Tko se u Jasenovcu više osramotio – Zoran Milanović ili Josip Leko?

KOMEMORACIJA na SPOMEN-PODRUČJU JASENOVAC

Nedjelja, HRT 1, 10.28

Odmah se znalo se da neće biti dobro. Predsjednik Vlade Zoran Milanović počeo je najozbiljnije: „Svaki put kad ovdje dođem i govorim“ i odmah dodao: „A govorio sam samo jednom“. Neugodna sumnja (da g. Milanović misli da je Obama koji se šali s novinarima) potvrđena je zadnjom rečenicom njegova govora: „Ovdje se treba vraćati baš zato što je neugodno. Živjeli!“ Čemu je naš nestaško nazdravio na mjestu masovnog zločina, ne zna se. Vjerojatno likvidaciji onog što je ostalo od zdrave pameti i pristojnosti. Govorio je nepripremljen, zanio se u vrlo oštar zakašnjeli ideološki obračun s ustašama, a patnje žrtava i njihovih bližnjih pale su u drugi plan. Nadmašio ga je predsjednik Sabora Josip Leko. Svoj parolaški govor čitao je s nekih neurednih papirića izlizanih od uporabe, kao i sve što je govornik rekao. Da nije bilo civiliziranog nastupa Ive Josipovića, pomislili bismo da je vrijeme stalo.

Četiri vijenca

FOKUS

Ponedjeljak, HRT 1, 21.01

Govorilo se nešto o stanju medijskih sloboda i novinarstva u Hrvatskoj uopće. Gosti nisu mogli biti gore odabrani. Svi su predstavljeni kao novinari: Zdenko Duka, predsjednik udruge novinara, Slavica Lukić, potpredsjednica iste udruge, vanjska članica saborskog Odbora za medije i žena saborskog zastupnika koji je i predsjednik jedne političke stranke, Mirko Galić, bivši dugovječni glavni ravnatelj HRT-a, diplomat koji je i sam već zaboravio kad je ono on bio novinar jer sad je umirovljenik koji radi kao savjetnik Ivice Todorića, te gđa Gordana Vilović, sveučilišna profesorica novinarstva. Nije pozvan nijedan novinar, čak nitko ni od nezaposlenih novinara, a govorilo se o masovnom otpuštanju novinara. Govorilo se i o objektivnosti javnih europskih televizija. Na poticaj voditelja Družijanića pohvaljena je objektivnost HRT-a, na što su u uredu glavnog ravnatelja Gorana Radmana počeli pucati već otprije naručeni šampanjci.

Četiri kaktusa

OLUJA

Utorak, Mreža TV, 16.00

Gost je Marko Francišković iz udruge „Pravednik“, čovjek koji je poslije oštrih riječi upućenih na Facebooku ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću prisilno liječen devet mjeseci i nakon toga pušten na slobodu. U jedan sat razgovora s voditeljicom Ozanom Bašić ova žrtva naše psihijatrije i njenih prastarih nepromijenjenih zakonskih ovlasti iznijela je jezive stvari: boravak u sobi bez prozora, prisilno uzimanje jakih lijekova za smirenje, tri mjeseca užasa u zatvorskoj bolnici, pa onda spas u Popovači, gdje su liječnici utvrdili da je u zatvor ušao zdrav i da ga nije trebalo liječiti. U slučaju zlostavljanja g. Franciškovića naziru se obrisi nečega što bi moglo postati javno mnijenje, jer čovjek je bio čak na dvije televizije. O zlostavljanom pravedniku Sanja Sarnavka u HRT-ovu „Studiju 4“ rekla je da je normalniji od 90% članova Sabora.

Vijenac

BUJICA

Srijeda, Osječka TV, 20.00

Gosti su bili novinar Gordan Malić i politički analitičar Davor Gjenero. Već na početku izgovorene su svježe stvari pa je emisija o potrošenoj temi, Slavku Liniću, bila izuzetno zanimljiva. Počeo je voditelj Velimir Bujanec koji je upozorio na tragikomičnu činjenicu da je jutros morala biti otkazana emisija na HR-u i HTV-u jer nijedan ministar nije htio doći? Politički analitičar Damir Gjenero rekao je da je smijenjeni Slavko Linić bio najgori ministar financija, osoba bez makroekonomskog obrazovanja kojoj su svi proračuni i prognoze bili pogrešni. Gordan Malić iznio je svoja iskustva sa Zoranom Milanovićem koji je pokušao zaustaviti pisanje o Linićevu riječkom skandalu s tržnicom, dok je Malić još objavljivao u Jutarnjem. U dobre stvari našeg medijskog prostora spada i to da je gosta prošlotjedne „Bujice“, istraživača Udbinih arhiva Romana Leljaka intervjuirao i Jozo Barišić u svojem „Studiju 4“.

Tri vijenca

DNEVNIK

Četvrtak, Nova TV, 19.15

Sportski novinar Željko Vela, po vlastitom javnom priznanju navijač Hajduka, neutralno priopćuje da je policija jučer poslije utakmice Dinamo – Rijeka u Maksimiru privela osamdesetak navijača koji su sjedili na krivim mjestima. Novine i portali objavili su priču jednog od onih koje su zaštitari odveli na mjesta za koja nisu imali ulaznice, a po izlazu s utakmice policija ih je privodila jer su, pogađate, sjedili na krivim mjestima. Sve je to Veli ostalo nepoznato. Bilo bi lijepo da se Nova TV i Ž. Vela ubuduće barem malo suzdrže od čitanja policijskih biltena. Nedavno su sportske minute Dnevnika Nove TV otvorene viješću o dogovorenoj tučnjavi navijača Dinama i Hajduka, što je sljedeće: intervju s Aleksandrom Imičem (111) iz poljskog gradića koji se zove Čenstohova, najstarijim muškarcem na svijetu koji nepomično leži. Taj ima veze s nogometom koliko i Nova TV sa sportom.

Četiri kaktusa

DNEVNIK 3

Petak, HRT 1, 23.10

Siniša Kovačić negdje oko pola dvanaest u noći odjavljuje emisiju riječima: „Budite s nama i sutra u ove kasne sate“. Dragi Siniša, kada? Jučer je njegova kolegica T. Munižaba obavijestila gledatelje da svakako gledamo današnji „Dnevnik 3“ koji će početi „oko 23 sata“. Ove dvije voditeljsko-uredničke najavice, tj. diskretni vapaji upomoć, govore da je već i samim urednicima puna kapa toga da već skoro pa godinama ne znaju kad će im početi emisija. Gledatelji se oko toga ne uzrujavaju. Ako slučajno nalete na „Dnevnik 3“, gledat će ga, ako ne, onda ne, ima u to doba svega na TV-u. Ono što izaziva radoznalost jest tko su ti odgovorni programeri koji ne znaju osnove svojeg posla. Emisija koja ide svaki dan i zove se Dnevnik trebala bi početi uvijek u isto vrijeme ako itko želi da ona bude gledana. Na današnjem HRT-u samo siroti i naivni voditelji/urednici žele da im emisiju gleda što više ljudi.

Vijenac

VLADIMIR FUČIJAŠ

Subota, HRT 4, 7.54

Serijom petominutnih blokova o svojim nekadašnjim novinarima HRT je počeo forsirati svoju prošlost. Najprije na praznom ekranu velikim slovima piše ime i prezime bivšeg djelatnika, tako da pomislite da je dotični umro, a onda srećom idu kratka prisjećanja živog, stare fotografije i dijelovi starih emisija u kojima su se heroji novinarstva naše komunističke epohe pojavljivali osobno. Prije nekoliko dana vidjeli smo „Milku Ganzu“ (jedna iz gomile anonimnih novinarki TV Zagreb). Danas je na ekranu pisalo „Vladimir Fučijaš“ (za kolegice i kolege Fučo) koji je u doba jedne televizije i jedne partije, uvijek malo preplašen, petnaest godina vrlo pristojno i profesionalno vodio Dnevnik, od 1973. nadalje. Po njegovu sadašnjem odličnom izgledu, ugodnom glasu i savršenom akcentu očito je da bi g. Fučijaš i danas bez ikakvih teškoća mogao voditi dnevnik bolje od svih voditeljica i voditelja zajedno.

Četiri vijenca

>> Šteta svake lipe koja je plaćena za HRT-ovu 'Javnu stvar' Gorana Rotima