U Hrvatskoj iz dana u dan raspravljamo o terorizmu, teroristima, prijetnjama, a nama je zapravo iz dana u dan država sve veći terorist! I to u prvom redu terorist prema privatnim poduzetnicima! Jer nema druge riječi kojom bi se opisalo ponašanje državnih institucija i državnih tijela prema hrvatskim poduzetnicima koji već godinama muku muče s domaćom birokracijom.
Iz dana u dan poduzetnici se sve više bave njome, a ne svojim poslom od kojega žive i zapošljavaju nove ljude. I onda im, kraj sve nametnute birokracije, ovih dana stigne još i prijeteće pismo Državnog zavoda za statistiku u kojemu se u tri primjerka traži ispunjavanje hrpe podataka o isplaćenim plaćama, u roku koji je sumanuto nametnut, u samo desetak dana, i još se za neispunjavanje upitnika i roka prijeti novčanom kaznom!
Da, najvažnije je poduzetniku odmah zaprijetiti kaznom, i to ne malom, i to na svakom koraku, za svaku glupost, samo da ga se unaprijed prestraši kako bi državni teroristi ispunili svoju misiju. Krasna država, koja terorizira umjesto da bude partner i servis poduzetništvu i građanima. Krajnje je bezobrazno i antipoduzetnički uopće u takvom pismu prijetiti odmah kaznom. To je brutalni terorizam prema poduzetnicima.
Zatim je brutalno ostaviti brutalno kratak rok, kao da svi poduzetnici samo čekaju nove zahtjeve birokracije, samo njih zadovoljavaju, a posao radi netko drugi. Pa makar to ispunjavali i računovođe, zar nemaju oni i ovako dovoljno svakodnevnog posla bez ovakvih idiotarija? Ali je najbrutalnije od svega da Državni zavod za statistiku sve to traži napismeno, što će netko kasnije opet morati kod njih prepisivati i unositi u računala, umjesto da bude odmah omogućeno internetsko ispunjavanje obrasca, kao da živimo polovicom prošlog stoljeća.
Ali najbestijalnije je od svega što svi podaci o plaćama koje isplaćuju poduzetnici postoje na više strana, a u prvom redu u Poreznoj upravi! No šef Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof u tome ne vidi problem. Štoviše, umjesto da se ispriča zbog hrpe ovakvih bezobraznih istupa prema poduzetnicima, on se još šeretski smije pred kamerama, samo da ne prasne u smijeh, jer je njemu sve skupa jako zabavno. I svi bi se morali zadovoljiti njegovim najavama da će poduzetnici i iduće godine biti terorizirani ovakvim njegovim obrascima, ali uz svečano obećanje da će to biti preko interneta. Blago nama!
I onda se mi čudimo zašto nas u velikom luku zaobilaze investicije? Zašto po sigurnosti poslovanja Hrvatska pada na svjetskim ljestvicama? Zašto tonemo? Zašto nema rasta zaposlenosti osim statističkog farbanja? Dolaze nam novi, prijevremeni izbori. I gdje je gospodarstvo u fokusu stranaka i njihovih vođa? Što Zoran Milanović razumije o gospodarstvu i njegova svita? Ili Andrej Plenković i njegovi? Pa njih dvojica i mnogi oko njih uspjeli su i odrasli isključivo na državnoj sisi! Na našem novcu! Gdje su se i kada oni okusili na tržištu? Gdje su se i kada borili iz mjeseca u mjesec da zarade za plaće sebi i svojim radnicima i zadovolje sve gladniju državu? Kako oni mogu imati razumijevanja za poduzetnike i omogućiti bolje okruženje za rad ako nemaju pojma što je poduzetništvo?
No nije u tome bit problema. Nego je bit u tome da se ne želi ništa bitno mijenjati. Jer s bitnim promjenama u pitanje dolaze mnoge pozicije državnih i javnih uhljeba. Bi li jedan Krištof u normalnom poslovnom okruženju mogao tako bahato nastupati i javno se svima nama poduzetnicima smijati jer ga baš briga za nas, samo da on drži svoju fotelju što dulje? I još da nas debelo kazni ako ne udovoljimo njegovim hirovima! Nakon novog terorističkog napada u Nici, pa sad i pokušaja vojnog udara u Turskoj, opetovano se u nas razglaba o sigurnosti u Hrvatskoj od terorizma.
Ali zašto nam trebaju vanjski teroristi ako imamo državu koja nas iz dana u dan terorizira? I poduzetnike i obične građane! Čemu tražiti i bojati se neprijatelja izvana kad su nam neprijatelji kod kuće? Jer taj je unutarnji neprijatelj najodgovorniji za današnje stanje u kojemu se nalazi Hrvatska i hrvatsko društvo. Taj bijedni unutarnji neprijatelj, koji nema ideologiju, najodgovorniji je za srozavanje u bijedu hrvatskog čovjeka, za njegovo bježanje iz zemlje. Sve samo da se namiri kasta koja nam je zarobila Hrvatsku. Tima istima danas vjerovati, njihovim novim obećanjima, pokajanjima? Taman posla. Opet je sve to samo magija za zadržavanje vlasti i pozicija. Hrvatska, što je to?
>> Poduzetništvo u Hrvatskoj: 'Samo nas je dvoje zaposlenih i PDV mi je najveća stavka'