Teško ženi koja ima moćnog muža

Dramatično, mučno, emotivno, ponižavajuće – dojmovi su koje nacija dijeli ovih dana dok je svakodnevno novim detaljima bombardiraju mediji o “slučaju Pukanić”. Donedavno javnosti nepoznatu Mirjanu Pukanić u medijsku orbitu vinula je nesretna obiteljska priča, o kojoj danas svi znaju mnoge intimne detalje.

Slično je bilo nedavno s Anom Magaš, osuđenom zbog ubojstva supruga u nemiloj sceni obiteljskog nasilja. O osuđenoj pa pomilovanoj ženi, koja svoje dijete nije vidjela gotovo dvije godine, javnost također previše toga zna, misli da zna ili prosuđuje, znatno više nego o drugima čije su obiteljske svađe s fatalnim krajem zaboravljene, kao i omanja novinska vijest s inicijalima sudionika.

“A 'ko joj je kriv?”
I obiteljska drama s elementima nasilja, otmice, optužbi o pripadnosti vjerskoj sekti i bježanjem preko granice pothranjivala je društveni život na mnogim kavama. Magali Boers-Čučić jedina je strankinja u zlosretnom nizu žena čije su nesreće postale javnima. Ali svim je trima zajedničko to što su njihovi supruzi – moćni. Kontroverzni izdavač s vezama isprepletenim od vrha do dna društva, lokalni moćnik iz ugledne obitelji s također jakim poznanstvima te uglađeni veleposlanik.

Problem Mirjane Pukanić, nakon njena osobnog neuspjelog pokušaja, otvorio je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivo Banac, nakon čijeg su se oštrog pisma na noge dignule sve redakcije i brojne institucije, a on sam je usred priče imao zdravstvenih teškoća.

Pomagala joj je i Sanja Sarnavka, koordinatorica grupe za ženska ljudska prava B.a.B.e., koja je bila i uz Anu Magaš, dok je Magali Boers, osim odvjetnika, od velike pomoći bila Neva Tu00F6lle iz Autonomne ženske kuće. U sva su tri slučaja udruge su bile glavna podrška ženama te su javnost usmjerile na te slučajeve. Da nije bilo tako, možemo samo nagađati što bi bilo s M. Pukanić, bi li A. Magaš bila pomilovana ili gdje bi danas bila djeca Magali Boers.

Ali što je s ostalima, manje poznatima? Svi znamo da ih je, na žalost, na stotine te da trpe i iz ovih ili onih razloga ne izlaze iz zatvorenog kruga nasilja u kojem su stjerane u kut. Ako su im muževi iole utjecajni, to gore.


Ana Magaš u obiteljskoj svađi i tučnjavi nožem je probola muža, za što je osuđena na zatvorsku kaznu od devet i pol godina, što je pak smanjeno na osam, pa na pet godina, a nedavno je i pomilovana. Skrb nad djetetom dobili su svekar i svekrva te dijete otad ne komunicira s majkom

U udrugama kažu da imaju puno slučajeva, da pomažu svima te da nije primarno da se slučajevi nađu u medijima. Medije treba pozvati kad nema drugog izlaza, kažu. Tisuće slučajeva odvija se i rješava uz pomoć različitih nevladinih udruga daleko od očiju i ušiju javnosti. Prema statistici B.a.B.a., prošle im se godine obratilo 1800 žena zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja u obitelji, a bilo je i dosta slučajeva mobbinga i kršenja prava na radnom mjestu. Ipak, velik je postotak vezan uz najrazličitije oblike nasilja u obitelji, a mnogi problemi proizlaze i iz skrbništva nad djecom nakon razvoda.

– Konvencija o pravu djeteta jamči pravo na oba roditelja, a onda se javlja tisuću problema kad je jedan od njih nasilan ili problematičan – navodi Sanja Sarnavka. B.a.b.e. su lani u dvjestotinjak slučajeva pravno savjetovale, a za 15 klijentica i platile odvjetnike da ih zastupaju na sudu. Poslale su i nekoliko tužbi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. P

rošlog tjedna objavljeno je drugo izdanje knjige “A 'ko joj je kriv” urednice Sanje Sarnavke, u kojoj je skupljeno deset autentičnih priča žena različitih dobi i iz različitih sredina, žrtava nasilja. Iako su priče sažete, teško je čitati ih jednu za drugom. Treba udahnuti zraka između sudbine žene koju je nevjenčani suprug držao zatvorenu te ju pretukao golemim raspelom s ognjišta. Ili životnu priču druge žene, koju je suprug, zajedno s njenom sestrom, dvije godine silovao, a potom dovodio nepoznate muškarce i tjerao je da s njima ima spolni odnos, što bi on snimao.

Mnoge od tih žena nisu znale kome bi se obratile niti kamo bi pobjegle, pa se može reći, ne želeći da to ispadne grubo, da su im medijski eksponirani primjeri zlostavljanja ujedno putokaz kako da same potraže pomoć. To više što se nerijetko, a osobito u malim sredinama, događa da i institucije zakažu. Ne tako davno država se nije miješala u probleme unutar obitelji, a i danas, čak unatoč zakonskim obvezama, mnogi od nas okreću glavu od bjelodanog zlostavljanja u susjedstvu.

Resocijalizacija
– Neki od ova tri slučaja (Pukanić, Magaš, Boers) nisu završeni, ali sigurno bi se loše završili da su žene bile skrivene od očiju javnosti jer je ženama koje imaju moćne muževe teže. Takvi imaju i znatno učinkovitija sredstva za pritisak i skrivanje situacije od javnosti. Javnost je presudna ako razumije problem i ako se o problemu objektivno izvještava – kaže S. Sarnavka. Ona ističe kako je najuspješnije riješen slučaj Magali Boers zato što je strankinja i što je obitelj stala uz nju i odvela je u domovinu. Hrvatske žene s moćnim muževima teže izlaze iz kruga nasilja.

– Treba se bojati pritisaka za koje se nikad ne dozna, a koji su posebno opasni u malim sredinama. Po mom shvaćanju, javno izrečeno profesionalno mišljenje smatrati pritiskom na sud zapravo predstavlja prisilu u odnosu na rad aktivistica – izjavila je Neva Tu00F6lle, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb, kada su je optužili zato što je javno komentirala tijek suđenja Ani Magaš.


Magali Boers-Čučić zaprepastila je javnost ispoviješću o psihičkom i fizičkom zlostavljanju supruga Ljubomira Čučića, uglađenog i perspektivnog veleposlanika RH u Belgiji. Borba za kćeri na trenutke je nalikovala napetom trileru, a cijela se Hrvatska nekoliko dana pitala: gdje su djevojčice?

Uz žene koje je suprug doveo u podčinjeni položaj često idu i zajednička djeca. Govoreći na prošlotjednom okruglom stolu o primjeni nedavno donesenih izmjena i dopuna Obiteljskog zakona, Ljubica Matijević-Vrsaljko, voditeljica pravnog tima B.a.B.a. i bivša pravobraniteljica za djecu, navela je problem sudstva kad je riječ o utvrđivanju stvarnog imovnog stanja roditelja – u praksi najčešće oca – koji izbjegava plaćati alimentaciju. Osim što sada sud, uz plaću, uzima u obzir i nekretnine i pokretnine u vlasništvu obveznika uzdržavanja, ona smatra da bi sud trebao imati uvid i u rashode.

– Ako su mu prihodi 3000 kuna, a rashodi 20.000, to govori o njegovu stvarnom imovnom stanju jer, ne zaboravimo, najveći izvor prihoda kod nas još je uvijek siva ekonomija – upozorila je Matijević-Vrsaljko.

Kritiku sustavu iznosi i S. Sarnavka, koja upozorava da je, umjesto otvaranja novih skloništa za žrtve nasilja, nužno uspostaviti sustav u kojem žrtva ne mora biti u skloništu.

– Uskoro odlazimo u Beč upoznati se s, smatramo, najučinkovitijim modelom kad je o tome riječ. Ondje policija, a ne sud, ima pravo do određenog broja dana pritvoriti nasilnika, a ne da žrtva mora van iz kuće – kaže Sarnavka. Naime, je li svrha samo zatvaranje ili resocijalizacija nasilnika? Treba pojačati program rada s nasilnicima. Jer, ako jedna žrtva možda izađe iz kruga nasilja, a nasilnik to ostane, naći će se pet novih žrtava.