Tibetanci su evolucijski najnaprednija ljudska rasa

Tibetanci stalno borave i na visinama većima od 4500 metara, udišu zrak u kojemu je 40 posto manje kisika nego na razini mora, a nisu pidložni visinskoj bolesti. Kineski tim biologa to objašnjava evolucijom Tibetanaca, najsvježijom i dosad najbržom poznatom u ljudskoj vrsti.

Skupina istraživača s Pekinškog instituta za genomiku koje vode Xin Yi i Jian Wang o tom fenomenu objavljuju iscrpan članak u broju magazina Science od petka 2. srpnja.

Uspoređujući genome Tibetanaca s genomima hanskih Kineza, koji su prevladavajuća etnička grupacija u Kini, biolozi su pronašli barem 30 gena koji su prošli evolucijske promjene otkako su se Tibetanci prije 3000 godina prilagodili životu na velikim nadmorskim visinama Tibetske visoravni. Tada su se te dvije skupine i evolucijski razdvojile. jedino tu teoriju trebaju potvrditi nezavisna istraživanja. Dosad su najsvježiji evolucijski pomaci bili među sjevernim Europljanima prije 7500 godina.

Arheološka istraživanja potvrđuju da su Tibetanci na platou živjeli i mnogo ranije - najmanje 7500, a neke tvrdnje govore i o 21.000 godina - pa postoje sumnje da bi datacija te genetske promjene na samo tri tisućljeća možda bila problematična.

Istraživačka skupina u razlici od tih 30 gena vidi gensku prilagodbi životu na visini. Kada ljudi iz nizine počnu živjeti na visini, njihova se krv aklimatizacijom ugušćuje jer organizam zbog manjka kisika u krvi poveća udio crvenih krvinh zrnaca. Taj veći udio eritrocita ima razne učinke: opada udio bijelih krvnih zrnaca i smanjuje se otpornost na bolesti, a i plodnost. Hanski Kinezi koji žive na Tibetu imaju triput veći mortalitet novorođenčadi od Tibetanaca! To se stanje zove kroničnom visinskom bolešću.

Pekinški su istraživači proučili ciljanih tri posto ljudskoga genoma u 50 Tibetanaca iz dva sela na visinama od 4000 metara i 40 Hana iz Pekinga koji žive na nadmorskoj visini od 60 metara. Pronašli su 30 gena kojih posjeduje samo 9 posto Hana, ali ih ima 87 posto Tibetanaca. Objašnjavaju da je do toga došlo prirodnim odabirom. Drugim riječima, potomci linije nositelja takvoga genoma imali su znatno više potomaka od nositelja nizinskoga genoma.