– Marš, smrade – riječi su kojima se slučajni prolaznik obrušio na Džemala Paloša (60), osumnjičenog da je na Uskrs ubio Antu Škembera (29) na autobusnoj stanici u Sloboštini. Palošu su te riječi upućene danas prijepodne dok su ga policajci dovodili na ispitivanje u velikogoričko tužiteljstvo, a on na provokaciju nije uzvratio. Samo je pogledao muškarca koji mu je to dobacio te u tišini nastavio hodati.
Susjedi ga brane
Tiho je u petak bilo i u Bračkoj ulici u Velikom Polju, mjestašcu smještenom između Novog Zagreba i Velike Gorice gdje Paloš s obitelji živi od početka osamdesetih godina. Susjedi koji su o njemu željeli govoriti, govoreći o ubojstvu za koje se sumnjiči, uglavnom su ga branili.
Kao što smo već pisali, sve se odigralo nakon što su se na Uskrs u 17.40 najprije posvađali Škember i vozač autobusa i to zato što Škember nije želio kupiti kartu. U prepirku se umiješao i Paloš koji je bio putnik u autobusu te se krenuo naguravati sa Škemberom kojeg je istjerao iz autobusa te ga nožem “skakavcem” upiknuo u trbuh i prerezao mu aortu. Ostali putnici u autobusu nisu vidjeli da je Paloš imao nož, a zanimljivo je kako je Paloš, nakon što su se drugi dan u medijima pojavile informacije da je Škember ubijen, otišao u Dalmaciju kod poznanika.
– Džemal nikad nije dao na sebe i strašno ga je živcirala nepravda. Doselio se ovamo sa suprugom 1982. ili 1983. i sagradio kuću u kojoj i danas živi sa suprugom, troje djece i unucima. Prije rata je radio kao građevinar u jednoj zagrebačkoj tvrtki, a moram reći da je valjda svim ljudima iz mjesta koji su nakon njega gradili kuće pomagao. Tri godine proveo je na različitim ratištima u Domovinskom ratu, bio je ranjavan, a nakon što se vratio bio je u mirovini i živio je na relaciji kuća - kafić - kuća – kazuju njegovi poznanici.
Bio i svjedok na suđenju
A kako mu je bilo na ratištu, Paloš je, sjedeći u klupi za svjedoke, pričao i tijekom suđenja Tomislavu Merčepu. Merčep je u međuvremenu zbog ratnog zločina nad civilima u Pakračkoj Poljani pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora, a u svom iskazu iz travnja 2011. Paloš je iskazivao i kako je 1. kolovoza 1990. počeo raditi na ustroju hrvatske policije te kako je radio i u obučnom centru Prvi hrvatski redarstvenik.
– U rujnu 1991. nestao je dr. Šreter u Lipiku, a on mi je bio prijatelj, pa sam otišao u Pakrac kako bih ga našao. Sa sobom sam poveo i Merčepa, a putem smo imali prometnu nesreću, nakon čega sam otišao na liječenje. S liječenja sam se vratio natrag u Pakračku Poljanu i ondje sam našao postrojbu koja je teško nastradala u bici kod Korita pa sam ja preuzeo zapovjedništvo nad postrojbom – iskazivao je tada Paloš.
No, tada nije znao konkretnije objasniti kako je samo tako došao i preuzeo neku postrojbu u ratnim uvjetima. Uz to je utvrdio i da je u to vrijeme bio na bolovanju, a kako se nije pojavljivao na poslu, u MUP-u je dobio otkaz. Paloš je kazao i da je zapovjednik spomenute postrojbe, tzv. merčepovca, bio do siječnja 1992., a napomenuo je i da je poslije s generalom Antom Gotovinom otišao na južno bojište.
Sliku s generalom Gotovinom Paloš je objavio i na svom Facebook-profilu, a na tom profilu objavio je i svoje slike s nekim viđenijim HDZ-ovcima poput Josipe Rimac i Zlatka Hasanbegovića.
>> Ubojica se uspaničio kada je saznao da je mladić preminuo. Pobjegao je u Dalmaciju
>> Nakon svađe zbog karte za bus putnik (60) ga je ubo nožem 'skakavcem' u trbuh
Jesmo li mi kršćani koji vjeruju u uskrsnuće? Zašto se netko nije digao i dao 4 kune? Zašto uvijek prvo posegnemo za nasiljem? Mislim meni se ista stvar dogodila, osoba je bila hrvatski vojnik, malo je popio ali nije bio agresivan, međutim vozač autobusa (međugradska linija) nije ga htio pustiti u autobus, vojnik stoji na cesti i kaže da će platiti kad stigne na kolodvor, kad digne novac, ali vozač i dalje neće, ja se ustajem i kažem vozaču da pusti vojnika unutra da ću ja platiti kartu, tek onda vozač omekšava i pušta mladića, nije htio uzeti od mene novac. Poanta je sljedeća, da je u tom autobusu bio Đemo ili njemu sličan, tko zna kako bi situacija završila.