Arhitekt desničarske revolucije u Poljskoj: Nema djecu, ženu ni sestru, živi sam s mačkama

Prosvjedi protiv pooštrenja zakona o pobačaju u Poljskoj imaju dugu tradiciju. Ali da prosvjednici upadaju u crkve i ometaju bogoslužja, to Poljska još nije doživjela. Dva su tjedna otkako se dvadesetak mladih žena i muškaraca okupilo ispred oltara u katedrali u Poznańu kako bi sjedenjem pred oltarom i vikanjem ometali bogoslužje. I u tome su uspjeli, pa je svećenik bio prisiljen ga prekinuti. I u drugim gradovima su prosvjednici pokušavali s transparentima upasti u crkve.

“Imate krv na rukama”, “Pakao za žene”, “Molimo se za pravo na pobačaj“, bile su neke od poruka na plakatima. Kako izvještava Deutsche Welle, po zidovima više crkava, pa i na katedrali u Varšavi, sprejem su ispisane poruke “Pobačaj je OK“ i “Pobačaj bez granica“. U jednom predgrađu Varšave i u Poznańu oskvrnuti su spomenici pape Ivana Pavla Drugog – što je kršenje tabua, jer on je za brojne Poljake i dalje nacionalni svetac. Diljem Poljske danima se i štrajkalo, pod parolom “odbijamo raditi dok nas terorizirate”. Učiteljice su za sobom ostavile prazne učionice, studentice iz solidarnosti nisu išle na nastavu, prodavačice su zaključale blagajne.

“Hej Jarek, ostavi cure na miru”

Val prosvjeda u kojem sudjeluju deseci tisuća ljudi na ulicama Varšave, Krakowa, Łódźa, Bydgoszcza i Wrocława – ukupno u više od 150 gradova – izazvala je kontroverzna odluka poljskog Ustavnog suda kojom će zakon o pobačaju biti pooštren. Ovaj je sud, naime, presudio kako je poljski zakon o pobačaju, inače jedan od najrestriktivnijih u Europi, u neskladu s poljskim Ustavom, nakon čega će u Poljskoj ubuduće biti moguće izvesti legalan pobačaj samo u slučaju silovanja, incesta i ugroženog života majke, a ne više i deformacije i oštećenja ploda.

Tijekom prošle godine u Poljskoj je, prema službenim podacima, izvedeno 2000 pobačaja, i to uglavnom zbog teških oštećenja ploda, poput genetskih oštećenja, no organizacije za ženska prava tvrde da je stvaran broj pobačaja čak oko 200 tisuća, ali se oni izvode ilegalno u zemlji ili izvan nje. A nova presuda Ustavnog suda praktično znači gotovo potpunu zabranu pobačaja. Ova presuda ima tektonsko značenje u Poljskoj, jer zapravo anulira poljski “kompromis oko abortusa”, zakon donesen 1993. koji više od 20 godina nije doživio nikakve veće promjene. Donesena je na zahtjev jedne skupina desno-konzervativnih zastupnika koja je htjela izbjeći uobičajeni put kroz parlament i obratila se izravno Ustavnom sudu.

Naime, moglo se očekivati da će suci Ustavnog suda odlučiti u skladu s predodžbama vladajuće stranke i učenjem Katoličke crkve jer su za suce Ustavnog suda već prije više godina postavljeni ljudi koji su odani konzervativnoj stranci PiS (Pravo i pravda). Bio je to dio reforme pravosuđa koju EU već odavno vidi kao potkopavanje demokracije u Poljskoj. Ovakva odluka na noge je podigla oporbene političare i organizacije za ženska prava i brojne građane, a prosvjednicima stiže potpora iz cijele Europe, pa i iz Hrvatske, osobito na društvenim mrežama. Poljska nevladina udruga Akcja Demokracja koja je prije skupila 200.000 potpisa protiv pooštrenja za kona o pobačaju za odluku Ustavnog suda kaže da je “sramotna politička odluka koju su diktirali desni fundamentalisti“. To je “rat protiv žena“, kažu oni.

Stoga se slogan “To je rat“ mogao vidjeti na brojnim transparentima prosvjednika koji su se najprije okupili ispred sjedišta Ustavnog suda u Varšavi, potom nastavili hodnju ispred sjedišta vladajuće konzervativne Stranke prava i pravde, a kada su nastavili kretanje prema kući njezina čelnika, zamjenika premijera, Jarosława Kaczyńskog policija im je blokirala put te je došlo i do manjih sukoba. Jer, iako su prosvjedi počeli zbog prava na pobačaj, ubrzo su se pretvorili u iskaz bijesa protiv vladajuće stranke, njezinih crkvenih saveznika i tradicionalnih politika. “Hej, Jarek”, kako ga nazivaju, “ostavi cure na miru”, izvikivali su prosvjednici najmoćnijem čovjeku u Poljskoj, predvodniku radikalizacije i tradicionalizacije poljskog društva, koji je odgovorio pozivom narodu da učini više za “obranu Poljske, domoljublja i Crkve”.

Taj čin se protumačio kao poziv ultradesničarskim i nacionalističkim skupinama za nasilje nad prosvjednicima, pa su desničarske skupine promptno fizički napale prosvjednike u Wrocławu, Poznańu i Bialystoku. “Nije mogla biti donesena druga odluka s obzirom na Ustav. Ne možemo promijeniti ovu odluku”, branio se Kaczyński u videosnimci na Facebook-stranici stranke. “Ljevičarski fašizam uništava Poljsku”, poručio je. I tako je, zahvaljujući svojoj beskompromisnosti, a otprije i tvrdim antikomunističkim opredjeljenjima i vrlo kritičnom stavu prema susjednim državama Njemačkoj i Rusiji, ponovno pridobio pozornost cjelokupne svjetske javnosti. Tko je, zapravo Jarosław Kaczyński, arhitekt konzervativne revolucije koja je nacrtala obrise današnje Poljske?

Odgoj na poljskom junaštvu

Riječ je o jednom od dvojice najpoznatijih blizanaca na svijetu: skupa s bratom Lechom, koji je 2010. poginuo u avionskoj nesreći, godinama je određivao, i još uvijek određuje, smjer kojim se kretala politika u Poljskoj. Naime, Lech je bio predsjednik, a Jarosław premijer, a danas kada tu dužnost obnaša Mateusz Morawiecki, zna se tko povlači konce. Braća Kaczyński rođena su 18. lipnja 1949. u Varšavi. Njihovi roditelji – Rajmund, inženjer, i Jadwiga, filologinja – bili su aktivni sudionici poljskog pokreta otpora i poznatog Varšavskog ustanka 1944. godine. Iz tog doba potječu i prve ozbiljne frustracije koje su sa sobom poslije braća ponijela u život: jedan im je ujak skončao u nacističkom logoru, dok je drugi član bliže obitelji pao kao žrtva sovjetske okupacije.

Budući da njihova obitelj nije prihvatila komunizam, živjeli su pod pritiskom tajnih službi i dobri poznavatelji biografije braće Kaczyński tvrde kako su u tom razdoblju razvili osjećaj stalne progonjenosti, izrazitu nesklonost prema Rusima i Nijemcima, te uvjerenje da svuda oko njih postoje teorije zavjere i da im svi rade o glavi. Njihov je odgoj bio utemeljen na pričama o poljskom junaštvu i stalnim prijetnjama susjeda s jedne strane, dok je s druge bilo katoličanstvo, karakteristično za Poljsku. Blizanci su slavu stekli još u dobi od 12 godina kao glumci u filmu “Dvojica koja su ukrala mjesec” iz 1962., utemeljenom na Makuszyuskijevoj priči. U fizičkom smislu dvojica braće su se mogla razlikovati samo po madežu koji je na nosu imao Lech, te po nešto jogunastijoj frizuri koju je nosio Jarosław.

Obojica su završila studij prava na sveučilištu u Varšavi, a za njihove biografije važan je podatak da je na izborima u Poljskoj 1989. pobijedio politički sindikat Solidarnost predvođen Lechom Wałęsom, čime je počelo urušavanje komunizma u istočnoj Europi. Jarosław Kaczyński pridonio je formiranju organizacije Solidarnosti i postao njezinim istaknutim članom. Tih je godina, početkom 90-ih, bio šef Predsjedničkog ureda, a jedno je vrijeme obavljao funkciju državnog tajnika. Braća su sudjelovala i u pregovorima koji su doveli do prvih demokratskih izbora, ali se nisu slagali s Wałęsom i njegovim stavom da se ne ide u radikalne mjere vezane uz pripadnike komunističkog režima. Obojica ulaze u poljski parlament 1991., a Lech Kaczyński postaje ministar sigurnosti. Poslije je, kao ministar pravde, dospio na naslovne stranice zalaganjem za ponovno uvođenje smrtne kazne, a zalagao se i za progon homoseksualaca.

Nakon raspada Solidarnosti osnovao je 2001. godine skupa s bratom nacionalkonzervativnu Stranku pravo i pravda (PiS), na čije čelo dolazi Jarosław.Lechova karijera posebno je krenula uzlaznom putanjom 2002. godine kada je izabran za gradonačelnika Varšave. Tri godine poslije kandidirao se za predsjednika, pa u drugom krugu izbora pobijedio Donalda Tuska. Jarosław je pak izabran na funkciju premijera od 2006. do 2007. godine. Tako su dvojica braće blizanaca u jednom trenutku obavljala dvije najvažnije funkcije u državi. U prvo vrijeme dvojica braće bila su ismijavana zbog nedostatka međunarodnog iskustva i nepoznavanja stranih jezika, da bi se potom od njih strahovalo zbog njihove beskompromisnosti. Kritičari u i izvan Poljske su prebacivali braći da se previše osvrću na prošlost i tako blokira europsku budućnost Poljske.

U manje od godinu dana na vlasti, braća Kaczyński izazvala su niz skandala svojim izjavama i svojim ponašanjem, pa u mnogim europskim metropolama u to vrijeme vlada ozbiljna zabrinutost kako će se Poljska razvijati. Politici braće Kaczyński zamjera se snažan nacionalizam, netolerancija (posebno prema strancima) i negativan stav prema susjedima, najviše Njemačkoj. I program njihove vladavine izrazito je konzervativan: protive se liberalizaciji pobačaja, homoseksualnim brakovima, legalizaciji lakih droga, a zalažu se i za državno vlasništvo nad strateškim industrijskima granama. Iako su bili snažni euroskeptici, sada navode da se zalažu za daljnju integraciju EU, ali uz očuvanje “poljskog suvereniteta” i nacionalnog ponosa.

Na njihovoj je političkoj agendi i stvaranje “Četvrte Republike” (prva je bila u 17. stoljeću, druga nakon Prvog svjetskog rata, a treća bi bila ova sada), jer smatraju da je prijelaz iz komunističkog sustava u parlamentarnu demokraciju bio zapravo dogovor s bivšim političarima, a ne radikalni raskid s tim režimom. Uključivanje pak dviju desnih stranaka – Samoobrane i Lige poljskih obitelji, koje se obje protive EU (čelnik Samoobrane Lepper podržava vladu bjeloruskog diktatora Andreja Lukašenka, a svojedobno je s pohvalama govorio i o Hitlerovoj ekonomskoj politici) – naišlo je samo na negativne reakcije u Bruxellesu. Jednako kao i više puta izraženo stajalište braće blizanaca da ne kane povući trupe iz Iraka jer “Poljaci nisu dezerteri”.

Među prvim ozbiljnim vanjskopolitičkim gafovima bila je odluka Lecha da ne ode na susret na vrhu Weimarskog trokuta s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom jer ga “boli trbuh”. Pravi je pak razlog izuzeća ležao u nizu satiričnih tekstova u njemačkim novinama u kojima ga se ismijavalo kao “novi poljski krumpir”. Bilo je, osim toga, i još gorih zajedljivosti vezanih uz brata Jarosława jer živi sam s njihovom majkom (otac je umro) i mačkama. Zbog načina života te njegove otvorene homofobije, njemačke su novine (kao i neki krugovi u Poljskoj) počele spekulirati da je Jarosław homoseksualac, što je dodatno razbjesnilo braću. Lech je tražio ispriku, zahtijevao je da njemačka vlada učini nešto kako bi se očuvao “ugled šefa druge države” i na kraju odustao od susreta Weimarskog trokuta (što je u Parizu i Berlinu primljeno s velikim negodovanjem). Naposljetku, kada je Jarosław izgubio na parlamentarnim izborima 2007. godine od Donalda Tuska okončana je vladavina poljskih blizanaca, a Jarosław Kaczyński postao je vođa konzervativne opozicije u zemlji. Samo privremeno, pokazat će se uskoro. No, tri godine poslije, planove o zajedničkom povratku braće na tron prekinut će nezamisliva tragedija.

Tragedija kod Smolenska

Tog 10. travnja 2010. poljski predsjednik Lech Kaczyński s delegacijom visokog ranga letio je za Katyn, selo kod Smolenska na zapadu Rusije. Sedam desetljeća ranije ondje je ruska tajna služba ubila 22.000 poljskih časnika, a taj događaj je poznat kao “masakr u Katynu”. Sedamdeset godina poslije, samo nekoliko kilometara dalje, na starom vojnom aerodromu u Smolensku, u stravičnoj nesreći poginulo je svih osam članova posade i svih 88 putnika, među kojima i predsjednik. Na letu je bila i supruga, njegova fakultetska ljubav Marija, a bračni par Kaczyński za sobom je ostavio odraslu kćer. Samo 16 dana kasnije, u travnju 2010., vođa konzervativne oporbe u Poljskoj Jarosław Kaczyński, ucviljeni brat koji je osobno identificirao tijelo poginulog brata blizanca, objavio je svoju kandidaturu za prijevremene predsjedničke izbore.

“Tragično prekinut život predsjednika, smrt elite poljskih domoljuba znači za nas jedno, dovršiti njihovu misiju”, pisalo je u službenoj najavi predsjedničke kandidature. Predsjedničke izbore nije dobio, ali njegova se stranka vratila na vlast krajem 2015. godine, a danas obnaša dužnost zamjenika premijera. No, nacionalna katastrofa i osobna trauma najvažnijeg poljskog političara su ipak ostavili traga – u obliku napetih odnosa s Rusijom i podjele društva. A posljednjih deset godina, koliko je prošlo od tragedije, pokušava Jarosław Kaczyński, predstaviti svog poginulog brata blizanca kao nacionalnog heroja. “On je ponovno izgradio poljsku nacionalnu svijest i dostojanstvo Poljaka”, rečenica je koju često ponavlja u povodu komemoracija koje se ne održavaju samo jednom u godini već i svakog mjeseca.

Tugovanju za žrtvama, prije svega za bratom blizancem Jarosława Kaczyńskog, kao da nema kraja. Štoviše, zrakoplovna nesreća i dalje je emocionalni eksploziv koji Jarosław Kaczyński koristi u svojoj politici, a često nameće i teorije o atentatu. “Sjećam se jedinstva koje je vladalo u Poljskoj nakon tragedije. No, Jarosław Kaczyński vrlo je brzo otkrio da time može provoditi efikasnu politiku i iskoristiti smrt svog brata u političke svrhe”, kazao je sociolog Jakub Bierzynski u razgovoru za DW. No, posljednjih tjedana ova tema nije u fokusu, ipak je to odluka Ustavnog suda o, de facto, zabrani pobačaja. Poljska je jedna od europskih najjačih katoličkih uporišta, ali ovakvi rigidni stavovi nemaju podršku javnosti. Godinama su istraživanja javnog mnijenja pokazivala da se većina Poljakinja i Poljaka protivi restriktivnijem zakonu.

Procjenjuje se da je 2016. godine oko stotinu tisuća građanki i građana prosvjedovalo zbog pokušaja pooštravanja zakona. Povijest se ponavlja i 2020., a val nezadovoljstva ne može zaustaviti ni galopirajuća epidemija: neki je dan Poljska zabilježila rekordnih 16.300 novih infekcija. No, može li silina prosvjeda, koja je iznenadila i samog Kaczyńskog, odgoditi pa i dokinuti spornu odluku o zabrani pobačaja? Premda je Vlada u početku objavila da će se presuda suda provoditi od 2. studenoga, ona još nije objavljena u službenom glasilu, što znači da nije stupila na snagu. Evidentno, došlo je do odgode, o čemu svjedoči i izjava glasnogovornika Vlade, prema kojem je “Poljskoj potreban period mira kako bi raspravila presudu najvišeg suda kojom je zabranjena većina pobačaja”.

I predsjedniku Andrzeju Dudi trebalo je točno sedam dana da barem djelomično promijeni svoj stav o pravu na pobačaj. Istodobno, Jarosław Kaczyński izjavljuje da će prosvjedi koštati života mnoge ljude i upozorava da oni koji pozivaju na njih ili sudjeluju na njima čine zločin, ali pitanje je dokle je u provedbi kontroverzne odluke o pobačaju uistinu spreman ići. On osobno nema djecu, nema ni suprugu niti sestru. Do njezine smrti 2013. godine najmoćniji poljski političar živio je s majkom, a sada stan dijeli s tri mačke, Fionom, Czarusom i Feliksom. Kaczyński preferira jesti sam, ne posjeduje vozačku dozvolu, navodno ni kompjutor, a do 2009. godine prema vlastitom priznanju nije imao vlastiti bankovni račun već je štedio na majčinom.

Sedamdesetjednogodišnji Jarek, kako odmilja zovu Kaczyńskog, voli životinje, pogotovo mačke, no mnogo manje ljubavi i suosjećanja ima za neke ljude. Zbog imigranata je svojedobno ratovao s Europskom unijom, odbijajući sustav kvota zbog izbjegličke prijetnje “poljskoj kulturi i sigurnosti”, a LGBT zajednica u posljednje dvije godine mu je na nišanu jer predstavlja prijetnju za “poljsku obitelj i djecu”. Prema PiS-u, njihova ideologija je “veća opasnost nego što je bio komunizam”. Zapravo se Kaczyński cijelog života borio protiv nekoga, a danas je to svatko onaj tko prijeti njegovoj osobnoj viziji toga kakva bi Poljska trebala biti: tradicionalna, katolička, obiteljska, homogena i heteroseksualna i njegova.