Sredina je prosinca, blagdansko vrijeme. Na redovitom briefingu za novinare u Hrvatskoj udruzi banaka neuobičajeno čašćenje – uz standardnu vodu i sokove, ovaj put domaćini su se isprsili bajaderama. Ne, nije to zbog nadolazećeg Božića, nisu ni ostaci od Sv. Nikole. Nisu se naglo počeli otplaćivati loši krediti niti su banke našle zajednički jezik s dužnicima u švicarskim francima. No, počasni konzul Kneževine Monako s novinarima želi podijeliti svoju radost zbog rođenja blizanaca iz dinastije Grimaldi, djece princeze Charlene i kneza Alberta II.
Ovo je poseban dan – začuđujuće je sretan Zoran Bohaček, direktor HUB-a. I da, počasni konzul Kneževine Monako u Hrvatskoj – Consul Honoraire de la Principauté de Monaco.
Jasno je da se nešto posebno događa jer bez posebnog razloga predstavnik hrvatskih banaka ni u ludilu ne bi nepotrebno potrošio jednu kunu koja mu je povjerena za vođenje udruge. Među suradnicima je poznat kao šparan, da ne upotrijebimo grublju riječ. Rijetko ga se može vidjeti ovako razgaljenog, no Bohaček je 11 godina radio u Monaku, a i sinovi su mu se rodili u toj oazi na čije državljanstvo polažu pravo.
Na adresi HUB-a adresa je i počasnog konzulata Monaka. Bohačekova je dužnost protokolarna, nije plaćena i nema diplomatski status, imunitet ili registarske tablice, a Hrvatsku zapravo pokrivaju monegaško veleposlanstvo u Rimu ili francusko u Zagrebu.
Cijeli članak pročitajte u izdanju nedjeljnog Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje Večernjeg lista!
Non stop smo bombardirani nevjerojatnim glupostima, lažima, neprovjerenim tobože činjenicama da je upravo nevjerojatno da naši najmoćniji mediji mogu tako olako pričati idiotarije koje nitko normalan ne bi popušio, samo da se 10 minuta dnevno potrudi malo prošvrljati alternativnim izvorima informacijama. Zapravo, čak niti to. Dovoljno je stati, sjesti i malo promisliti i za trenutak će i najveći nevjerni Tome među nama shvatiti koliko su prozirne priče koje nam mediji serviraju, koliko je rupa u njima i kad bi ljudi htjeli razmišljati, brzo bi shvatili da ni osnovnoškolci ne bi prihvatili te tobožnje činjenice koje nam mediji plasiraju kao neupitnu istinu, samo kad bi smjeli.Jer tko će znati ako neće mediji, zar ne? Da tu ima nešto sumnjivo, odavno bi to već netko otkrio, slušamo svakodnevno takve odgovore..bla bla.. A ustvari čitav sustav osmišljen je i djeluje tako da većina ne može razmišljati na taj način. I ne samo zato jer nema vremena jer moraju raditi, izluđeni su suludim monetarnim sustavom, marketingom, potrebom da kupuju, prihoduju, posjeduju, indoktrinirani religijama koje, iako im to nije funkcija ni u kojem smislu, po defaultu ih svrstavaju na stranu protiv onih drugih ..Neke se stvari očito ne mijenjaju. Problem je, kako ljudima otvoriti oči, kako im pristupiti, reći im da ono što im serviraju mediji, sustav općenito, nije istina, ili barem nije jedina istina? Jer najčešće, sve što nam govore obične su laži, toliko vješto upakirane da čak i oni koji nam ih prenose, vjeruju da su istinite. Kad se dovoljno često ponavljaju, laži postaju istina i to je tako oduvijek. Živimo u svijetu istinitih laži i stalno ispočetka dopuštamo sebi da im povjerujemo. Iako nam nešto govori da ne povjerujemo, radije vjerujemo njima, tko god oni bili, sustav, tradicija, okruženje, nego vlastitim instinktima, svome srcu, savjesti. Ponekad je tako lakše, ponekad tako imamo opravdanje za vlastite slabosti i sablasti. Ali laž je laž. Dok god bude tako, bit ćemo ovce, iako su naši pastiri najčešće veći idioti od nas samih. Mi i dalje slijepo vjerujemo, svemu što nam kažu na TV, iz novina,u tradiciji, okruženju… Oni su iznad samo zato jer im mi to dopuštamo. Dotad, mrzit ćemo jer su nam rekli da mrzimo i nikad se nećemo zapitati zašto? Kupovat ćemo nepotrebne proizvode samo zato jer su nam rekli da ih kupujemo i nikada nam neće pasti na pamet da razmislimo zašto. Vjerovat ćemo u stvari u koje vjerovala ne bi ni mala djeca, a kad nas djeca upitaju zašto, reći ćemo im “zato jer to je tako, zato jer ja kažem da je tako”.