Djed Božićnjak, simbol radosti, darivanja i blagdanskog duha, stoljećima je bio predmet legendi i mitova. Njegovo porijeklo duboko je ukorijenjeno u poganskim, kršćanskim i narodnim tradicijama diljem svijeta, a njegova današnja uloga i izgled razvijali su se tijekom stoljeća kroz preplitanje priča o bogovima, svecima, narodnim junacima pa čak i likovima iz reklama. U najranijim je predajama povezivan, naime, s prirodnim silama i božanskim bićima, u poganskim kulturama, primjerice, smatralo ga se sinom božice zime Mare, dok su ga drugi prikazivali kao vilenjaka ili čak trola. Tijekom zadnja dva stoljeća njegov se lik isprepliće sa Svetim Nikolom, a mnogi su uvjereni i da ga je izmislila Coca-Cola...
U germanskoj mitologiji Odin, vrhovni bog, imao je ključnu ulogu u oblikovanju priče o Djedu Božićnjaku. Tijekom zimskog solsticija organizirao bi "Divlji lov", spektakularni događaj na nebeskim prostranstvima. Djeca bi tada ostavljala čizme ispunjene mrkvom i šećerom pokraj dimnjaka, kako bi Odinov leteći konj Sleipnir mogao utažiti glad. Zauzvrat, Odin bi nagrađivao njihovu darežljivost darovima, što je tradicija koja se kasnije povezala sa svetim Nikolom, čije je ime postalo sinonim za darivanje. Odinova bijela brada, mudrost i sposobnost letenja na konju pretvoreni su u poznate karakteristike Djeda Božićnjaka, dok su konja kasnije zamijenili sobovi.
U kršćanskoj tradiciji, ključnu ulogu imao je sveti Nikola, biskup iz 4. stoljeća koji je živio na području današnje Turske. Nikola je bio poznat po svojoj velikodušnosti, posebice prema siromašnima i djeci. Jedna od njegovih najpoznatijih priča govori kako je potajno ostavljao vreće sa zlatom obiteljima u potrebi, zbog čega je postao simbol darivanja. Dan njegove smrti, 6. prosinca, obilježava se darivanjem djece u mnogim europskim zemljama. Tijekom protestantske reformacije u 16. stoljeću, sveti Nikola postao je popularan u sjevernoj Europi pod imenom Sinterklaas, što je kasnije u Americi evoluiralo u Santa Claus.
Ruske tradicije također su značajno utjecale na oblikovanje današnjeg Djeda Božićnjaka. Djed Moroz, starac u krznenom kaputu i čizmama, putovao je sa svojim pomoćnikom Snjeguročkom, djevojčicom od snijega, kako bi na Silvestrovo djeci donosio darove. Njegov izgled – crveni kaput i debelo krzno – prilagođen je hladnim ruskim zimama, a taj vizualni dojam ugrađen je u modernu sliku Djeda Božićnjaka. Zanimljivo, sibirski šamani također su doprinijeli ovoj priči. Oni su kroz dimnjake ulazili u kuće i ostavljali crveno-bijele gljive amanite koje su bile dio rituala, a ta simbolika povezala se s darivanjem i tradicijom ukrašavanja domova. U prijevodu na hrvatski bio bi to "Djed Mraz", a koji se danas uglavnom naziva "komunističkim izumom".
U Americi je razvoj modernog Djeda Božićnjaka započeo krajem 18. stoljeća, kada je filantrop John Pintard, osnivač povijesnog društva New Yorka, promovirao svetog Nikolu kao zaštitnika djece i pomoraca. U vrijeme kada su božićne proslave u New Yorku često bile kaotične i bučne, Pintard je želio stvoriti mirniji, obiteljski usmjeren Božić. Njegov je plan uspio, a nizozemska zajednica ubrzo je prihvatila lik Sinterklaasa, koji je postao Santa Claus. Pjesma "Noć prije Božića" Clementa Clarkea Moorea iz 1822. godine dodatno je oblikovala njegov lik, uvodeći sobove, saonice i tradiciju spuštanja kroz dimnjak.
Crvena boja Djeda Božićnjaka, koju danas smatramo njegovim zaštitnim znakom, prvi put je popularizirana u crtežima karikaturista Thomasa Nasta iz 19. stoljeća. Prije toga Djed Božićnjak bio je prikazivan u raznim bojama, uključujući zeleno i žuto. Nastova crvena bunda s bijelim krznom konačno je postala standard, dijelom i zbog Coca-Coline kampanje 1931. godine. Ilustrator Haddon Sundblom dao je Djedu Božićnjaku topliji i veseliji izraz lica, koristeći svoje susjede, pa čak i sebe, kao model. Kampanje Coca-Cole učinile su Djeda Božićnjaka globalnom ikonom blagdanskog veselja.
U konačnici se može zaključiti da je priča o nastanku simpatičnog djedice duge bijele brade, velikog trbuha, rumenih obraza i crvenog nosa koji nam se ovih dana smiješi s reklama i o čijim dogodovštinama se na televizijskim ekranima vrte brojni filmovi, zapravo kombinacija svih tih likova koja je nastajala stoljećima i zbog koje danas imamo bucmastog Djeda Božićnjaka u crveno-bijelom kaputu kakvog svi poznajemo. Kroz stoljeća, ovaj dobri starac nosio je razne nazive – Djed Mraz, Santa Claus, Sinterklaas, Joulupukki – i prilagođavao se različitim kulturama. Njegov izgled, priče i tradicije koje ga okružuju rezultat su fascinantnog preplitanja mitova, religije i narodnih običaja. Iako se detalji mijenjaju, njegova srž ostaje ista: Djed Božićnjak utjelovljuje duh darivanja, ljubavi i zajedništva, podsjećajući nas na istinsku čaroliju Božića.
>>> Vole luksuzan život: Ovi horoskopski znakovi su najveći materijalisti
Zbilja je zamršen put jednog mitološkog starca. U Rusiji dobio debeli crveni kaput.. hahahaa! Danas ne smiješ reći da ne postoji jer ima i registrirano poduzeće.