Bilo je u našim školama učitelja, profesora, nastavnika koji su pred djecom veličali Ratka Mladića i pritom pozivali na ubojstva hrvatskih političara, bilo je i onih zaposlenika škola koji su javno pozivali sve građane, koristeći sve moguće kanale, da upisuju ljude u takozvanu "bazu hrvatskih izdajica", i onih koji su podučavajući kemiju pred učenicima simulirali ejakulaciju ispuštajući nekontrolirane zvukove. Suočile su se naše škole i s nastavnicima koji su fizički kažnjavali djecu, ne u prošlom nego ovom stoljeću, onima koji su ciljano podučavali pogrešne činjenice i na pogreškama inzistirali pri ispitivanju i ocjenjivanju učenika, ali i profesora zbog kojih je DORH istraživao sumnje na pedofiliju. Bilo je i onih nastavnika koji su na vlastitim društvenim mrežama objavljivali fotografije na kojima su snimljeni s oružjem, kao i profesora koji se ne ustručavaju u učionici djecu oslovljavati pogrdnim imenima.
Svaki takav slučaj objavljen u medijima izazvao je trenutačnu ljutnju roditelja, a rezultirao dugotrajnim procesom dodjele ukora ili u tek pojedinim slučajevima otkazima te jasnim i nedvosmislenim optužbama takvih profesora. Rijetko kad je u bilo kojem takvom slučaju u javnost procurilo da je školska ustanova zbog takva zaposlenika platila drakonsku kaznu iako je takva odredba odavno propisana zakonom. Ne zna se ni je li i hoće li ikada srednja škola prvog sina naše države platiti financijsku kaznu zbog promijenjene – u narodu jasnije nazvane poklonjene – ocjene na zahtjev ne stručnjaka, nego mame koja je prva dama. Nije baš poznato ni je li ikad u Hrvatskoj ijedan nadobudni roditelj, a takvih je mnogo, kažnjen bilo kako, pa makar i novčano, zato što je nastavnicima prijetio, a prijetnji je bilo i više nego previše, zahtijevajući nerealnu ocjenu za svoje, po vlastitom mišljenju, genijalno dijete?!
Uostalom, mi smo država koja je već prije za seksualne prijestupe optužene profesore vraćala pred mlade, mi smo država u kojoj zaštićeni političari mogu proći nekažnjeno čak i onda kad prepisuju tuđe radove i objavljuju ih kao svoje iako je i to propisano kao nedopušteno, mi smo država u kojoj samo europski istražitelji mogu uloviti dekane za koje je utvrđeno da kradu i ukradenim plaćaju vlastitu ugodu i luksuzan život. Mi smo država u kojoj zakonski propisi uglavnom ne vrijede za "velike" iz bilo kojeg segmenta života, čemu onda trošiti zakonske papire na propisivanje novih novčanih kazni za "male". One bi bile opravdane i logične tek onda kada bi pravo i pravda bili istoznačni pojmovi, ovako su samo smiješne. Jer, doista, tko bi bio taj koji bi odlučivao o novčanim kaznama za nastavnike i profesore?
GALERIJA Testirali smo drvene bojice: Koliko novaca treba izdvojiti