Prije tjedan dana, u Veteranskoj bolnici u Portlandu, u američkoj državi Washington, preminuo je, ne doživjevši ni 70 godina, James Patrick Mackley. Glas o tome da je umro Pat pronio se potom u uskom krugu Hrvata u SAD-u, svijetu i u Hrvatskoj koji su ga poznavali i znali nevjerojatnu priču o njemu. Tek kad je preminuo, ta je priča stigla i do hrvatske javnosti.
Pat Mackley je, naime, bio američki ratni heroj, novinar, savjetnik kongresnika, no početkom devedesetih, kad je Hrvatima bilo najgore, u nekoliko ratnih godina naučio je i istrenirao Hrvate kako da pobijede agresore iz Srbije i u medijskom ratu.
Ta je pobjeda, nakon što je svjetska bprepoznala da Hrvati nisu “ustaše”, nego borci za slobodu koji su izloženi agresiji velikosrpskih komunista i terorista, potom i dovela do međunarodnog priznanja Hrvatske.
Javnosti je, pa čak i dijelu ljudi koji su poznavali Pata i njegov rad u ratnoj Hrvatskoj, do sada bio potpuno nepoznat.
>>Cijelu priču pročitajte u nedjeljnom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte u našem e-izdanju
U nedjeljnom broju donosimo i sljedeće teme:
>>Dijana Jurasić: U Vukovaru egzistencija najvažnija, a u Hrvatskoj ideologija?
>>Ipak nas neće lupiti po džepu, stanju u zemlji dovoljna je kazna
>>Muftija Aziz ef. Hasanović: Slučaj Hasanbegović nije izazvao raskol u islamskoj zajednici
Tuđman je svugdje imao svoje ljude. Čak i u Manolićevom uredu. Manolić i Mesić su sami piznali da su ušli u HDZ kako bi "Tuđmana držali pod kontrolom" a ne zato jer su bili državotvorno raspoloženi. A Tuđman je to sve znao. I zato je svakom od njih uvalio po jednog karamarka preko kojeg je on njih držao pod kontrolom. Tako je i saznao da 1994. godine spremaju puč protiv njega. Tuđman je uvijek bio dva poteza ispred svih, i nećemo na čelu države još tisuću godina imati velikana poput njega!