Vlada premijera Zorana Milanovića vodi katastrofalnu politiku kada je riječ o migrantima (ako se to uopće može nazvati ozbiljnom politikom). Nažalost, kako sada stvari stoje, teško da nešto bolje možemo očekivati i od izglednog budućeg premijera predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Nakon njegova pompozno najavljenog predizbornog posjeta njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, nužan je dodatni oprez. Šef najsnažnije političke grupacije u Hrvatskoj sam je spomenuo da je s najmoćnijom ženom svijeta razgovarao i o migrantskoj krizi. I sve je stalo na tome. Nije imao potrebu napokon se izjasniti o problemu pod kojim će stenjati svaka buduća hrvatska vlada. Rekao bih da je riječ o provincijskom sindromu Ivice Kičmanovića koji se ne snalazi najbolje u velikom svijetu. Impresioniran je, kima glavom i pozdravlja s "Hvaljen Isus".
Nije to samo problem Tomislava Karamarka nego i Zorana Milanovića. Umjesto da razgovaramo o njihovim politikama, oni nas uvjeravaju da bi za njihove stranke glasali Angela Merkel i papa Franjo. To je tako podcjenjivanje svojih građana i birača. Sugerira se da oni uopće nisu zrela politička bića te da će po nekom automatizmu glasati po uputama svjetskih autoriteta. Karamarko se mora jasno izjasniti o migrantskoj politici. To više što je s pravom kritizirao Milanovića koji je Hrvatsku pretvorio u običnu livadu po kojoj se svatko može šetati bez dokumenata. Premijer i njegov ministar unutarnjih poslova potpuno su eutanazirali državu, a državne službe služe im za "krijumčarenje" do neke susjedne zemlje. Tako se ne rješava problem. Ministar Ostojić se još junači izjavljujući da će on biti na čelu kolone te da će slovenska policija prvo morati pucati u njega ako želi zabraniti prolaz migrantima. Već vidim kako "drug Ranko jaše na čelu kolone". Još samo treba neki suvremeni Vladimir Nazor koji će, kao što je poznati pjesnik nekoć opjevao Tita, sve to lijepo stilizirati u pjesmi "Rankov naprijed".
Karamarko je u problemu jer je politika Angele Merkel, koja je zapravo pozvala migrante i izbjeglice da dođu u Njemačku, na liniji onoga što rade Milanović i Ostojić. Kada se hvali podrškom njemačke kancelarke, znači li to da je prihvatio i njezinu politiku prema migrantima. Kako u politici, uostalom kao i uopće u životu, nema besplatnog ručka, znači li to da je Karamarko prihvatio njemačku namjeru, koju do sada nitko nije jasno javno artikulirao, da Hrvatska bude jedna vrsta sabirališta za migrante koji će se ovdje malo dulje zadržavati. Hoćemo li morati udomiti nekoliko desetaka tisuća migranata? Do sada sam mislio da je Karamarkova politika prema migrantima puno bliža onome što provodi Mađarska i druge članice Višegradske skupine. Nakon posjeta Berlinu više nisam siguran. Znači li to da se razilazi i s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović koja je otvoreno kritizirala Merkel zbog nerealne i kratkovidne politike prema migrantima. Izgledni kandidat za premijera mora jasno reći biračima kako će se ponašati nakon izbora. To više što smo do sada bili nebrojeno puta svjedoci da su političari obećavali jedno prije izbora, dok su nakon pobjede radili nešto posve drugo. Valjda je bitno i što misle hrvatski građani. Posve je neprihvatljivo da Karamarko kritizira Milanovića s pozicija koje zastupa Orban i na tom programu dobije izbore, a onda, kada pobijedi na izborima, postane najveći zagovornik politike Angele Merkel koju podržava sve manje Nijemaca.
Čuriću, ti si Simple Minds. Kako si uopće zaključio da postoji ikakvo razmimoilaženje između Orbana i Merkel da je potrebno izabrati stranu?