepi novci. ako nakon par mjeseci se nitko ne zainteresira za psa, ili pronađe vlasnik, čemu životinju mučiti godinama u kavezu, riješiti je brige, to je humano postupanje. tko se boji pasa? općenito plašljivi ljudi. nesigurni. pas to osjeća i reagira malo žešće prema njima, svaki pas. to što ponekad neki pas napravi je za osudu, al ponavljamo, to je odgovornost vlasnika. onu ženu rastrgala 3 rotvajlera, hranila zetu pse... neku curicu ugrizao pit bull... odgovoran je vlasnik. nitko drugi., i to treba kažnjavati. al ne na način da se uvodi obveza kastracije!!!