Kako bi pokušali razriješiti neka od pitanja na koja arheologija ne može dati odgovor, tim predvođen danskim genetičarom i avanturistom Eskeom Willerslevom morao je riješiti kompliciranu slagalicu i u jednu cjelinu, da se metaforički izrazimo, spojiti vikinški puzzle.
Kosti Vikinga iz cijele Europe
S obzirom na to da su Vikinzi bili najaktivniji u periodu između sredine 8. i 11. stoljeća, a riječ je o vremenu za koje imamo jako malo pisanih zapisa koji bi nam precizno otkrili što se tada događalo s narodima na Starom kontinentu, pogotovo na njegovu sjevernom dijelu, danski genetičari su pokušali i dobrim dijelom uspjeli otkriti puteve kojima su se kretali njihovi vikinški preci, ali i još nekoliko zanimljivih činjenica. Komadi vikinške slagalice bile su kosti ljudi pronađenih u vikinškim naseljima diljem Europe – od Italije, Ukrajine, baltičkih i skandinavskih zemalja i Velike Britanije pa sve do Islanda i Grenlanda. Sekvenciranjem genoma 442 različite osobe izvučenog iz kostiju potvrđene su mnoge teze povjesničara i arheologa, ali i srušeni neki mitovi o Vikinzima. Tako, primjerice, većina Vikinga uopće nije bila plava, tj. nisu imali plavu kosu i oči kao što je danas slučaj s njihovim potomcima – Šveđanima, Dancima, Norvežanima – nego su bili mnogo tamnoputiji.
Video: Zahvaljujući Facebook grupi ovaj fotograf uspio je pronaći baku koja prosi u centru Zagreba i vratio joj je osmijeh na lice
Druga činjenica koja je proizašla iz Willerslevova velikog istraživanja, objavljenog u časopisu Nature, jest da je ime Viking bio pojam za, jednostavno rečeno, opis posla i načina života kojim su se neko društvo ili pojedinac bavili. Drugim riječima, ako vam je otac bio Viking, ne znači da ste to i vi automatski postajali ako niste živjeli po njihovoj tradiciji, ali je zato Vikingom mogao postati netko s područja današnje Italije, Ukrajine, Hrvatske... – Ljudi koji su pokopani u vikinškim grobovima na škotskom otočju Orkney uopće nisu imali skandinavski DNK, dok su s druge strane oni pokopani u vikinškim naseljima u Skandinaviji imali DNK koji pokazuje da su im roditelji bili iz Irske i Škotske. Nekoliko obitelji koje su bile pokopane po običajima Vikinga na području Norveške pripadalo je narodu Laponaca. Sve to dokaz je da se identitet Vikinga nije bazirao na genetici ili etnicitetu, nego na socijalnim normama. Ako si živio kao Viking, bio si Viking bez obzira na to tko su ti roditelji – pojasnio je genetičar Eske Willerslev čiji je tim potvrdio i vikinški tok migracija po Europi. Oni s područja Švedske odlazili su prema istoku i jugoistoku i nastanjivali se na teritorijima današnjih baltičkih zemalja, Poljske, Ukrajine i Rusije. Danski Vikinzi preuzeli su zapadnu rutu i raširili se po današnjoj Engleskoj i Škotskoj, a norveški su zaposjeli Irsku, Island i dijelove Grenlanda.
Jesu li Rusi uopće Slaveni?
Iako su ovim radom mnogo toga potvrdili, dva velika pitanja ostaju nerazjašnjena. Prvo je – jesu li preci Rusa bili Varjazi, odnosno Vikinzi, ili Slaveni. Cijela ta priča već dugo ima velike političke konotacije jer sami Rusi sebe nazivaju Slavenima i mnogi mitovi povezani s nastankom njihove države oslanjaju se upravo na tu teoriju. Odgovor na ovo pitanje mogli bismo, smatra Willerslev, dobiti za nekoliko godina, jer na području Rusije postoji dovoljno arheoloških nalazišta na kojima se nalaze ljudski ostaci koji bi se mogli genski sekvencionirati. Na drugo pitanje – jesu li Vikinzi čak petsto godina prije Kolumba doplovili iz Europe u Ameriku – odgovor će morati pričekati jer na nekoliko vikinških lokaliteta na području Amerike nije pronađeno dovoljno genetskog materijala s pomoću kojeg bi se to moglo potvrditi.
Jedino što iz napisanog shvaćam je da Vikinga, odnosno vikinga, više nema, nitko više ne živi kao Viking, odnosno viking, a Rusi su moguće zaista nastali od Vikinga, hoću reći vikinga, jedino još oni imaju u sebi nešto pozitivnog divljaštva, Germane su pretvorili u pudlice.