Tijela bačena u bunar, pobijena cijela obitelj Pakšec

Vukovarac Krešimir Stanek (1976) i ministar branitelja Predrag Matić otkrili su danas spomen-obilježje u sjećanje na dvanaest civila i hrvatskih branitelja ubijenih 1991. i 1992. godine u vukovarskoj gradskoj četvrti Sajmište.

Spomenik je otkriven u Novoj ulici, gdje su se poslije pada obrane grada događala zvjerstva i ubojstva za koja još uvijek nitko nije procesuiran. – U Vukovaru su mi ubijeni otac Tihomir (1942.) i majka Marica (1952.). Ni danas ne znam tko je to i zašto učinio, rekao je Stanek koji se unatoč stradanjima u obitelji u Vukovar vratio 1999. godine. Ministar branitelja Matić ponovio je da je rat odavno završio, ali da je zločin u Novoj ulici posebno strašan jer se dogodio nekoliko mjeseci nakon završetka borbenih djelovanja.

– Zločinci za ovaj, kao i druge zločine počinjene u Domovinskom ratu moraju odgovarati. Možda će im Bog oprostiti, ali mi nemamo to pravo. Moramo poticati institucije da pronađu i kazne počinitelje ratnih zločina. Žrtve neće pronaći mir dok god krivci ne pronađu mir u zatvorima, rekao je Matić dodajući da je u Hrvatskoj dosad pronađeno 147 mjesta masovnih grobnica, od kojih je 102 obilježeno, dok su na šezdeset grobnica postavljeni monolitni spomenici. Deset tijela pronađeno je u bunaru u dvorištu kuće na broju 28, što je nadležnim institucijama prijavio Josip Kiš.

– Saznanja o mogućoj masovnoj grobnici dobio sam od poznanika Milutina koji je cijelo vrijeme rata bio u Vukovaru i koji je ubrzo potom počinio samoubojstvo. Rekao mi je da postoji mogućnost da je tu možda i tijelo moga oca koji do danas nije pronađen. Nikad se nije utvrdilo pod kojim su okolnostima ti ljudi ubijeni, kako i zašto, ali postoje neke priče da su u bunar bacili žive ljude. Usmrćeni su tako da su potom u bunar bačene bombe. Riječ je o stravičnom zvjerstvu za koje nikad nitko nije odgovarao. Davali smo iskaze, razgovarali s istražiteljima, ali do danas bez rezultata, rekao je Kiš.

Bunar je nekada bio dubok dvadesetak metara, ali je nakon ekshumacije većim dijelom zatrpan. U njemu je završila i cijela obitelj Pakšec koja je na ovaj način potpuno istrebljenja, i to Anica (1952.), Stjepan (1848.), Dario (1976.) i Damir (1980.). Uz obitelj Pakšec u Novoj ulici ubijeni su Marica Stanek (1952.), Ivan Martinović (1940.), Ana Deljkić (1951.), Katica Martinović (1939.), Mara Pocrnja (1949.), Ivan Pocrnja (1969.) i Marica Papac (1926.), dok je jedna žrtva još neidentificirana.