Tihomir Orešković, za razliku od mladog i nabrijanog Bože Petrova, shvatio je da je stvar u tajmingu i da još nije kucnuo trenutak da se iz Vlade izbacuje Tomislava Karamarka. Stoga je njegova izjava kojom je zasad “vratio” Karamarka u politički život rezonska. Da je dao potporu zahtjevu Mosta, to bi vodilo izglasavanju nepovjerenja Karamarku, ali i tjeranju HDZ-a na rušenje cijele Vlade i pokretanje novih izbora, dakle do kombinacija u kojima Oreškovića više ne bi bilo, barem ne kao premijera. Stoga je on ozbiljno shvatio najave iz HDZ-a (i to od protivnika Karamarka) da neće prihvatiti da im šefa ruše na inicijativu Petrova i SDP-a.
– Za šefa HDZ-a mjerodavna je “uprava poduzeća” – navodna je izjava jednog od moćnika HDZ-a. Drugim riječima, HDZ voli sam “rješavati” svoje šefove. No Orešković se nije obvezao “grliti” Karamarka do kraja života. Prije bi se moglo zaključiti da je to grljenje jednokratno. I Orešković je kazao da čeka nalaze institucija o Karamarkovima, kao i da Petrov ima pravo na svoje mišljenje, dakle nije ni ratovao s Petrovljevim mišljenjem o odlasku Karamarka.
Put je trasiran
Činjenica je, međutim, da je put trasiran, sada slijedi izborni sabor HDZ-a koji bi trebao rezultirati prvim korakom ka rješavanju problema Karamarko. Očekuje se da će rezultati izbora za članove Predsjedništva omogućiti “zaokruživanje” šefa stranke novim ljudima. Ako Karamarko izgubi većinu u vrhu HDZ-a, a inzistirat će se ubuduće na punoj primjeni Statuta, dakle da odluke donosi Predsjedništvo, a ne šef sam, više neće biti Karamarkova ili soliranja njemu odanih koji su sumnjivim aktivnostima i otvorili prostor za afere. Bude li na saboru stranke stvorena “nova realnost” u HDZ-u, ona će imati odraza i na situaciju u Vladi. I onda ovisi o Karamarkovu ponašanju koliko će se dugo zadržati.
Povratak u Tompojevce
No Karamarko je već sada usamljenik. Kažu da je njegovo micanje pitanje tehnike i forme. Vladajućim političkim centrima moći u Republici Hrvatskoj primarno je, naime, sačuvati Vladu, nastaviti reforme, jer u suprotnom, s novim izborima ušli bismo u politički ciklus u kojemu ćemo izgubiti još idućih 6-9 mjeseci za “vožnju u mjestu”.
Nadalje, izvana gledajući na Republiku Hrvatsku, osjeti se da se ide u dobrom pravcu kad su u pitanju brojke, deficiti, kamate, strategije. Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović vrlo dobro predstavljaju zemlju i činjenica je da Hrvatska izvana sigurno izgleda ozbiljnije no iznutra. Gdje, vidimo, svaki bedak koji ima zastupnika-dva misli da može presudno utjecati na raspored političkih snaga u državi. Do izglasavanja (ne)povjerenja Karamarku u sabornici ima vremena i možda u Mostu shvate lekciju pa se suzdrže do akcije koja neće rezultirati i njihovim povratkom u Tompojevce, Kopanice i Metkoviće. Sjetimo se što je doživio Dražen Budiša kada je pozvao svoje ministre na izlazak iz Račanove Vlade. Svi su ostali, a on otišao. A što se Karamarka tiče, on je dobio žuti karton i njegovo prvo “lutanje” bit će ujedno i crveni karton nakon kojega ga više neće “vraćati”. Ni Orešković ni HDZ.
Ovdje se dogodilo obrnuto od Budišina scenarija, tako da je predviđanje ovog članka po svoj prilici promašeno.