Roma je na pripremama u Risconeu. Ako baš ne tražite na internetu, teško ćete zaključiti gdje je to. No, ako ste skijaš i idete putevima velikog broja Hrvata na Kronplatz, onda ćete znati gdje je. Ovdje više ne miriši po hrvatskoj sarmi koju donose naši štedljivi skijaši, sada se ipak više osjeti miris kobasica.
Riscone je između Brunica i žičara Kronplatza, malo mjesto u kojem u ovom trenutku ne radi dio obiteljskih hotela, ali oni koji su otvoreni lijepo su popunjeni. Dolaze Talijani i Austrijanci, ima Nijemaca, pa i Slovaka i Poljaka koji odmor ne žele provesti negdje na moru, već više cijene planinski zrak.
Seoska idila, krave oko hotela
Na takvom se zraku priprema i Roma. Ovamo dolaze redovito, očito zadovoljni uvjetima i uslugom. Teren na kojem treniraju besprijekoran je, može ga se i zatvoriti da nekakvi znatiželjnici slučajno ne bi vidjeli što Totti priprema za novu sezonu Serie A. Roma je izabrala hotel na kraju sela, na drvenoj tabli kočoperi se natpis Royal, a ispod nje čuvar. Do njega se treba probiti kroz već zaboravljene mirise stajskog gnojiva, pogledati koju kravicu ili magarca kako mirno pase, jedino što ih uznemiruje su – muhe.
Probali smo na “blef” kod zaštitara, idemo po akreditaciju za utakmicu, gospon Pietro iz press-službe rekao je da će nam napraviti akreditaciju. Nažalost, čuvar je revan, ima radiovezu i dobili smo odbijenicu – nemate dogovoreno, a unutra mogu samo oni koji imaju dogovoreno – ljubazan je bio sredovječni gospodin.
Tin Jedvaj ne smije govoriti za medije osim na službenoj konferenciji za novinare, takav režim vrijedi i za njega, ali i za sve Romine igrače. Tin nas je SMS-porukama uputio na tog Pietra, dotični nam je objasnio:
– Dok smo u pripremnom kampu, nema ekskluzivnih intervjua igrača. Pošaljite mi svoje podatke pa ćete dobiti akreditaciju za utakmicu.
Podatke smo poslali, ali signore Pietro od tada je postao duh. Više nije odgovarao na poruku, na pozive, ali je očito odradio posao kod Jedvaja.
Dečku smo se javili prije utakmice i izgledao je kao da ga je strah što je došao novinar iz Hrvatske. Nije uzvratio pozdrav, tek je kratko kimnuo glavom kao znak da nas je vidio kada je momčad Rome izlazila na travnjak.
Curice vrište na pojavu Tottija
Toliko smo skoro dobili i od Tottija, kao i većina tifoza koji su uglavnom zbog njega potegnuli na ovu pripremnu utakmicu. Ali, kako potpisnik ovih redaka poznaje priličan broj poštovatelja Rome, pogotovu Tottija, bar je bio gušt vidjeti takvu facu metar dalje i vidjeti kako je mahnuo curicama koje su vrištale. I on je na poziv da nešto kaže poslao samo smiješak koji je značio apsolutnu odbijenicu.
Roma je igrala utakmicu protiv selekcije okruga Brunico. Ne može se reći da su to nogometni neznalice, neki su bili i solidni, ali daleko je to od Rome koja je tek počela s pripremama. I bolje su se lokalni dečki držali nego prošle godine, sada su primili osam komada, prošle godine “popili” su 13. Totti je bio milostiv, zabio je samo jedan gol, ali to je bilo dovoljno za ovacije. I domaći su dobili buran pljesak kada su zabili, ali dojam je da je to momčad Rome iz prvog dijela pustila, ni vratar Lobont na šut u svoj prvi kut, iznad glave, nije dignuo ruke. Neka se domaćini vesele...
I veselili su se, pune tribine u Risconeu, oko 3000 ljudi na tri montažne male tribine u udolini okruženoj visokim planinama, stazama i žičarama za skijaše.
Tin Jedvaj u prvom je poluvremenu bio na klupi i s nje gledao kapetana Tottija. Ušao je u igru u nastavku, no Totti njega nije gledao na djelu, u nastavku se nije pojavio uz travnjak, otišao je u hotel i izbjegao ludilo koje bi nastalo. A mogao je vidjeti dobrog Tina Jedvaja. Trener Garcia stavio ga je na poziciju desnog stopera. Prvo je vratar pozvao Jedvaja i drugog stopera te im objasnio što bi trebali raditi, kako držati poziciju. Ne znamo na kojem jeziku, ali Jedvaj je na te kratke upute dignuo palac gore. I igrao je Tin dobro, mirno. Imao je tek jedno pogrešno dodavanje koje bi u ozbiljnoj utakmici moglo biti opasno, ali protiv selekcije lokalnog općinstva nije bilo problema. Sve je drugo odradio profesorski, kao stara “iskusnjara”. Pa čak i kada su ga dvaput suigrači gurnuli u “gabulu”, on bi prodao ili lažnjak ili okrenuo suparnika. Stoga nije ni čudo što su mu suigrači često vikali: “Bravo, Tin, bravo!”
“Osigurač” ispred vrata Rome
Igrao je kao da nije Romin, izgledao je kao kada je bio ovo kratko vrijeme u prvoj momčadi Dinama, sve je odrađivao strašnom mirnoćom, kao da iza sebe ima stotine utakmica. Isti je bio i na prvoj utakmici za Romu, nije nimalo djelovao kao da mu je tek 17.
Očito je već počeo učiti talijanski, zna kada mu kažu da okrene stranu, da vrati golmanu. Kod prekida Jedvaj nije išao na skok kao što je to činio u Dinamu. Ovdje je drukčije, očito mu trener Garcia vjeruje jer ga je ostavljao samog u obrani, na centru, očito uvjeren u Tinovo taktičko postavljanje, ali i brzinu.
Na igralištu u Risconeu zapadni dio ima tri vrste gledališta, jedan za medije, jedan za VIP (tri mjesta bila su za nekoga tko nosi prezime Totti, ali ostala su prazna) i klupice te nasip za gledatelje. U novinarskoj loži bila je gužva, Romu prati, koliko smo uspjeli vidjeti 30-40 novinara (ne računajući fotoreportere, TV-snimatelje i tehničare).
Kolega Francesco Canfanari koji radi za Calciomercato news bio je zadovoljan onime što je pokazao Jedvaj.
– Dečko vrijedi, ne bi Roma toliko platila igrača ako ne vjeruje u njega. I nema šanse da on ove sezone ode igrati za juniore, bit će u prvoj momčadi. A siguran sam da će dobiti i priliku u Seriji A. Koliko, teško je reći, ali prilike će dobivati – kazao je taj talijanski novinar.
Kako se bližio kraj, približavali su se i oblaci koji su satima prijetili, dignuo se vjetar s okolnih planina, a onda se na igralište srušio i pljusak pa kraj utakmice nije dočekalo više od nekoliko stotina najupornijih navijača koji su se nadali autogramu ili zajedničkom fotografiranju. Čak je i sudac shvatio da bi bilo oportuno ukrasti pokoju minutu pa je malo ranije označio kraj susreta. I označio početak naše nove prilike da dobijemo koju riječ od Tina Jedvaja. Kako je to bio početak, tako je bio i kraj.
Krenuo je polako prema svlačionici, prekrižio se, pogledao u kišno nebo zatvorenih očiju i očito Bogu zahvalio što je debi prošao dobro. Pokušali smo ga dozvati, nije reagirao, pa kad smo već postali previše glasni, toliko da su nas pogledali gotovo svi igrači Rome, no ne i Jedvaj, potrčao je u svlačionicu, bježeći od kiše ili, prije bi se reklo, naših pitanja na koja nije smio odgovarati. Ipak, mogao je to elegantnije izvesti, pozdraviti se i reći: “Oprostite, ne smijem davati izjave”. No, morat će biti pristupačniji prema medijima, pogotovu talijanskima, a morat će i malo više biti s navijačima.
Samo je Totti siguran u 11
Roma ima dosta nezgodne navijače, no takvih nije bilo u Risconeu. Doduše, prije nekoliko dana pojavili su se i ovdje transparenti protiv nekih igrača, među njima i protiv Miralema Pjanića.
Na jednom od njih pisalo je da znaju kako je nekim igračima igranje u Romi samo posao, a navijači traže i ljubav prema klubu, da se za klub treba boriti. A Roma ima vojsku navijača, samo pretplatnika oko 17.000. Kad znamo da ih naš prvak Dinamo, s velikim ovogodišnjim skokom, ima tisuću, jasno je kako se klub treba podržavati.
I svi ti navijači, koliko god bili nezgodni, a nerijetko i vrlo opasni, ne rade probleme klubu nego ga dolaze bodriti. Treba li u tome povući paralelu s Dinamom? Bolje ne, nema smisla. Pa Dinamo prijateljske utakmice u Sloveniji, a prije toga i u Austriji, nije smio igrati zbog bojazni od huligana.
Iako, i u Risconeu je bilo jako puno policajaca, od ranog poslijepodneva počeli su zauzimati važnije pozicije u tom slikovitom talijanskom mjestu, u kojem se osjećate kao da ste u Austriji, kuće su iste, cvijeće na prozorima također, kao da je iz istog uzgoja...
Bilo je mnogo policije, karabinjera, ali problema nije bilo. Osim što su tjerali na parkiranje na livadu koja je bila prilično daleko, a kad padne pljusak nije baš lako s livade izvesti automobil...
U Risconeu nije bilo žestokih navijača, već samo kibici, stariji ljudi, žene, djeca, mladež, sve generacije. Uočili smo jednu obitelj u kojoj je mama na leđima imala tetoviranu vučicu, a jednoipolgodišnje dijete bilo je potpuno u Rominoj opremi. I za takvu utakmicu platili su ulaznice po 15 eura (oko 110 kuna). Da pljusak nije sve pokvario, ljudima bi to bio ispunjen dan, bili su tako blizu igrača svojih ljubimaca...
Oni koji su bili s Dinamom u Pleternici lako bi mogli povući paralelu, bar je po tome Dinamo sličan Romi. I u Pleternici se okupi otprilike toliko ljudi, suparnik je slične razine, no igrači Dinama su ipak po nečemu bolji, oni se druže s ljudima, a Romini igrači to čine samo kad moraju ili baš ne mogu izbjeći.
Vjerujemo da će se Jedvaj “naći” s navijačima, da će se nametnuti i strategu te igrati.
– Teško je reći tko će uopće igrati, Totti je siguran, a za ostale se ne zna. Uostalom, prijelazni rok još traje, neke naše igrače žele drugi klubovi, a i Roma će dovesti još igrača. Jedvaja znam kao velikog talenta, a sad treba dokazati da je spreman igrati na toj razini. U Romi vjeruju da jest, ali vrijeme je najbolji sudac – zaključio je priču o Jedvaju talijanski novinar Francesco Canfanari.
Dress broj 33 može postati hit
Tin Jedvaj još nije zaludio navijače Rome, u moru dresova s imenima sadašnjih i bivših igrača, nismo uočili ni jedan s njegovim prezimenom i brojem 33. Za godinu dana, to bi se moglo promijeniti, no kako reče spomenuti novinar, vrijeme je najbolji sudac.
A sudeći po Jedvajevoj prvoj utakmici za “Vučicu”, ima velike šanse da napravi puno, od obrambenih igrača nitko nije ostavio bolji dojam. Valjda je takav dojam i trenera Rudija Garcije.
>> Tata Jedvaj: Cijelu obitelj selim u Rim jer Tin nas sada najviše treba!