Tjednima leži u komi, a uspjela sačuvati bebu

Kad je moja Katica pala u rupu, to mi je bio najgori dan u životu, a sljedećih 15 dana koje je provela u prisilnoj komi, bili su mi najdulji u životu. Prolio sam suza i suza. Danima nisam spavao – povjerio nam se Marko Markek (27), dva mjeseca nakon nesreće, u kojoj je nastradala njegova zaručnica Katarina Ormanec (19).

Marko svoju Katicu svaki dan posjećuje na odjelu poluintenzivne njege u Koprivnici, gdje leži u petom mjesecu trudnoće.

– Vjerujem da zbog našeg djeteta koje nosi, Katica ima toliku volju za životom – kaže on.

Beba je zasad dobro
Njih su dvoje iz Koprivnice, no živjeli su zajedno pet mjeseci, u iznajmljenom stanu u Zadru, gdje je Marko radio kao parketar, a Katarina mu je kuhala i radila kućanske poslove.

– Bili smo presretni, posebno kad smo saznali da je trudna. Jako smo htjeli dijete i ostvario nam se san, a planirali smo se i vjenčati – prisjeća se Marko.

No 30. listopada Katarina je, odlazeći po namirnice, pala u rupu duboku četiri metra, u zgradi u Zadru gdje je Marko radio. Teško je ozlijedila glavu, no uspjela je zadržati trudnoću.

U Koprivnicu je dovezena prije dva tjedna iz zadarske bolnice. Oporavlja se izuzetno brzo, kako kaže dr. Marina Vitelić.

– Pri svijesti je. Do prošlog tjedna nije uopće reagirala, a onda je počela klimati glavom kad je nešto pitamo. Može jesti, a i svima se smije. Miče svim dijelovima tijela, a donedavno nije micala lijevom stranom. No još ne može hodati, sjediti i pričati. Hoće li se do kraja oporaviti, pokazat će vrijeme jer njene su ozljede glave bile jako teške.

S djetetom je također sve u redu, normalno se razvija i svi na odjelu se jako radujemo njenom oporavku jer od takvih se ozljeda mozga obično oporavlja puno dulje – kaže liječnica. Dr. Josip Večenaj napominje da je za Katarinu trenutačno najvažnije da ode na rehabilitaciju u toplice, za što je i pripremaju.

– Kad je stradala, imala je smrtonosne ozljede, a za vrijeme dijagnostike bila je i izložena zračenju. Vrijeme će pokazati kako će se dijete razvijati i Kristina oporavljati – kaže dr. Večenaj.

Sjedeći uz njen krevet, Marko joj je, u vjeri da ga čuje, pričao o tome kako će biti sretni kad ona ozdravi i rodi Josipa ili Elizabetu, imena su već dogovorili. S njom je u bolnici proveo i godišnjicu njihovih zaruka, svoj 27. rođendan, Božić...

Držao ju je za ruku, a kad su je sestre pitale koga najviše voli, ona je na papirić napisala: – Marka.

Ona mi je sve na svijetu
– Upoznali smo se u kafiću gdje je ona kao konobarica zarađivala za život jer je živjela u udomiteljskoj obitelji, bez pomoći roditelja, s još četvero braće, a i ja sam odrastao bez oca, s 13-ero polubraće. U godinu dana naše veze bio sam joj i otac i majka i zaručnik – prisjeća se Marko. Katarina je, kaže, hiperaktivna, hrabra, jaka, uvijek gleda prema boljoj budućnosti. Ne voli misliti na prošlost.

– Ne trebaju mi čuda. Ja jednostavno znam da će se ona potpuno oporaviti, i da ću sljedeći Božić moći zagrliti nju i dijete. Kad uđem u sobu, a ona mi se nasmije, meni je to kao da mi padaju milijuni s neba. Uvijek je obožavala da je češkam po nozi pa mi i sad kad dođem, gura nogu pod ruke – sa smiješkom priča Marko. Kad je ostala u drugom stanju, kaže, Katarina mu je stoput ponovila da ne smije dopustiti da njihovo dijete odraste bez oca i majke jer ona dobro zna kako je to.

– Molim se Bogu za nju. Ako je preživljela 48 sati nakon pada i zadržala dijete, jasno vam je koliku ima volju. Kad se sjetim koliko ona voli djecu, presretan sam što ću biti tata. Ostajem uz nju do kraja, bez obzira na sve, jer ona mi je sve na svijetu. Uostalom, kakav bi ja to bio čovjek da sada odem?

Tužan dodaje da je Katarina pripala pod brigu Centra za socijalnu skrb, a on je ostao bez prava na dijete.

– Imao bih sva prava da smo se uspjeli vjenčati. Ništa mi ne treba, ne tražim milostinju, imam dvije ruke i dvije noge i znam raditi. Jedina mi je želja da dijete i Katarinu jednog dana zdrave odvedem kući.