Oreškoviću jedino preostaje biti most između HDZ-a i Mosta

Kada je Božo Petrov, lider Mosta, odabrao krivi trenutak za napad na Tomislava Karamarka, jako je ugrozio i poziciju Tihomira Oreškovića. Kao da ga je primio za revere i odgurnuo u smjeru HDZ-a. Što a priori i nije loše, jer Oreškoviću je ionako trebalo objašnjavati da ne smije zanemariti kako je baš HDZ njegova potencijalno najčvršća baza. I da može “ratovati” s Karamarkom, no da pazi da ne vrijeđa razum hadezeovaca.

Oreškovićeva je sadašnja pozicija definirana njegovom željom i potrebom da opstane Vlada i time, naravno, i on kao premijer. Zato je i progutao knedlu i “pokrio” Karamarka. Zato je i došao kao gost na HDZ-ovu konvenciju i pobrao vrlo solidan aplauz. Što je opet dobro za Tima i za Vladu. Pitanje je što on sad treba raditi, može raditi i koji je njegov manevarski prostor između ove dvojice uspaljenih stranačkih lidera? A morat će manevrirati. Orešković će u sljedećih par tjedana, do glasovanja u Saboru o Karamarku, morati Petrova i Most malo pritiskati i probati im objasniti kako stoje stvari i eventualno dogovoriti i postići da budu suzdržani na glasovanju. Ili da ih proba nagovoriti da opet uđu u pregovore s HDZ-om i traže neke koncesije za sebe u ovoj situaciji. Most ima i mogućnost povratka na prvobitni stav kojeg su se iz taktičkih razloga i trebali držati, a to je – čekati da prvo čuju što o sukobu interesa Karamarkovih ima reći povjerenstvo. Sve ove aktivnosti su naravno moguće ako Most “iznenada” shvati potrebu da je primarni cilj da ova Vlada opstane. Makar zasad i s Karamarkom.

Problem je što su se Petrov i Most zatrčali jedno dva koraka ispred, pa je teško vraćati se. A taj manevar ne olakšava ni istup Karamarka na saboru HDZ-a, kada je Most stavio u istu kantu kao i mrski, protivnički SDP. Karamarko je, naravno, tu opet napravio grešku, jer nije nastupio u stilu: “OK, htjeli ste me izbaciti iz igre, ali ja sam velik i nudim vam fer dogovor”. To bi napravio državnik. Karamarko je nastupio politički i nije iskoristio prigodu da mostovcima ponovno odškrine vrata. Naprotiv, Most je proglasio neprijateljem, a još su u istoj Vladi. A mogao ih je pozvati da zaborave što je bilo. Jer HDZ, Most, pa i Orešković i dalje imaju isti osnovni cilj – spriječiti povratak Zorana Milanovića na vlast.

Karamarko je pak dogovorio izguravanje Mosta. Oreškoviću ovdje predstoji težak zadatak da proba vidjeti može li on sada biti most između Mosta i HDZ-a. Razumni se ljudi pitaju pa kako mogu Petrov i Karamarko uopće opstati u koaliciji kada se ne žele ni pogledati. Pa politika je takva – moguće je da ostanu u savezu a da se i ne gledaju. Kao u dogovorenom braku. Formalno su bračni partneri, spavaju odvojeno, ali komunalije plaćaju zajedno. Što ih može na to natjerati? Pa spoznaja da u ovom trenutku ni za jedne ni druge ne postoji bolji izbor. Njihov novi izbor bio bi loš i za njih i za Hrvatsku, koja bi ušla u idućih 6 mjeseci bezvlađa. Postoje ovdje još i Bandićeve vratolomije, no one su u startu neozbiljne, a osim toga, zamišljati Bandića kao spasitelja HDZ-ove Vlade trebalo bi izazivati, ako ne oprez, a onda mučninu. Ako je HDZ-u i Mostu ne smo na riječima Hrvatska na prvom mjestu, mogli bi dokazati to veliko domoljublje i održati “dogovoreni brak”. Jer sve drugo dovodi do propasti desne, konzervativne ideje. Ne radi se, dakle, samo o propasti Vlade nego cijele jedne političke opcije. Za dugo vremena. A ne bih bio u koži krivcu ako se to dogodi. Možda bi Orešković mogao objasnio lideru Mosta da se još uvijek može pronaći način da Petrov ostane duže u Vladi od Karamarka.