Tko će zaštititi 50 tisuća konobara i kuhara?

Rad ili nerad trgovina nedjeljom iskrivljena je verzija pravog problema, a ipak se javnost polarizirala baš oko tako postavljenog pitanja. Treba li nam nedjeljom svježi kruh, imamo li vemena tijekom tjedna obaviti kupnju, hoćemo li u crkvu ili ne... To nisu stvari koje treba rješavati zakonom.

Međutim, donesen je zakon koji dovodi do apsurda: zašto prodavači nedjeljom ne mogu raditi, a konobari mogu? Prema sindikalnim procjenama, od 260 tisuća trgovaca nedjeljom je uvijek radilo barem 40 tisuća. Istodobno tijekom godine nedjeljom radi 50-ak tisuća ugostitelja za razliku od turističke sezone kada ih radi oko 90 tisuća.

I radnici žele zaraditi
– Kako bi bilo kad bi konobar u hotelu kazao gostima: “Napustite hotel, meni je neradna nedjelja”? – pita Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga, i dodaje da smo zabranu rada nedjeljom dobili zbog neučinkovitosti inspekcija i sudova. Radnici nisu listom za to da ne rade, oni žele raditi i zaraditi, a ne da ih izrabljuju, iznose mnogi sindikalci koji ne podržavaju zabranu nedjeljnog trgovanja. I predsjednica Sindikata trgovine Dragica Mišeljić kaže da bi ljudi bili sretni kad bi mogli raditi i zaraditi.

– No, poslodavci samo misle o prometu. I 2004. godine dio radnika bio je otpušten kad su trgovine bile zatvorene nedjeljom, no kad je zabrana ukinuta, nisu vratili otpuštene – kaže D. Mišeljić. Posao je države i sindikata da prisile trećeg – poslodavce – da poštuje socijalno partnerstvo.

Sindikati su prijetili i apelirali jedanaest godina, ali oni su ionako najslabija karika u tripartitnom lancu socijalnih partnera. Važući između interesa kapitala i dužnog pokazivanja socijalne osjetljivosti, država se opredijelila za zatvaranje trgovina nedjeljom. I problem ostavila neriješenim. U 2006. godini prodavači su odradili 53 milijuna prekovremenih sati a da im nisu platili. I nisu to samo nedjelje – mnogi prodavači već dnevnim rasporedom imaju po sat vremena prekovremenog a neplaćenog rada.

Velikim trgovačkim lancima isplativije je platiti nekoliko tisuća kuna kazne kad im inspekcija utvrdi prekršaj nego pošteno platiti radnike. Dakle, praksa će se nastaviti. Iako se mogućnost nedjeljnog kupovanja ne može usporediti s radom javnih službi nedjeljom, činjenica je da osim trgovaca deseci tisuća ljudi rade nedjeljom.

Miris profita
Zaposlenima u javnim službama nedjeljni je rad uglavnom uredno plaćen 35 posto više nego radnim danom jer država kao poslodavac provodi radnička prava. Umjesto da uredi i sektor trgovine, pa kazne za neplaćanje radnika drakonski zaoštri, država jednostavno zatvara nedjeljom. I u očima građana zakaže pred moćnim trgovačkim lancima i mirisom profita.

– Već petnaest godina radim nedjeljom i blagdanima i naravno da mi to nije drago, pa nitko ne bi htio raditi nedjeljom. Netko ipak mora. Imam ženu i dvoje djece i rado bih nedjelje provodio s njima, ali što ću. Smeta mi što trgovine sada ne rade nedjeljom, gdje ću kupiti hranu, cigarete...? Uvjeren sam da je to došlo iz Crkve, a mislim da bi ljudi trebali odlučiti sami. Tko ne želi u šoping nedjeljom, neka ne ide, tko ne želi u crkvu, neka ne ide! Zatvaranje dućana nedjeljom mnoge je pogodilo financijski, trebalo je i na te ljude misliti – smatra Ante Aščić, konobar u Gradskoj kavani.
Konobari iz kavane hotela “Dubrovnik” ističu da je u bivšoj državi rad nedjeljom bio mnogo bolje plaćen.
– Dok su mi djeca bila mala, srdila sam se što ne mogu biti s njima nedjeljom, sada su odrasli pa mi je lakše – kaže Manda Pros, konobarica u “Dubrovniku”. (M. Pu.)

– Volio bih da su mi nedjelje slobodne, ali zasad mi to ne igra veliku ulogu jer sam mlad. Obiteljskim ljudima je to potpuno drugačije. Svakako nije u redu da su samo trgovci oslobođeni rada nedjeljom. Što je s nama i ostalim zanimanjima koja nisu oslobođena nedjeljnjog rada? – pita Božidar Hruškar, konobar u zagrebačkoj kavani “Kavkaz”.
U budućnosti, kaže, ne želi raditi nedjeljom.

– Konobarenje ionako nije posao koji možeš raditi vječno ili s kojim možeš zaraditi penziju. Radit ću nešto drugo – zaključuje Hruškar.
Bez puno razmišljanja i njegovi kolege odgavaraju da bi vrlo rado željeli slobodne nedjelje.
Rezigniranost prevladava i dečki i ne očekuju puno bolje uvjete nego što su sada. Slično je i s konobarima u kafiću “Toxic” u Preradovićevoj. – Tako nam je uvijek bilo i bit će, kafići moraju raditi, ne? – kažu dečki iz “Toxica”. (M. Pu.)