Dan nakon američkih predsjedničkih izbora u studenom 2016., kad je postalo jasno da je pobijedio Donald Trump, čovjek koji je tijekom svoje kampanje imao potrebu naglašavati svojim biračima kako je "žalosna sramota to što je Merkel učinila Njemačkoj", njemačka kancelarka poslala je jednu od vjerojatno najpažljivije sročenih čestitki u povijesti čestitanja novoizabranim šefovima država i vlada po svijetu.
"Primite, molim Vas, moje čestitke na Vašem izboru za predsjednika SAD-a. Preuzet ćete dužnost u vrijeme kada su naše zemlje zajednički suočene s mnogim različitim izazovima", započela je Merkel i onda prešla na najpažljiviji dio: "Njemačka i Amerika vezane su zajedničkim vrijednostima - demokracije, slobode, kao i poštivanja vladavine prava i digniteta svake pojedine osobe, bez obzira na porijeklo, boju kože, uvjerenja, rod, spolnu orijentaciju ili političke nazore. Na temelju tih vrijednosti želim ponuditi blisku suradnju, i osobno, i između naših vlada."
Najgori Trumpovi instinkti
Bila je to čestitka, dakako, ali bila je to i poruka da će suradnja biti najplodonosnija ako Trump ostane vjeran američkim vrijednostima, koje je, na kraju krajeva, i današnja Njemačka pokupila od Amerike, a koje je tijekom predsjedničke kampanje tako često dovodio u pitanje. U trenutku pisanja te čestitke, 9. studenog 2016., diljem svijeta još je postojala nada i očekivanje da će se Trump unormaliti jednom kad stupi na dužnost, da će predsjednik Trump biti predsjedničkiji nego predsjednički kandidat Trump. Godine koje su uslijedile toliko su puta demantirale to očekivanje. Najgore Trumpove instinkte puno su puta uspjeli obuzdati tobože mudriji i zreliji ljudi iz njegova okruženja. Jedna od najpoznatijih takvih epizoda je ona u kojoj je Trump došao na summit NATO-a u Bruxelles s idejom da najavi povlačenje Amerike iz najmoćnijeg vojnog saveza u ljudskoj povijesti, koji je ista ta Amerika stvarala i jačala, ali je od te ideje odgovoren metodama koje su njegovi najbliži suradnici vjerojatno mogli kopirati i iz knjige savjeta za roditelje čija razmažena derišta kvarnih zuba prolaze pored štandova sa šećernom vunom: odvrati mu pažnju i pogled na nešto, bilo što, samo da mu ta ideja iščezne iz glave.
Ali u puno drugih primjera Trumpov je instinkt nadjačao krotitelje neobuzdanih ideja. Povukao je SAD iz globalnog sporazuma za spas planeta od klimatskih promjena. Povukao je puno drugih sličnih poteza. Na koncu, dva mjeseca nakon gubitka predsjedničkih izbora u studenom 2020. inzistirao je na ničim potkrijepljenim, lažnim tezama da je na tim izborima pokraden, da Joe Biden nije legitimno izabrani predsjednik i da bi se njegovi pristaše trebali izboriti da on, Trump, ostane predsjednik još jedan mandat. To njegovo inzistiranje na laži o ukradenim izborima kulminiralo je pokušajem državnog udara, odnosno invazijom njegovih pristaša na Capitol, sjedište američkog Kongresa, u trenutku dok su oba doma provodila konačnu formalnost potvrđivanja elektorskih glasova koji potvrđuju Bidenovu pobjedu.
Sredinom ovoga tjedna Trumpova ostavština zauvijek je obilježena tim sramotnim scenama iz Kongresa i čovjek kojeg smo dosad oprezno opisivali kao jednog od najneobičnijih američkih predsjednika u povijesti sada može slobodno biti proglašen - najgorim američkim predsjednikom u povijesti. A njemačka kancelarka, koja mu je upućivala onu čestitku s pažljivo sročenim upozorenjima (poštuj demokraciju, slobodu, dignitet svakog čovjeka... pa ćemo lijepo surađivati), ušla je u, očekuje se, posljednju godinu svoje vladavine. Krajem sljedećeg tjedna, iduću subotu, bit će poznat novi predsjednik njezine stranke CDU i vjerojatni kandidat njemačkih demokršćana za mjesto kancelara nakon saveznih parlamentarnih izbora u rujnu. Preživjela je Trumpovu eru, no može li se sada, na početku godine u kojoj odlazi, preciznije vidjeti kakva je njezina ostavština?
- Ja je poštujem. Nikad u svom životu nisam osjećala toliko poštovanje prema političkom lideru, osim prema Konradu Adenaueru - kaže Doris Pack, njemačka demokršćanka, do 2014. dugogodišnja europarlamentarka, sada u ulozi jednog od stranačkih delegata s pravom glasa na CDU-ovoj konvenciji sljedećeg tjedna. - Merkel će svugdje, i u Njemačkoj i Europi i svijetu, biti upamćena kao ponizna i mudra političarka, vrlo posvećena pronalasku rješenja, poboljšanju stvari, koja ne priča o rješenjima, nego stvara rješenja. Bila je (i još uvijek je) lider kakav je potreban Njemačkoj i Europskoj uniji, gdje nije mislila samo na njemački interes, nego uvijek pokušavala pronaći rješenje u zajedničkom interesu - dodaje Pack u telefonskom razgovoru za nedjeljni Večernjak.
Naš drugi sugovornik, SPD-ov zastupnik u Bundestagu Josip Juratović nije tako impresioniran kao Doris Pack.
- S Angelom Merkel otići će dobar moderator. Uvijek se znala suzdržati, pustiti da se odigraju određeni procesi i diskusije kakve se u jednoj parlamentarnoj demokraciji moraju odigrati, i onda izvući esenciju. Tko će doći poslije nje, ne znam. Ali mislim da Njemačkoj ne nedostaju moderatori, nego vizionari koji će dati jasne odgovore kako organizirati ekološku tranziciju ekonomije. Merkel nikad nije bila vizionarka - kaže Juratović. Dodaje kako je Merkel dobro kapitalizirala ono što je Njemačkoj ostavio SPD-ov kancelar Gerhard Schröder s Agendom 2010., velikim reformskim programom zahvaljujući kojemu je, kaže Juratović, Njemačka ponovno postala vodeća ekonomska sila u Europi
- Da je ne znam tko bio kancelar u trenutku kad Njemačka ponovo postaje ekonomska sila broj jedan, automatski bi mu porastao značaj. Stoga je pitanje može li se taj značaj pripisati kancelarki osobno ili njemačkom ekonomskom uspjehu - dodaje SPD-ov njemački zastupnik hrvatskog porijekla. Da bi se taj uspjeh nastavio, Njemačkoj treba vizionar koji će transformirati gospodarstvo u smjeru ekološke i socijalne odgovornosti, a tu demokršćani nemaju odgovora - smatra Juratović.
- Mi smo u velikoj koaliciji izgubili viziju, ali to će biti izazov za nas. Ne vidim nikoga u CDU tko je za to sposoban, a mi moramo izaći iz sjene. Najvjerojatnije ćemo otići u opoziciju i to je dobro jer tu ćemo se posložiti i pronaći snagu kako graditi budućnost - predviđa Josip Juratović.
Na velikom pitanju migrantske politike, na kojem se svojedobno skoro poskliznula, pritisak na kancelarku je splasnuo. Taj pritisak (a Trump se svojim kritiziranjem Merkel zbog politike otvorenih vrata ukrcao na vlak tog pritiska) nije više onako velik kao prije par godina. No problem u samoj srži još nije riješen, samo je odgođen. Ni za vrijeme njemačkog predsjedanja Vijećem EU nije bilo pomaka prema dogovoru o reformi zajedničke europske politike azila i zajedničkog dugoročnog rješenja za migrantski pritisak na EU. S druge strane, Njemačka je u europskoj politici 2020. učinila ogroman, puno veći pomak najprije vlastitim pristankom, a onda i uvjeravanjem svih drugih skeptičnih država, na ideju zajedničkog zaduživanja za financiranje oporavka od korona-krize. Tako da izostanak dogovora o migrantskoj politici, u situaciji kad su postignuti možda i puno veći dogovori u EU, nitko ne uzima Njemačkoj za zlo i ne nabija na nos (osim Viktora Orbána). Ali migrantska politika je problem koji još čeka smisleno rješenje i tu nepoznanicu još mnogi povezuju s Merkel.
Po drugom velikom pitanju na kojem je Trump imao primjedbe na Merkeličino i njemačko držanje, predsjednik Biden će vjerojatno nastaviti osnovnu misao koju je dijelio i Trump, samo što će Biden imati drukčiji stil ophođenja i uvjeravanja. To je pitanje njemačkog pretjeranog oslanjanja na sigurnosni kišobran koji toj zemlji pruža Amerika, što ne bi bio problem da Nijemci koriste sigurnost i toplinu pozicije ispod tog kišobrana za bildanje svoje konkurentnosti i svog utjecaja koji s vremena na vrijeme zasmeta Amerikancima, a koji ne bi bili toliko izraženi da nema te američke sigurnosti. Dio te dileme je i pitanje Sjevernog toka 2, udvostručavanja njemačke plinske ovisnosti o Rusiji. I ta dilema nije riješena niti će nestati nestankom Trumpa.
VIDEO Životna priča Donalda Trumpa
A tu je, naravno, i veliko pitanje pandemije. Merkeličina ostavština ne može se ocrtati jasnim crtama dok ta pandemija ne samo traje, nego i divlja, a u Europi trenutačno divlja bez obzira na početak kampanje cijepljenja, koja će trajati nekoliko mjeseci i čiji puni učinak tek trebamo dočekati. Globalna pandemija novog koronavirusa i bolesti COVID-19 podigla je popularnost Merkeličina CDU (s CSU-om) u redovnim anketama sa skoro 25 na skoro 40 posto (ta se linija od početka pandemije drži na razini između 35 i 40 posto). Svugdje su vladajuće stranke dobile na povjerenju ispitanika u anketama, no rijetko gdje je u svijetu to zabilježeno toliko čvrsto kao u Njemačkoj s demokršćanima. Druga članica vladajuće koalicije, socijaldemokratska stranka SPD, nije toliko profitirala u porastu popularnosti. No, upravo ovih dana diže se medijska i politička oluja koja izgleda kao da netko u Njemačkoj ipak očekuje da bi se Merkel mogla - slikovito rečeno - popiknuti na pikici. Poskliznuti na strategiji vakcinacije. Vicekancelar i ministar financija iz redova SPD-a Olaf Scholz istresao je CDU-ovu ministru zdravstva Jensu Spahnu set neugodnih pitanja o tome zbog čega Njemačka kasni u početku cijepljenja za Velikom Britanijom, SAD-om i Izraelom, i zbog čega nije naručila više doza cjepiva koje je razvila njemačka tvrtka Biontech. Tabloid Bild, najčitanije novine u Njemačkoj, danima jaše na toj temi, prezentirajući je kao veliki skandal.
Pokušava se problematizirati činjenica da se Njemačka odlučila - a ta odluka je kancelarkina, pa afera cilja i na Spahna, ali i na samu Angelu Merkel - ne nabavljati cjepivo protiv COVID-19 sama, na nacionalnoj razini, nego s ostalih 26 država članica EU zajedno, na europskoj razini, kroz Europsku komisiju. U kojoj, ranijim spletom okolnosti, prvi put šefuje jedna Njemica, dugogodišnja ministrica u Merkeličinim vladama Ursula von der Leyen. S kojom SPD-ovci imaju neraščišćene račune još prije njezina odlaska u Bruxelles, pa se ovo traženje afere u zajedničkoj nabavi cjepiva možda može promatrati i kroz tu prizmu. Oni koji brane strategiju njemačke vlade naglašavaju da "vakcinacija nije svjetsko prvenstvo na kojem se države natječu jedna protiv druge". No mnogim je Nijemcima teško objasniti zašto "njemačko" cjepivo brže i više spašava ljudske živote u drugim zemljama svijeta, a Nijemci moraju ići u stroži lockdown i nemoćno gledati porast broja novozaraženih i umrlih s COVID-19, kaskajući i vremenski i količinski u početku cijepljenja.
Priznanje od Zelenih
Što se tiče politike lockdowna, Merkel je tu bila zagovarateljica strožih mjera, ali vlade saveznih država, koje su u Njemačkoj nadležne za javnozdravstvenu politiku i koje imaju oko svih tih mjera zatvaranja imaju veće ovlasti nego savezna vlada, nisu dijelile njezino mišljenje. Tako da je tu bilo dosta nagovaranja. Neki premijeri saveznih država, kao što je Bodo Ramelow iz stranke Zelenih, premijer Tiringije, sada priznaju da su bili u krivu, a da je Merkel bila u pravu. - Previše smo se oslanjali na nadu. Ja sam se stalno nadao da ćemo postići cilj blažim mjerama... Kancelarka je bila u pravu, ja sam bio u krivu. Ona je govorila vrlo jasno, ali premijeri nisu željeli čuti što govori. Nisam ni ja. Doživljavao sam ta uvjeravanja kao gnjavažu. Uvijek sam bio na strani blažih mjera. Bio sam u krivu - priznao je Ramelow u ovotjednom razgovoru za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Možda i pod pritiskom tog medijsko-političkog pritiska zbog premalo cjepiva u Njemačkoj, ali i zbog nezadovoljstva zemalja poput Italije koje ukazuju na činjenicu da je Njemačka, iako je pristala na zajedničku europsku nabavu, dio doza (30 milijuna) nabavila izravno od Biontecha (dakle mimo europske narudžbe), Europska je komisija u petak objavila da naručuje još 300 milijuna doza Biontech/Pfizerova cjepiva.
Zanimljivo, nije samo jedan premijer savezne države iz redova Zelenih stao u obranu Merkeličine politike: to se dogodilo i na sastanku Bundestagova odbora za zdravstvo gdje je ministar Spahn pozvan da odgovori na prozivanja o propustima s cjepivom. Zeleni brane europski pristup u nabavi cjepiva, misle da je on bolji nego nacionalni, a to čine jer su i inače proeuropski orijentirani, ali možda i stoga što računaju da bi s CDU-om nakon rujanskih izbora mogli sastavljati novu vladu. Ankete pokazuju da je to izgledna sljedeća vladajuća koalicija.
Najprije CDU treba - iz drugog pokušaja, jer pokušaj s Annegret Kramp-Karrenbauer nije uspio - izabrati novog predsjednika stranke. To se očekuje na virtualnoj konvenciji u petak i subotu, a bira se između tri kandidata. Armin Laschet, premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije, percipiran je kao Merkeličin izbor za nasljednika. Norbert Röttgen, šef vanjskopolitičkog odbora u Bundestagu, također je kandidat kontinuiteta. I veliki je zagovornik suradnje s Amerikom, pa i pod cijenu, dao je tako naslutiti, odricanja od kontroverznog rusko-njemačkog projekta Sjeverni tok 2. I treći je Friedrich Merz, kojeg portal Politico opisuje kao "njemačkog Donalda Trumpa" i koji nastupa s političke pozicije kontriranja Merkeličinoj politici. Merz ima neke neraščišćene račune s Merkel još iz vremena Kohlova odlaska iz politike, koji se dogodio zbog Kohlova skandala s tajnim fondom, ali i zbog "poguranca" Angele Merkel koja ga je prva od suradnika pozvala da odstupi. Potom je Merkel 2002. blokirala Merzov uspon na mjesto šefa kluba zastupnika CDU u Bundestagu. Od tada je Merz izvan politike, u biznisu, a vratio se kad je Merkel najavila da odlazi. Ostavlja dojam da bi CDU odveo više udesno, prema konzervativnijoj politici. Naša sugovornica Doris Pack ne vjeruje da će Merz pobijediti, a ako se to dogodi, vjeruje da će biti, kako kaže Pack, "dovoljno inteligentan da ne ide u smjeru u kojem stranka ne želi ići". Drugim riječima, da ne gradi svoju politiku s anti-Merkel predznakom. A Josip Juratović (SPD) i oko toga je vrlo otvoren:
- Merz bi nama u SPD-u najbolje odgovarao. Jer ide desno, konzervativnom strujom i razlike među našim strankama bile bi jasnije.
Trump je jedan Americki domoljub. Uce u povjest to je neminovno. Iza sebe ima 75 miliona glasaca. A ovdje neka olos naziva narod ruljom. Nije Trump za razliku od garavog Obame,pravio rat u Libiji a zatim u Siriji. Zajedno sa prijateljin Sirije. .Ubili Gadafija,pa izbjeglice preplavile Europu. Zatim u Siriji medutim tamo je Rikavela Rusi ih naucili pameti i sad samo histerija. Tako su u Ukraini,pravili nered nije im smetalo zbacit legalno izabranu vlast sa oruzjem u ruci u ime demokracije.Bidenu,to nije smetalo mislija doc na Krim. E moj Bidenu sad gledaj. Ne smeta mu ni krada palez na Americkim ulican divljastvo. cjelu god. Koliko je bilo tamo poginulih.. A to sto je sa Kinom uveo carine pa kinezi ne daju u njihovoj zemlji da rade strane kompanije ili neki uvoz u kinu. Napravio dobre odnose sa Rusijom i S Korejom. Neki bi ratovali razni nacionalisti u stvarnosti su lizaci Joine zadnjice.