Tko je ukrao Mihanovića?

U tužnom će se ozračju ove godine, potkraj travnja, održavati priredbe u spomen na Poljičku republiku. Izborom novoga velikog kneza, čiji mandat traje jednu godinu, njeguju se običaji zapisani na najponosnijim stranicama hrvatske povijesti. Poslije gubitka hrvatske slobode, 1102., malena Poljica na zadivljujući način odolijevaju, sve do 1807., kad ih napoleonske čete, uime "bratstva, jednakosti i slobode", pokoravaju. Ove godine obilježavaju se dva stoljeća od gašenja Poljičke republike.

Zašto u tužnom ozračju? Veliki kip Antuna Mihanovića, svečano otkriven na Dan neovisnosti, 8. listopada 2004., uz novoasfaltiranu cestu Split  Gata  Šestanovac, lani je, u jednoj noći, dignut, ukraden. Vandali su usput opustošili i obližnju starokršćansku crkvicu poljičkog zaštitnika sv. Jure. Već mjesecima o tome govore članovi Društva Poljičana u Zagrebu, a još više stanovnici poljica. Povod daleko premašuje mjesne okvire i zadire u samu bit hrvatskog ponosa i rodoljublja.

 To nije obično uništavanje spomenika kakvo se događa danas, na žalost, širom Hrvatske, niti je počinjeno iz koristoljublja, nego je to krađa hrvatske duše  komentiraju Poljičani atak na spomenik autoru nacionalne svetinje, hrvatske himne.

Doista, sramotan čin donekle podsjeća na onu noć u poslijeratnom Zagrebu kad je u samome središtu smišljeno sasječen i uklonjen kip bana Jelačića. Samo, dok je to učinjeno pod jugokomunizmom, drskost krađe Mihanovićeva kipa, u neovisnoj Hrvatskoj, na svoj način opominje na stanje u zemlji. Premda je od tog kulturocida prošlo gotovo osam  mjeseci, splitska policija ne oglašava se napreduje li istraga, unatoč poticajnim tragovima.

Jer kip je bio visok oko dva metra, težak tisuću i dvije stotine kilograma, a samo je njegov brončani dio iznosio četvrtinu mase. Po tragovima se lako moglo ustanoviti da su kradljivci došli noću kamionom dizalicom! Drukčije ne bi naum ni ostvarili.

Kako se smatra da je brončana masa na tržištu vrijedna najviše desetak tisuća kuna, a sama je krađa zahtijevala opsežnu organizaciju i izvedbu s najmanje pet-šest kradljivaca, očito barbarska akcija nije poduzeta zbog zarade, nego da ponizi osjećaje Hrvata prema vlastitoj himni, simbolu njihove borbe za slobodu. U demontaži su morali imati prste  neki s iskustvom u postavljanju takvih spomenika.

Uglavnom, velikom spomeniku ni traga! Nagađa se da je na dnu mora u obližnjoj uvali Vrulje. A od policije i istražitelja ni glasa. Zgroženi, javljaju se tek oni koji su radili na ideji i izradi spomenika, Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, inicijatora postavljanja spomenika, kipar Kuzma Kovačić i zagrebački ljevači Ujević, a priopćenjem se oglasio i nositelj splitskog ogranka MH slikar Josip Botteri. On s pravom naglašava da je kip bio i simbol zajedništva hrvatskog juga i sjevera!