Troje se progresivnih lijevih kongresnika u ovom se trenutku nalazi u jednoj sobi u Washingtonu i govore o tomu da treba povisiti minimalnu plaću na saveznoj razini u Sjedinjenim Državama.
– Obama je bio u prvoj godini mandata kada je to posljednji put učinjeno – govori jedan od njih, a drugi ga pogleda i slegne ramenima kao znak slaganja i oponiranja u isto vrijeme: – Da, ali Joe ne želi ni čuti.
Dvoje je konzervativnih političara u sobi na suprotnoj strani iste zgrade, gledaju Fox News. Kolega im upada u sobu i pita ih jesu li čuli da su ponovno našli novi financijski skandal u udruzi za zaštitu prava na nošenje oružja NRA.
– Sada će ljevičari opet reći da je to dokaz da su zagovornici oružja prevaranti – kaže on.
– Srećom pa je Joe tu – govori ravnodušno jedna od žena u sobi.
Joe nije Biden, američki predsjednik koji je prije sada već četiri mjeseca osvojio izbore i prije dva mjeseca ušao u Bijelu kuću. Ove dvije izmišljene situacije, koje su slične pravima kakve se stalno događaju u zgradi Kongresa u Washingtonu, govore o drugom Joeu: senatoru iz Zapadne Virginije Joeu Manchinu
Zbog potpuno podijeljenog Senata, tijela koje je gotovo uvijek zadnja instancija za donošenje zakona ili proračuna, ovaj je konzervativni političar iz lijeve stranke postao vjerojatno najspominjaniji američki političar u ovom trenutku, sigurno ako se ne računaju trenutačni i bivši predsjednik države. Njegov glas centrista stalno je jezičac na vagi, o njemu se pišu kolumne, Biden ga osobno mora zvati usred maratonskih sjednica, njegova je slika gotovo svakog dana na naslovnici američkih novinskih agencija. “Joe Biden možda je u Bijeloj kući, ali Joe Manchin upravlja mandatom”, komentar je britanskog Guardiana. Dnevnik Wall Street Journal: Ovo je trenutak Joea Manchina. Dvotjednik National Review: Joe Manchin je šef.
Preko noći postao zvijezda
I sve to samo zato što se radi o jednom od rijetkih, možda i jedinom, političaru starog kova koji vjeruje u suradnju dvije stranke te ima centrističke stavove zbog kojih ga obje stranke pokušavaju privoljeti za svoje politike. U Senatu trenutačno sjedi 50 demokrata i 50 republikanaca, tako da odlučujući glas ima potpredsjednica države, time i šefica Senata, Kamala Harris. No, kada god Manchin glasa s republikancima, što je u otprilike polovici slučajeva, oni imaju većinu.
Kako se dogodilo da je jedan 73-godišnjak iz male države, koji je gotovo cijeli život proveo u politici, nenadano preko noći postao zvijezda američke politike, a lideri demokrata (šefica Zastupničkog doma Nancy Pelosi) ili republikanaca (šef stranke u Senatu Mitch McConnell) ni blizu se ne spominju kao on? Prije dva mjeseca, onog istog 6. siječnja kada su pristaše bivšeg predsjednika Donalda Trumpa upale u zgradu Kongresa, izašli su rezultati senatskih izbora u Georgii. Demokrati su osvojili oba mandata, što je značilo da će u Senatu omjer biti 50:50, te je prijelomni glas dobila Harris. Dakle, demokrati imaju najtješnju moguću prednost. Ali, ne ako se pita republikance.
“Stanovnici Zapadne Virginije, evo vam broj mobitela Joea Manchina. Stavite ga na brzo biranje jer on je možda jedina prepreka koja stoji između naše republike i njezina raspada”, na Twitteru je tog 6. siječnja napisao konzervativni komentator Ben Shapiro.
Važnost njegova glasa nije apstraktna stvar. Odmah nakon dolaska Joea Bidena na vlast, kojega je Manchin podržavao, ovaj je demokrat došao na Fox News i umirio konzervativce: “Neću dopustiti da demokrati povećaju broj sudaca Vrhovnog suda ni da reformiraju proces filibustera.” Filibuster je ograničenje koje jamči da se gotovo nijedan zakon ne može donijeti ako nema podršku 60 od sto senatora. Dakle, proces je jamstvo da zakone trebaju izglasati političari iz obje stranke. Demokrati žele da se filibuster ukine da bi lakše donijeli zakone koje žele. Time je, kao i tisuću puta u karijeri, išao protiv politike svoje stranke. Također je Manchina prilikom prošlotjednog donošenja ogromnog Bidenova paketa pomoći gospodarstvu sam predsjednik nazvao usred noći tijekom maratonske sjednice kako bi ga nagovorio da pristane na propisane mjere. I Manchin je napravio to, ali tek nakon što je dobio svoj ustupak: smanjio je pomoć za nezaposlene jer vjeruje da se s prevelikim naknadama ljude demotivira da traže posao.
Manchin je isto tako bio i odličan suradnik Trumpa, kao praktički jedini demokrat. No, kada je predsjednik svojim lažima o izbornoj prijevari pridonio situaciji u kojoj su njegovi pristaše upali u zgradu Kongresa, demokrat je glasao za njegovu smjenu, i javno ju je podržao. Od svog je imena napravio brend i poručuje: ja sam Joe Manchin, i ja sam centrist, ili umjerenjak, kako se ta pozicija naziva u SAD-u. Kada mu je pred novinarima Politica, koji su prije više godina pisali velik tekst o njemu, prišao čovjek i rekao mu: “Gospodine, republikanac sam, ali vam se divim”, Manchin mu je odgovorio: “Vi ste Amerikanac.” Neki ga zbog suradnje s drugom strankom uspoređuju s pokojnim republikanskim senatorom Johnom McCainom.
Vjeran demokratima zbog tradicije
U ovom trenutku lijevi su pak demokrati toliko ljuti na njega da su najavili da će na unutarstranačkim izborima u Senatu u Zapadnoj Virginiji 2024. kandidirati svoje progresivne kolege protiv Manchina. Ta kampanja već sada ima svoje ime, “Bez isprika”. No, većina demokrata zapravo ga itekako podržava: on je naime jedini demokratski političar koji može osvojiti izbore u toj duboko konzervativnoj saveznoj državi koja je Trumpu na izborima dala više nego dvostruko više glasova nego Bidenu. To može tako da, u principu, za njega masovno glasaju republikanski birači. A zato se treba ponekada i posvađati sa svojom strankom. Demokratski establišment pritom naglašava: “Nije isto biti demokrat u hiperliberalnom San Franciscu i velegradu New Yorku s jedne strane te u Zapadnoj Virginiji s druge.”
Zašto je Manchin ostao demokrat uopće, a nije prešao u republikance, pitaju se mnogi. Kada su novinari pitali njega, rekao je da je to zbog korijena, zbog tradicije. Kao mladom čovjeku demokrati su bili stranka sindikata i rudara, stranka za koju je glasala radnička klasa. I stranka za koju je glasala njegova Zapadna Virginija. Primjerice, kada je imao 17 godina, demokrat Lyndon B. Johnson osvojio je više nego dvostruko više glasova nego republikanac Barry Goldwater, dakle točno za 180 stupnjeva suprotno nego danas. I mnogi koji navijaju za Manchina govore da su demokrati odavno izgubili doticaj s radnicima, a on je iznimka.
Kada se dodatno zagrebe po njegovim korijenima, ocrtava se zanimljiva životna priča. Njegov djed stigao je u Ameriku iz Italije kao dječak 1904. godine, i nosio je ime Giuseppe Mancini, što je u novoj domovini pretvorio u Joe Manchin. Djed je raditi počeo u rudnicima kad je imao 11, a u 20-ima je otvorio radionicu za popravak automobila, pa onda i lokalnu trgovinu. Njegov je stric A. James Manchin bio znameniti političar u Zapadnoj Virginiji. Senator Joe Manchin demokratima se pridružio između ostaloga zbog Kennedyja, a predsjednik John F. bio je katolik, prvi u povijesti te zemlje, a te je denominacije i današnji senator. U politiku je ušao davno, prije gotovo 40 godina, i otad je ostao u njoj: vrhunce je postigao u posljednjih 15 godina. Najprije je bio guverner svoje države od 2005. do 2010. te je nakon toga ušao u Senat.
Ne voli Washington
Još je u 1990-ima počeo pokazivati znakove stranačke nezavisnosti: nakon što je u unutarstranačkim izborima za guvernersku kandidaturu 1996. izgubio od svoje ljevičarske suparnice, na izborima je bez problema podržao – republikanskog kandidata. Tu praksu primjenjuje i danas. Kako je u proteklim sazivima Senata stvorio najbolje odnose s centrističkim republikancima, na izborima je podržao Susan Collins iz države Maine. Dakle, podržao je političarku iz suprotne stranke na izborima, i time je još jednom dokazao da ga stranačke linije mnogo manje zanimaju. Analitičari isto tako naglašavaju da Manchin to radi većinom upravo zato što mu to donosi glasove, a njegov je instinkt za političkim preživljavanjem očito vrlo jak.
Manchin je u svoj brend izgradio na još jednom temelju, osim na odbacivanju strančarenja. To je prije svega “narodnjački” nastup političara koji je blizak svojim biračima. Prije 11 godina na izborima za Senat koje je dobio snimio je reklamu doslovno noseći pušku i govoreći kako će se boriti protiv potrošnje savezne vlade, a u pozadini se čula gitara, zbog čega atmosfera u reklami podsjeća na vestern filmove. Na kraju je pucao u metu koju je predstavljao energetski zakon koji pak je predložio predsjednik iz njegove stranke Barack Obama.
“Kao vaš senator, štitit ću vaša prava na Drugi amandman (pravo na nošenje oružja op. a.), zato me NRA i podržala”, govorio je tada Manchin u reklami u kojoj je zvučao kao republikanac, i to na desnom krilu stranke.
Osam godina poslije, 2018., Manchin je snimio novu reklamu kojom je podsjetio na prvu koja je izazvala toliko pažnje. “To sam ja, kako pucam u zakon zato što je bio loš za Zapadnu Virginiju. Hej, ja se nisam promijenio, možda sam stariji koju godinu, ali opet ću se boriti sa svakim tko ide protiv Zapadne Virginije”, govorio je na novoj reklami u kojoj ovog puta nosi sačmaricu i gađa ravno u novu metu, ovog puta tužbu koju je podnio republikanski državni odvjetnik, a koja je trebala smanjiti dostupnost zdravstvene zaštite. Reklama se zove “Potpuno u krivu”.
Manchin, kao i svi narodnjački političari koji dolaze iz malih država, a kojih ima sve manje u Demokratskoj stranci, mora pokazati svojim biračima da “ne voli Washington”. Ta sintagma postala je dio političke kulture oponiranja državnoj birokraciji i političkom establišmentu koji je “zaboravio na malog čovjeka”. Kako bi to dokazao, nije htio iznajmiti ili kupiti kuću u Washingtonu te zbog toga u glavnom gradu živi na brodu usidrenom u rijeci Potomac, nedaleko od grada. Brod se zove “Gotovo kao u raju”, prema stihu “Almost Heaven” iz legendarne pjesme “Take me Home, Country Roads Johna Denvera koji pjesmu otvara s “Gotovo kao u raju, Zapadna Virginija”. Na brodu Manchin redovito organizira tulume za političare, i to samo ako dolaze iz obje stranke. Najbolji je društveni lubrikant, govori on, alkohol pa se na brodu uvijek mogu naći pivo, vino, viski.
Manchin je posljednjih mjeseci, zbog izjednačenih snaga u Washingtonu, doživio nevjerojatan uspon. Jedan od prvih trenutaka u kojem se čulo snažnije za njega dogodio se već u studenom kada je Demokratska stranka izgubila niz mandata u Zastupničkom domu na izborima koji su održani istog dana kada i predsjednički. Manchin je tada istupio kao jedan od prvih demokrata te je rekao da ne želi više čuti “ludu socijalističku agendu” među svojim stranačkim kolegama. Posebno ga je uzrujao slogan “Smanjite financiranje policije” koji je usvojio pokret “Crni životi vrijede”, a prihvatila ga stranačka ljevica. “Smanjite financiranje policije? Smanjite financiranje mog dupeta”, napisao je tada na Twitteru.
Protiv polarizacije Amerike
U posljednjih je nekoliko dana počeo govoriti da se ne osjeća dobro kao čovjek koji je uvijek u fokusu javnosti te je pozvao druge demokrate da istupe. No, čini se da u tim vodama u kojima obje stranke žele njegov glas pliva vrlo dobro. Nedavno je rekao da je spreman reformirati ranije spomenuti proces filibustera koji osigurava da je za donošenje zakona potrebna suradnja dviju stranaka. Reformirati, ne i ukinuti, govori. Valja naglasiti da vrlo malo zemalja koristi takve procedure u svijetu, koje praktički onemogućuju vladajuću stranku da provodi svoju politiku. No, Manchin ga smatra dijelom američke tradicije. Isto je tako već naglasio da će stopirati cijeli Bidenov plan o ulaganjima u infrastrukturu ako ne dobije i podršku republikanaca.
Manchinov trenutak, kako se može nazvati posljednjih četiri mjeseca u Washingtonu, u jednom će trenutku doći kraju. No, za 73-godišnjaka koji je donedavno razmišljao o političkoj mirovini, iznerviran Washingtonom, ovo je nevjerojatan uspjeh. A za američku je politiku pak upozorenje to što je on kao političar toliko moćan samo zato što je spreman surađivati s obje stranke. Dokaz je to polarizacije koja je postala glavni sastojak u Washingtonu.
Demokratska stranka bila je normalna dok se nije naleglo komunjara u njoj.