Tko je R. Mladić? Počinio je genocid u BiH pa doživio tragediju u obitelji, a Milošević ga je nazivao luđakom

Ratko Mladić rođen je 12. ožujka 1943. u bosanskome selu Božinovićima pokraj Kalinovika. Kad je izišao iz anonimnosti i uplovio u nacionalističke vrtloge, sve je učestalije ponavljao pred srpskim novinarima da su mu oca Neđu, dok su njemu bile samo dvije godine, 1945. ubili ustaše, i to nedaleko od Ivan sedla, kraja u kojem je rođen poglavnik Ante Pavelić.

Ratkova majka Stana, rođena Lalatović, koja je umrla u kolovozu 2003., o svojem je, pak, mužu, partizanu rekla: "S Neđom sam bila samo devet godina. Poginuo je kad se rat već završavao. Još je vojske bilo, još su se vraćali i vraćali. A on još nije bio skinuo ni uniformu, radio je kao ekonom i pošao još s nekolicinom u mlin da se narodu i vojsci donese brašna. Desilo se, pričali su mi, da je iz nekog aviona bačena neka bomba i da su tada geleri poubijali nekolicinu. Pričali su mi kako ga je rafal presjekao po grlu, kao da ga je zaklao, ali da je tako još trčao livadom. Kad su moj brat i otac taj dan čuli što se dogodilo, pošli su ga tražiti, ali ga nijesu našli. Nikad mu kosti nijesmo našli. A Ratko ga nije mogao zapamtiti, nažalost."

Milica, starija sestra Ratka Mladića, rodila se 1940., a mlađi brat Milivoje 1944. Mati je dvije godine nadživjela mlađega sina: skrhan bolešću, preminuo je 2001., nakon što je gotovo cijeli rat proveo kao dragovoljac na prvoj crti bojišta, pod Ratkovim zapovijedanjem. Ratko Mladić, koji je već bio u bijegu, nije im došao na sprovod.

Ratku Mladiću bilo je 15 godina kad se otisnuo iz rodnog sela u Sarajevo, u potrazi za poslom. Ali, privučen novinskim oglasom, ubrzo je otišao u Zemun, gdje se upisao u Vojno-industrijsku školu i uredno je završio. Zatim je pošao u beogradsku Vojnu akademiju kopnene vojske i završio je kao najbolji pitomac u svojoj klasi, s prosjekom ocjena od 9,57. Jednom je rekao da mu je neizbrisivo ostao u pamćenju 4. studenog 1965. kad mu je u Skoplju počeo teći oficirski staž: u tamošnjem puku postao je komandir automatičarskog voda.

Zatim godinama službuje u Makedoniji: kao komandant bataljuna u Kumanovu, komandant brigade u Štipu i načelnik Odjeljenja za nastavu Treće armije u Skoplju. Uslijedio je premještaj, u siječnju 1991., na Kosovo, u Prištinu, gdje je pomoćnik komandanta za pozadinu Prištinskog korpusa. No, tu se neće skrasiti ni pola godine jer u lipnju '91. dobiva žurni dekret koji mu je, zacijelo stubokom, izmijenio život. Postavljen je za načelnika Odjeljenja za operativno-nastavne poslove u Kninu. S početkom pobune krajiških Srba uspinje se i ambiciozni potpukovnik Mladić. Postaje komandant Kninskog korpusa. I potom, tada već s ekspresno stečenim činom pukovnika, izvanredno je unaprijeđen u generala.

O Mladićevim najtamnijim mrljama, kad je pod blokadom mjesecima držao opkoljeno Sarajevo, a pomahnitali snajperisti s okolnih brda smicali nezaštićene i izgladnjele građane poput glinenih golubova, i o pokolju u Srebrenici koja je prokrvarila po njegovoj zapovijedi, ispisane su tisuće potresnih svjedočanstava. Međunarodni sud za ratne zločine podigao je 26. srpnja 1995. optužnicu protiv Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Milana Martića, pisao je 2006. Pero Zlatar za JL.

Ratko Mladić je 38 godina u braku s tri godine mlađom kućanicom Bosiljkom, s kojom ima sina i kćer. Samoubojstvo kćeri Ane, u šest ujutro, 24. ožujka 1993. izmijenila je njegovo ponašanje. Neki od njih idu daleko u osobnim procjenama i uvjeravaju da ne bi došlo do tako strašne tragedije u Srebrenici nakon što je Mladić okrutno i proračunato prevario nedužni muslimanski narod da se njegova miljenica nije ustrijelila iz pištolja koji je dobio kao dar nakon završene Vojne akademije.

Kad su odjeknuli pucnji, majka i brat bili su u svojim sobama, u beogradskom stanu na Banovu brdu, a otac na bojištu. Oni koji su upoznali Anu Mladić govorili su da je bila vedre naravi i uvijek nasmijana. No, izmijenila se od kraja veljače, nakon što se vratila s apsolventske ekskurzije u Moskvu, kamo je putovala bez tjelesne zaštite. Od tada je bila neuobičajeno smrknuta i depresivna i stalno se tužila na teške glavobolje.

Dotukli su je, kažu, prigovori kolega zbog očeve negativne uloge u ratovima u Hrvatskoj i Bosni, sve učestaliji anonimni telefonski pozivi i osobito članak u tjedniku NIN, koji je u nadasve mračnim bojama opisao Ratka Mladića. 

Haaška osuđenica Biljana Plavšić, negdašnja sarajevska sveučilišna profesorica i predsjednica Republike Srpske, u novinskome razgovoru, dok je bila u vladajućem vrhu, žustro je branila Ratka Mladića od Miloševićeva mišljenja da je on nepokorni ekstremist koji se svima osvećuje zbog obiteljske tragedije i stoga je kao "klinički lud" zapreka miru.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), poznat kao Haaški tribunal, u studenom 2017. je u prvostupanjskoj presudi osudio Mladića na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine, progona Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, teroriziranja civila u opsadi Sarajeva i uzimanja pripadnika mirovne misije Ujedinjenih naroda kao talaca u ratu od 1992. do 1995.

Prvostupanjskom presudom Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je jedino krivice za genocid u općinama Prijedor, Sanski Most, Ključ, Kotor Varoš, Foča i Vlasenica 1992. godine.

Na tu presudu žalili su se i obrana i tužilaštvo. Obrana zahtijevajući oslobađajuću presudu, zastupnici tužilaštva jer smatraju da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad je oslobodilo Mladića optužbe za genocid u šest bosanskohercegovačkih općina.

U žalbenom postupku i završnoj žalbenoj raspravi u kolovozu prošle godine tužitelji i Mladićeva obrana su obrazlagali argumente zbog kojih zahtijevaju da se prvostupanjska presuda preinači.

Obrana je tvrdila da tužilaštvo nije dokazalo Mladićevu krivicu ni po jednoj točki optužnice i da Žalbeno vijeće treba utvrditi jesu li dokazi u prvostupanjskom postupku tako nedvosmisleni da bi opravdali kaznu doživotnog zatvora. Svojom žalbom obrana je tražila da Mladić bude oslobođen, da mu se ponovo sudi ili znatno smanji izrečena kazna.

Tužilaštvo je u svojoj žalbi naglašavalo da je dokazalo Mladićevu krivicu u svim točkama optužnice, uključujući i onu, jedanaestu, da je kriv za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u spomenutih šest općina BiH, za što ga je prvostupanjsko vijeće oslobodilo krivice. U konačnoj presudi, zalažu se tužitelji, trebala bi biti upisana Mladićeva krivica i za ovaj genocid, a ne samo za Srebrenicu.

Posljednji put Mladić se u sudnici u Haagu pojavio u kolovozu prošle godine, na raspravi o žalbama na prvostupanjsku presudu. Uz tužitelje i zastupnike obrane, i sâm je imao priliku obratiti se vijeću. Rekao je da "nije svetac, nego običan čovjek" i da je "čestito radio i u miru i u ratu, u skladu sa zakonima".

Tužiteljica Laurel Baig je na to rekla da je Mladić zapovijedao i rukovodio koordiniranim operacijama Vojske Republike Srpske i policijskim snagama, koje su mu bile podređene, u napadu na Srebrenicu u srpnju 1995.

"Mladić je osobno nadzirao te operacije", kazala je tužiteljica Baig, i odgovoran je za strijeljanje tisuća zarobljenih Bošnjaka i nasilno premještanje cjelokupnog stanovništva toga kraja.

Ista tužiteljica je istakla da je Raspravno vijeće pogriješilo jer Mladića nije proglasilo krivim za genocid u šest općina i s tim u vezi navela da su lokalni počinitelji imali namjeru da fizički uklone ugrožene grupe stanovnika u svakoj od općina, te da su počinili tisuće ubojstava.

Inače, prva optužnica protiv Mladića podignuta je u Haaškom tribunalu još u studenom 1995. godine. Međutim, optuženi je bio u bijegu i krio se sve do kraja svibnja 2011. kada su ga u Lazarevu kod Zrenjanina uhitile vlasti Srbije i izručile Haagu. Suđenje je počelo 2012. i trajalo je 530 dana. Prvostupanjsko vijeće, kojem je predsjedavao nizozemski sudac Alphons Orie, osudilo ga je na doživotni zatvor. Govoreći o točki optužnice kojom se Mladića tereti za genocid u Srebrenici, predsjedavajući sudac Orie je rekao da je "Vijeće konstatiralo da su pripadnici Vojske Republike Srpske namjeravali uništiti bosanske muslimane koji su činili dio zaštićene grupe".

Bilo je to jedno od posljednjih suđenja u Haaškom tribunalu, na kojem je izrečena presuda. Posljednjeg dana 2017. Haaški tribunal je službeno prestao postojati, a njegove nadležnosti i preostala suđenja preuzeo je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove. Pred tom instancom međunarodnog pravosuđa bit će sutra izrečena i definitivna, pravomoćna presuda bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću.