Tik do Hrvatske 'seoba naroda'. Što kad izbjeglice krenu na nas?

Snimka vlaka u makedonskoj Gevgeliji na kojima se vidi kako su tisuće izbjeglica iz Azije u sveopćoj tučnjavi nahrupile ne bi li ušle u nj te otputovale dalje, prema sjeveru, događaj je koji pali alarm, postavlja pitanje hoće li se ove scene preseliti i u hrvatske Vinkovce, a pretrpani izbjeglički grčki otok Kos svoju reprizu doživjeti na Visu ili Korčuli? Govori to da Hrvatska mora brzo donijeti svoju useljeničku strategiju. Samo je pitanje dana kada će se dio izbjegličkog vala koji zapljuskuje Europu preusmjeriti i prema nama.

I dok gledamo nevjerojatne scene iz susjednih zemalja, koje “pucaju” pod pritiskom nove seobe naroda, pitanje je – jesmo li mi, uljuljkani utrkom prema rekordu od 8 milijardi eura zarade od turizma – svjesni koliko malo treba da RH preplave tisuće izbjeglica? I još važnije – jesmo li pripravni na izbjeglički scenarij koji se, pojačano od početka 2015., zbiva na nekoliko kilometara od nas? Kako nas je malo, a još se iz RH iselilo 100.000 ljudi, jasno je da naša strategija useljavanja mora biti rigorozna – ne možemo, poput velikih i bogatijih u EU, to prepustiti nekontroliranoj poplavi. Nego, kad već useljavamo – odabirati koga useljavamo. To rade i Amerikanci, Kanađani, Australci, Skandinavci, a zašto ne bismo “probirali” i mi.

Deseci tisuća Sirijaca, Iračana, Kurda, Afganistanaca, Somalijaca, uglavnom mlađe obitelji, rasprostrli su se od Gevgelije, duž prometnica i gradskih parkova Srbije i Vojvodine, ne bi li se probili u Mađarsku. To je dio novootvorene “balkanske rute”, koja raste geometrijskom progresijom otkako je postalo preskupo i prerizično ploviti Sredozemljem. Kažu da se iz Turske, polazišne točke, prema EU planira probiti oko pet milijuna ljudi!? Rat i panika od islamske države glavni je pokretač izbjeglištva, a bježe muslimani, ali i preostali kršćani s Bliskog i Srednjeg istoka. Već u roku mjesec dana u Hrvatsku stiže 550 novih izbjeglica, koliko je EU odredio “kvotom” za RH. Većinom je riječ o Sirijcima i Afrikancima.

Naš ministar unutrašnjih poslova kaže da je RH spremna, da su kapaciteti slobodni. Jesu, ali što ako, umjesto kontroliranih 500-tinjak izbjeglica godišnje, u RH nahrupe deseci tisuća? Jesmo li i za to spremni? Imamo velikog iskustva u zbrinjavanju izbjeglica tijekom Domovinskog rata, kada je RH udomila njih 700.000 iz okupiranih krajeva i BiH. No, ovdje je riječ o drugim narodima, kulturama, s kojima RH nema većeg iskustva. Osim da je riječ većinom o ljudima koji žele otići u “obećane” zemlje, Njemačku, Austriju, V. Britaniju, Skandinaviju, a ne žele ostati u RH ili Mađarskoj. Koja svejedno gradi žičani zid. Inače, takav su zid prvi sagradili na granici s Turskom Bugari. Mađari se, naime, boje da će Njemačka i Austrija promijeniti zakone i početi im vraćati izbjeglice koje su sada uglavnom u tranzitu. Ozbiljan problem za ozbiljnu državu.

Koliko se naša država ovdje ponaša ozbiljno? Predsjednica RH kaže da je politika kvota loša. Slično misle i u HDZ-u, gdje su bliski mišljenju mađarskog premijera Orbana da će uvođenje kvota samo dovesti nove ljude u Europu, na veselje krijumčara. Što ako se promijeni smjer zbjega i izbjeglice zaplove iz Srbije preko Dunava (a upravo nas Dunav zasad čuva, kažu stručnjaci)? Popularna je teza da nas spašava to što RH nije unutar schengenskog režima. U koji ulazimo oko 2017. Stručnjaci misle da je to kriva teza jer u Schengenu nisu ni Makedonija ni Srbija. Osim toga, tvrde da će baš ulazak u Schengen RH dati moć da “utvrdi svoju istočnu granicu”. U svakom slučaju, u RH više ne možemo samo promatrati novu seobu naroda. Nego se za nju ozbiljno pripremiti.

>> Beznađe imigranata i naguravanje za mjesto u vlaku prema EU: Ovdje sam 9 sati i ništa nisam jeo