Tito se borio u Španjolskoj

Titovu biografiju možemo podijeliti u dva dijela: na relativno javnu od 1945. do smrti te na predratnu, ilegalnu kada se u Kominterni uspinjao do njezinog sekretara KPJ. O tom staljinističkom razdoblju čistki i tajanstvenih smrti nerado je govorio. Pogotovo je ostala nerazjašnjena epizoda u vezi sa Španjolskim građanskim ratom, od 1936. do 1939., u kojemu su Hitler i Staljin imali generalnu probu za nadolazeći II. svjetski pokolj. U jednom televizijskom intervjuu  na pitanje je li sudjelovao u Španjolskom ratu, odgovorio je da nije i da mu je danas žao.

No, slovenski pisac Žarko Petan, koji je sam proveo godinu i pol u beogradskom vojnom zatvoru bez suđenja i godinama traga za istinama iz Titova životopisa, u knjizi "Veseli diktator" (prevedenoj prošle godine i na hrvatski) opisao je razgovor s jednim Ljubljančaninom. On mu je potvrdio da je njegov djed Herbert  Fornezi, svojedobno poznati ljubljanski slastičar, bio borac u španjolskom internacionalnom bataljunu "Dimitrov"  pod komandantom Šapajevom. To je bio novi ilegalni nadimak Tita koji je iz Pariza došao u Španjolsku kao Valter, ali je zamijenio nadimak s imenom sovjetskog heroja Čapajeva, promijenivši zbog lakšeg izgovora prvo slovo u "Š".

Tito i Fornezi postali su prisni prijatelji, piše Petan, i kada je Slovenac bio ranjen Tito mu je pomogao da se poslije građanskog rata skrije u španjolskom gradu Terassi kod djevojke Ignasie, kojoj je navraćao i on. Fornezi se pred rat vratio u Jugoslaviju i kada je Italija okupirala Sloveniju, Partija zadužuje Fornezija (jer je dobro govorio njemački,) da se tajno poveže s Gestapom, kako bi spašavao komuniste.

Fornezi se dao na taj zadatak i do kraja rata u njemačkoj uniformi špijunirao za komuniste te je neke zarobljene spasio od zatvora. Kada su 1945. u Ljubljanu prodrli srpski i crnogorski partizani, Fornezi skida gestapovsku uniformu i javlja se partizanskoj komandi s dokumentima da je špijunirao za partizane te da je bio dobar prijatelj Tita iz vremena Španjolske. No, Fornezijeva žena dozna poslije 14 dana da su njezina muža partizani strijeljali u Gramoznoj jami, gdje su likvidirali sumnjivce bez suđenja. Petan vjeruje da se Tito uplašio živog svjedoka svoga boravka u Španjolskoj te da zato nije za Fornezija intervenirao.

Novi dokazi
Kako Petan radi dalje u  traganju za istinom o Titu (Slovenci su u tome ispred Hrvata) u dopunjenom izdanju "Veselog diktatora" iznijet će nove i nepobitne dokaze da Fornezijeva priča nije bez temelja i da je Tito kao istaknuta osoba Kominterne bila u Španjolskoj. Radi se o dvjema fotografijama koje nam je slovenski pisac rado ustupio za hrvatsku javnost (Petan je sentimentalno vezan za mladost u Zagrebu, gdje je njegov otac, uspješni poduzetnik zakupio hotel "Milinov" i u njemu uredio današnju kavanu "Dubrovnik").


Tito (prvi desno) kao 'komandant Šapajev'

Prva fotografija prikazuje Tita iz profila uz dva "španjolca", a pisac ju je dobio preko svog znanca iz Kranja od moskovskog Muzeja španjolske internacionalne brigade. Tito je prvi slijeva i pod francuskom kapom koja zasigurno odaje dolazak iz Pariza, gdje je tada bio  smješten njegov CK KPJ.

Druga fotografija dopunjuje dokumentarnije prvu, a Petan ju je pronašao u knjizi bivšeg sindikalista i člana KP Engleske Freda Copemana "Reason in revolt". Na njoj su snimljeni, uz tri prateća vojnika, komandanti bataljuna "Dimitrov", u kojem su bili Česi, Bugari, Mađari, Rumunji i Jugoslaveni. Ispod fotografije piše: "Od lijeva na desno Komandant brigade, kap. Law, Amerikanac; kap. Fort, Francuz; autor; major Johnson, Amerikanac i Shapayev, poznatiji sada kao jugoslavenski maršal Tito". Knjiga je objavljena 1948. u Londonu poslije sukoba Tita  sa SSSR-om. Copemanu nije jasno zašto Tito laže da nije bio u Španjolskoj, kamo je došao iz Sovjetskog Saveza kao emigrant, te da je bio tvrdoglav i često u sporu s drugima, pa se ne čudi i svađi sa Staljinom. Kada je fotografija snimljena podatka nema.
Na kraju se nameće i odgovor na pitanje zašto je Tito prešućivao Španjolsku?

Zašto je tajio?
Dok je razumljivo da je Tito tajio Španjolsku u vrijeme dolaska u nju, kada je SSSR nastojao skriti svoju internacionalnu umiješanost, a Tito je organizirao dolazak u internacionalnu brigadu, u njegovoj Jugoslaviji je titula "španskog borca" značila visok privilegij. No, zataškavanje do kraja života može se tumačiti tipičnom Titovom kalkulacijom da skriva neugodne strane svoje biografije. Broz očito nije bio u Španjolskoj samo borac nego povjerljivi i visoki izaslanik Kominterne, koji je osim organizacije imao preko sebe vezu s Moskvom i sovjetskom tajnom policijom, tada NKVD-om (to je druga, također tajanstvena i ne manje zanimljiva priča o Titu), koja je stvarno provoditeljica Staljinove politike. 



A ta je bila ponekad prevrtljiva i nejasna pa je trebalo "anarhiste", "frakcionaše trockiste" smiriti. U ratu takav postupak nije se mogao provoditi diskusijom. A Tito, lukav i ambiciozan plivač u mutnim i virovitim strujama ondašnjih međunarodnih voda planirao je dugoročnu i osobnu karijeru, koja nije smjela imati tamnih strana. Petan kaže da je Forenziju i njegovoj djevojci pretkazivao II. svjetski rat te uvjerenje da će poslije postati prvi čovjek Jugoslavije. Kako je Fornezi bio svjedok staljinističkih metoda morao je, uza sve zasluge tajno nestati jer se nisu smjeli nikada doznati načini preživljavanja u krvavo surovim razračunavanjima unutar staljinizma. A te je upravo u ime Staljina u Španjolskoj provodio Josip Broz.

Tito, možda jedan od najvećih i najuspješnijih političkih manipulatora XX. stoljeća, uspio je doista ostvariti svoj cilj, ako je trebalo, po pravilu boljševičke škole prijeći u tom pogledu preko sudbina tisuća. Mnoge je situacije podredio svojoj tvrdoglavosti te preživio uz rizik i veliku sreću, no može se reći da je imao i sreću što nije doživio rušenje Berlinskog zida i konačni početak kraja sovjetske i njegove komunističke diktature u II. Jugoslaviji, koju je uz silne žrtve stvorio i umjetno održavao kao autokrat - upravo on.