počasni konzuli

Titula koju najviše vole naftaši, ali i predsjednikovi ljudi

Foto: Poslovni.hr
poslovni premium (1)
Foto: Poslovni.hr
poslovni premium (1)
Foto: Poslovni.hr
poslovni premium (1)
01.03.2013.
u 11:21
Hrvatska sada ima 91 počasnog konzula u 35 zemalja, a počasnog konzula postavlja predsjednik RH na prijedlog Vlade
Pogledaj originalni članak

Poznavatelji hrvatske diplomacije tvrde da je dosad bilo slučajeva da netko postane počasni konzuli RH samo zato što se zbližio s hrvatskim veleposlanikom. Nedavno imenovanje Arkadija Novikova počasnim konzulom Republike Hrvatske u ruskom Sočiju zainteresiralo je medije. O Novikovu se tada doznalo da je vlasnik pedesetak restorana u Moskvi te da otvara hotel u Sočiju, u kojem će se dogodine održati Zimske olimpijske igre. Navodno je i dobar prijatelj ruskoga predsjednika Vladimira Putina. Koliko znamo, Novikov nije prije bio povezan s Hrvatskom. Kako je onda postao počasni konzul RH? Večernji list tvrdi da je proceduru za njegovo imenovanje pokrenuo bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Nebojša Koharović, i to prije više od godinu dana, "no zbog složenosti procedure ona je tek početkom ovog mjeseca privedena kraju". Poznavatelji hrvatske diplomacije tvrde da je dosad bilo slučajeva da netko postane počasni konzuli RH samo zato što se zbližio s hrvatskim veleposlanikom.

Za Hrvatsku besplatni

Procedura je takva da počasnog konzula postavlja predsjednik RH na prijedlog Vlade. Neki su postali konzuli i zahvaljujući prijateljstvu s jednim od dosadašnjih hrvatskih predsjednika, primjerice, Božo Dimnik, počasni konzul RH u slovenskom Kopru, koji je lani javno ustao u obranu Stjepana Mesića, tvrdeći da mu je upravo on posudio novac za skupi stan u Zagrebu, kupljen novcem čije podrijetlo bivši predsjednik nikada nije objasnio. Kako bilo, prošle su godine imenovana četiri počasna konzula, a ove – kako možemo pročitati u Narodnim novinama – u samo dva mjeseca njih četvero. Hrvatska sada ima 91 počasnog konzula u 35 zemalja. Tijekom 2012. za počasne konzule RH imenovani su Franz Wohlfahrt iz austrijskog St. Poltena (pokrajina Donja Austrija), Giorgio Grandini iz švicarskog Lugana (kanton Ticino), Ivo Nešpor iz češkog Brna (Južna Moravska), dakle iz zemalja u kojima već postoje hrvatska diplomatska predstavništva, a počasni bi konzulati trebali olakšati život ljudima koji žive u manjim gradovima, daleko od metropola. Uz njih je imenovan predstavnik u Bangladešu, gdje RH nema profesionalnih diplomata.

Počasni konzul u Dhaki postao je Kazi Nabil Ahmed. Ove su godine, uz spomenutog Arkadija Novikova, imenovani i Jakob Ostervang iz danskog Arhusa, Vita Huzjan iz makedonske Strumice, dok je Philip Berquist postao počasni konzul u teksaškom Houstonu. Pri njihovu se imenovanju uzimaju u obzir i specifičnosti nekih višenacionalnih zemalja, pa tako imamo počasne konzule u Barceloni, glavnom gradu Katalonije, gdje nas predstavlja Julio Cesar Barcena San Jose, ili pak u škotskom Edinburghu, gdje je imenovan Alexander Henry Serymgeour, grof od Dundeeja. Najviše je hrvatskih počasnih konzula, po petero, u SAD-u i Italiji, među kojima je domaćoj javnosti najpoznatija liječnica Nela Sršen. U Poljskoj, Izraelu i Španjolskoj ih je po četvero, u Austriji i Rusiji po troje, a u Indiji, Argentini, Makedoniji, Sloveniji, Portugalu, Boliviji, Čileu, Japanu, Turskoj i Njemačkoj po dvoje. Njihov je rad za Hrvatsku besplatan. Ti su ljudi mahom dobro situirani poduzetnici, odvjetnici, liječnici. U MVP-u nam je rečeno da "počasni konzuli imaju osiguran vlastiti prostor za funkcioniranje počasnog konzulata, a troškove za rad konzularnog ureda u punom iznosu osigurava i snosi počasni konzul". Na pitanje imaju li prava na privilegije poput vožnje automobila s diplomatskim  tablicama rečeno nam je da "počasni konzul RH uživa privilegije i imunitete koje u skladu s međunarodnim pravom priznaje država primateljica, sukladno načelu reciprociteta".

Vlahović najuspješniji

Najuspješniji poduzetnik među počasnim konzulima RH vjerojatno je Stefano Vlahović, vlasnik tvrtke Produkty Pitanija, koja uspješno trguje pilećim mesom. Rođen je u Trstu, a karijeru je izgradio u Sankt Peterburgu. "Neshvatljivo mi je da me u hrvatskim novinama uporno nazivaju Rusom kada su korijeni moje obitelji s Hvara i ja se osjećam kao Hrvat", požalio se svojedobno Vlahović hrvatskim novinarima. Poznat je i Aaron Frenkel, naftaš i trgovac dijamantima, počasni konzul RH u Jeruzalemu. U posljednje se vrijeme često spominje u medijima zbog želje da sagradi golf-terene na dubrovačkom Srđu, u što je aktivno uključena njegova supruga Maja Frenkel, nekadašnja zamjenica ministra gospodarstva RH. U Izraelu Hrvatsku predstavljaju i Samuel Ivan Schlesinger (Ashdod), koji je rođen u Hrvatskoj, potom Ran Fuchs (Haifa), ulagač u zagrebačku bolnicu Sveti duh 2, te Yossi Landesman, konzul u Kfar Shmaryahu. Nezahvalno je samo po nečijem imenu i prezimenu zaključiti potječe li iz Hrvatske, no ako bismo sebi dopustili takvu slobodu, možemo reći da njih 20-ak ima hrvatske korijene, a takvih je najviše među predstavnicima RH u zemljama Južne Amerike i Oceanije.

Ante Čović još je od 1992. počasni konzul u Aucklandu (Novi Zeland) i po tome ima najdulji staž među kolegama. Zdravko Sančević počasni je konzul u Venezueli. Rođen je u Tesliću (BiH), s roditeljima je emigrirao 1945., u Caracasu se školovao za naftnog inženjera. Od 1991. bio je ministar iseljeništva u Vladi Franje Gregurića, a potom i prvi hrvatski veleposlanik u BiH te zastupnik u Saboru. Vratio se u Venezuelu te od nekadašnjeg karijernog diplomata postao počasni konzul RH u Caracasu. Među počasnim konzulima nekoliko je naftnih inženjera, uz Frenkela i Sančevića tu je i Khouchaba Nissan, počasni konzul u Damasku. Naftni je to stručnjak s diplomom Sveučilišta u Zagrebu, generalni menadžer sirijskog predstavništva Ine. Među počasnim konzulima ima odvjetnika, liječnika, arhitekata, poduzetnika. Za neke od njih veza s Hrvatskom je neupitna. Primjerice, počasni konzul Lino Verbeke, odvjetnik iz Bruggea, u braku je s Hrvaticom iz Aljmaša i tečno govori hrvatski.

Domaći igrači

U Hrvatskoj djeluje 71 počasni konzul, a dio njih dobro je poznat domaćoj javnosti. To su: Davor Štern (Filipini), Emil Tedeschi (Irska), Marko Vojković (Šri Lanka), Juroslav Buljubašić (Čile), Marijan  Hanžeković (Peru), Zlatko Mateša (Mongolija), Štefanija Balog (Oman), Branko Mikša (JAR), Branko Roglić (Slovenija), Josip Leko (DR Kongo).

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.