Tko može vjerovati ovakvoj FIFA-i da Vatreni nisu namjerno zaustavljeni?

Da, ja sam samo jedan od 4 milijuna selektora u ovoj zemlji, među kojima vjerojatno nema dva potpuno jednaka mišljenja o ispravnoj nogometnoj taktici hrvatske nogometne reprezentacije, no velika većina nas vidi isto: ono što se u 31. minuti dogodilo na travnjaku stadiona u katarskom Lusailu - nije bilo za jedanaesterac. Ako ništa drugo – bilo je barem za VAR, koji se ipak nije oglasio, a pritisak s hrvatske klupe urodio je samo poplavi žutih i crvenih kartona.

Vjerojatno je tu i dobra doza pristranosti, no, sasvim je očito da mišljenje dijele mnogi pravi nogometni znalci širom svijeta: Livaković je na vrijeme stao, ukopavši se s obje noge, nije srušio Alvareza, u najgorem slučaju možemo reći – došlo je do sudara. Je li se Livaković trebao izmaknuti napadaču, nakloniti mu se i pokazati rukom prema golu? Što drugo treba napraviti golman kad prema njemu juri usamljeni protivnički igrač s loptom? Dakako, na koncu prevladavaju oni koji bez obzira na to što mislili o penalu gledaju ukupni rezultat 3:0, smatrajući da to dovoljno govori koliko su Gaučosi bili superiorniji Vatrenima.

No, ta logika je, naravno, šuplja i iritira više od samog penala, jer prije njega, Argentina na terenu nije pokazala ništa. Da je penal bio dosuđen u korist Hrvatske, to bi isto tako razbilo argentinsku igru i vrlo vjerojatno bi tada Hrvati u roku od nekoliko minuta zabili i drugi gol. Takva sporna sudačka odluka razbije igru i najjačih momčadi pa obično ubrzo prime još jedan pogodak. Naravno da nakon toga nema prostora za čuda, oštećeni tim više ne može igrati svoju igru, a strategija se u jurnjavi za rezultatom mora u potpunosti promijeniti. A usput se onda dogodi i mnogo teži potop, koji uopće ne odražava stvarni odnos u snagama. Je li Argentina zgazila Hrvatsku? Sasvim je jasno: premda je Argentina sasvim objektivno pokazala mnogo više, to uopće ne znači da je toliko nogometno nadmoćnija. Ta ista Argentina bez pomoći sudaca ne bi imala mnogo šanse protiv Brazila. Takav je nogomet. Na koncu je bitan samo rezultat. No, teško ga je razdvojiti od politike i biznisa.

Na nedostaje onih koji će bez dokaza, ali s ponekom indicijom reći da organizatori u finalu prvenstva nisu željeli Hrvatsku. Među njima možda šeici koji su "bacali mobitele" nakon što je Hrvatska doma poslala moćni Brazil. Neki pak tvrde da su Messi i Argentina otpočetka favorizirani. Slučajno ili ne, suci su ih pomazili s pet jedanaesteraca u njihovu korist. Malo tko vjeruje da bi ovakav prekršaj bio dosuđen da je Martinez na isti način stao pred Modrića. Tu se, naravno nadovezuju interesi FIFA-e koji će se slizati sa svakim svjetskim diktatorom kad je novac u pitanju. Na koncu, teško je u ovom slučaju sklopiti nekakvu teoriju zavjere koja bi držala vodu, no posve je jasno da u trenutku kad Europski parlament smjenjuje Evu Kaili, svoju potpredsjednicu suočenu s optužnicom za primanje stotina tisuća eura mita iz Katara, apsolutno ništa više nije nevjerojatno. A najmanje da netko Messiju progleda kroz prste.

Čak i Prosinečki prije utakmice bubnuo je da "ne bi bilo pravedno za nogomet da Messi ne bude svjetski prvak"! Nažalost, Žuti se nije sjetio reći da bi možda isto tako velika nepravda bila da Luka Modrić ne bude svjetski prvak, jer je malo vjerojatno da će se ostvariti Dalićeva prognoza da ovo možda nije njegovo zadnje Svjetsko prvenstvo.

Taj isti Modrić vodio je Hrvatsku protiv Messijeve Argentine u Nižnjem Novgorodu 2018., kad su Vatreni isprašili Gaučose s 3:0. Dobar primjer kako čak niti Messijev raskošni talent ne znači mnogo kad ga se začepi metodičnom i inteligentnom igrom, no, nažalost, ovaj put takva igra nakon šokantnog penala više nije bila moguća. Sanjali smo osvetu nad Francuzima, no na koncu ćemo možda navijati za njih, pogotovu nakon scene iz svlačionice u kojoj Argentinci igraju košarku s hrvatskim dresovima. Kvragu, navijali bismo i za Marokance!

Kod nas u Lijepoj našoj, nastavit ćemo se gložiti smije li Dalić pobjedu posvetiti braniteljima. Pitaju Dalića smije li pobjeda biti draga onima koji nisu branitelji, nisu Hrvati, nisu katolici? A Dalić čak ni Gospu stigao spomenuti nije. Kome to smeta, tko se osjeća isključen? Za to ne pitaš dozvolu. Pobjeda ti je draga ili nije. Ako ti je zbog njegovog nevinog komentara pobjeda manje draga, onda nije greška u Daliću nego u tebi.

Sutra već, glavna tema bit će tko bi trebao pjevati na dočeku u Zagrebu, Thompson ili Hladno pivo, Škoro ili TBF? Ili ipak deus ex machina pod imenom Prljavo kazalište? Kako god, navijači će biti tu, dočekati svoje heroje, posve svejedno s kakvim medaljama će se vratiti - srebrnim ili "drvenim".