Rat u Siriji upao je u pat-poziciju. Dvije nasmrt zaraćene vojske ukopale su se u gradovima i rušile sve oko sebe. Ipak, bilo je pitanje dana kada će sirijski vođa Bashar al-Assad pokleknuti pod političkim i vojnim pritiskom jer, iako se pobunjenici nisu previše micali, ništa nisu uspijevale ni njegove snage. A onda se stvorio on: Hassan Nasrallah, mistični vođa Hezbollaha.
Poslao je Hezbollah u sirijski grad Qusayr na granici s Libanonom da pomogne Assadovim snagama razbiti glavno leglo pobunjenika. Nakon dvotjedne bitke i mnogo žrtava ušli su u ovaj grad i time označili ratni preokret u Siriji. U Qusayr je, naime, već dvije godine dolazilo sve naoružanje i ljudstvo za pobunjenike. To je bio logistički i tranzitni centar, vojni mozak sirijske pobune. Nakon što je Qusayr vraćen pod Assadovu kontrolu, Hezbollah, čini se, kreće i dalje u ofenzivu s Assadom, a glavni je cilj postao milijunski Alep.
Sam šeik Nasrallah jedna je od najmističnijih figura Bliskog istoka. Ujedno, on je i najtraženiji lider na svijetu, za njegovu su glavu živo zainteresirani Izrael i Amerika. Traže ga od 2006. godine, nakon završetka rata između Izraela i Hezbollaha koji je trajao 33 dana. Od tada se Nasrallah nije pojavio u javnosti, već se sljedbenicima obraća videovezom. U svom zadnjem govoru otkrio je razloge svoje umiješanosti u rat u Siriji.
Regionalni lider
– Svi znamo da su najsnažnije naoružane skupine u Siriji fundamentalisti. Oni su najutjecajniji na terenu, tamo opozicija nema nikakvu kontrolu. Sada i Zapad ima problem kako vlastitoj javnosti objasniti da žele naoružavati takve skupine. Mnoge države već strahuju što će se dogoditi kada se ovi fundamentalisti počnu vraćati jer u Siriji su postali stručnjaci za ubijanje i mučenje – objašnjavao je Nasrallah razlog sudjelovanju Hezbollaha u borbama u Siriji.
Prema njegovim tvrdnjama, skupine islamskih ekstremista koje harače Sirijom i zauzimaju tamošnje provincije, pogotovo dijelove Sirije koji se naslanjaju na Libanon, predstavljaju opasnost za cijelu regiju. Nasrallah upravo Hezbollah vidi kao organizaciju koja jedina ima snagu suprotstaviti se ovakvom razvoju događaja.
Njegove procjene o tome koliko je važan igrač na terenu nisu bez osnove, Hezbollah je jedna od najjačih i najbolje naoružanih paravojnih formacija u tom dijelu svijeta. Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, pod njihovom se kontrolom nalazi oko 50 tisuća projektila kratkog i srednjeg dometa, dok vojne formacije broje oko 30 tisuća dobro obučenih i visoko motiviranih dobrovoljaca.
Ipak, gotovo je potpuno jasno da Hezbollah u Siriji brani "šijitski polumjesec", prostor koji se sastoji od Irana, Iraka, Sirije i Libanona. Dok su u Iranu i Iraku šijiti većina, u Siriji su uz pomoć Assadovih alavita na vlasti, dok je u Libanonu najmoćnija vojna komponenta ionako šijitski Hezbollah. Nasrallah smatra da je "šijitski polumjesec" napadnut na svojoj naizgled najslabijoj točki, u Siriji, a da su napadači sunitske zemlje – sa sjevera moćna Turska, a s juga bogati Katar i Saudijska Arabija, uz podršku raznih sunitskih islamističkih skupina.
Libanonci znaju da se Nasrallah danas nalazi negdje u predgrađu Beiruta, no gdje točno, to nitko ne može reći. Nakon atentata na Osamu bin Ladena Hezbollahova sigurnosna služba pojačala je aktivnosti pa prema nekim analizama Nasrallah nikada ne prespava dvije noći na istom mjestu i čuva ga oko 1000 dobro uvježbanih pripadnika specijalnih jedinica Hezbollaha.
Sa šeikom Nasrallahom susreo sam se tri puta. Još je 90-ih godina bilo izuzetno teško doći do njega. Pri našem posljednjem susretu put od press-službe do njegova skrovišta podsjećao je na filmove Jamesa Bonda. Crni mercedes zatamnjenih stakala kroz koja se ništa ne vidi pola me je sata vozio do ulaza u podzemni tunel. Izašao sam iz automobila, a pratnja me odmah ugurala u dizalo na kojemu nije bilo oznaka katova. Vožnja od nekoliko minuta i našao sam se u istoj prostoriji s karizmatičnim liderom Hezbollaha.
Bilo je to 1998., godinu dana nakon što je u borbi protiv izraelske vojske poginuo njegov najstariji sin Hadi. Mislio sam tada kako Nasrallah neće govoriti o pogibiji svog sina čije je tijelo ostalo kod Izraelaca, ali prevario sam se.
Od krvi i mesa sam
– Iako sam vođa, prije svega sam čovjek od krvi i mesa. Kad sam dobio vijest o pogibiji svog sina, otišao sam u svoju sobu i plakao koliko je bilo potrebno da umirim dušu. Nakon toga sam izašao i održao govor. To je život! Za razliku od drugih vođa koji svoje sinove poštede, moj je na prvoj crti poginuo, kako pogibaju i ostali borci Hezbollaha. Ja kao vođa moram biti primjer drugima. Kako da pošaljem nečiju djecu u smrt, a svoju sakrijem? Moje je dijete poginulo kao mučenik jer tako htio Bog. Imam još dvoje djece koji su također pripadnici specijalnih odreda Hezbollaha – govorio je tada Nasrallah. To dovoljno pokazuje koliko odlučan, čvrst i opasan.
Bez obzira na sva opravdavanja o umiješanosti Hezbollaha u sirijski rat, šeik Nasrallah danas gubi popularnost u arapsko-islamskom svijetu. Prije početka sukoba u Siriji Nasrallah je bio idol, u arapskom su ga svijetu nazvali Che Guevarom Bliskog istoka. Danas njegova popularnost drastično pada. Dojučerašnji heroj danas je krvnik i ubojica. Nasrallah nikada neće priznati da je učinio krive poteze, već se uvijek opravdava da su njegovi potezi zapravo suprotstavljanje američkom imperijalizmu i cionističkom neprijatelju. Ipak, Nasrallah je načinio veliku grešku kad je u svibnju 2008. koristio oružje u obračunu sa sunitskim libanonskim političkim protivnicima, a dotad je uvijek govorio kako je Hezbollahovo oružje svetinja i da nikada neće biti upotrijebljeno protiv Libanonaca, već samo protiv izraelskog neprijatelja.