Teško je zamisliti prizor Isusova rođenja bez nazočnosti sveta tri kralja. Ali tko su oni zapravo bili? Evanđelisti sv. Marko, sv. Luka i sv. Ivan o njima ne kažu ništa. Samo im sv. Matej posvećuje nekoliko redaka i kaže da su u vrijeme Isusova rođenja s Istoka došli neki magi koji su, vidjevši jednu zvijezdu, ovo protumačili kao znak rođenja kralaj židovskoga te su mu se htjeli pokloniti. Došavši u Jeruzalem da bi prikupili daljnje obavijsti, svojim su propitkivanjem uznemirili kralja i cijeli grad. Na to je Herod sazvao svećeničke glavare i knjigoznance, da bi doznao koje bi to moglo biti mjesto iz proročanstva triju maga, u kojemu se rodio novi židovski kralj. Pošto je dobio nagovještaj da bi to mogao biti Betlehem, gradić južno od Jeruzalema, potajno je dao pozvati mage s Istoka, obavijestio ih je i naložio da pronađu ovoga Mesiju pa da će ga i on posjetiti. Oni su ga zatim pronašli u jednoj kući, poklonili su mu se i obdarili ga zlatom, tamjanom i smirnom. Zatim su otputovali u svoje zemlje a da nikoga više nisu obavijestili. Evanđelist Matej ne kaže jesu li to bili kraljevi, kako su se zvali i odakle su bili stigli - piše Mario Cavargna Bontosi.
Četa tamnoputih vračeva
U jednome prijevodu odlomka "Židovskog evanđelja", koje potječe iz 1. ili 2. st., opisani su kao "četa maga, tamnoputih vračeva, u čakširama, a predvodili su ih Malco, Gaspar i Fatizard". Trebalo je doći do apokrifnoga "Arapskog evanđelja o djetinjstvu Isusovu", koje je datirano tri stoljeća poslije, oko godine 500, da bi dotični magi bili označeni kao perzijski svećenici. To ne iznenađuje: taj je tekst napisan u doba Kosra Velikog, kada je perzijsko sasanidsko kraljevstvo osporavalo bizantskome caru Justinijanu vlast nad cijelim područjem Srednjeg istoka. Uostalom, i riječi "magi" i "Istok" već su same po sebi označivale njihovo podrijetlo: Perzijanci su živjeli na Istoku, a riječ "mag", prema Herodotu, označavala je svećenika perzijske religije.
No pitanje nije tako jednostavno. U Bibliji riječ Istok (Orijent) označuje i arapsku pustinju. A izraz mag (vrač) upotrijebljen je i u Djelima apostolskim, gdje označuje židovske svećenike stručnjake za mistične doktrine kabale. Takav je bio Simon (Simon Mag), koji se "bavio magijom i zavodio mnoge ljude u Samariji". A iznad svega tu je problem religije i darova: kako su mogli željeti "doći i pokloniti se židovskome kralju" svećenici jedne druge drevne i ponosne vjere kao što je bila ona Zaratustrina, koja je uskoro žestoko progonila židovsku vjeru? Kako su ove osobe, u očima Židova poganske, mogle izložiti takve teološke argumente koji bi naveli Heroda da sazove "svećeničke poglavare i skribe" da bi odgovorili na njihova pitanja i, dobivši ih, da bi od kralja dobili zadaću da prepoznaju Mesiju Izraela?...
Povorka deva iz Sabe
Magi sv. Mateja vrlo se autoritativno kreću među svetim knjigama i svećenicima Jeruzalema a da sami ne bi bili Židovi, makar i oni koji su stigli izdaleka. Napokon, tu je pitanje darova: magi sv. Mateja donose zlato, tamjan i smirnu. To su tri dragocjene vrste robe koje su karavanama dolazile s juga, ponijevši tamjan i smirnu iz Jemena, a zlato iz Etiopije i Berenice, nazvane "Pankrizia", jer je "sva od zlata". I prorok Izaija govori o "povorci deva koja stiže iz Sabe, noseći zlato i tamjan". Tamjan i zlato mogli bi se objasniti i u perzijskim rukama, ali ne i smirna, koja se u biti upotrebljavala u egipatskim i srednjoistočnim pogrebnim obredima, a za Perzijance nije imala značenje, jer su oni svoje mrtve izlagali u "kulama tišine". Osim toga, da su došli s Istoka, donijeli bi svilu...
Darovi koje su donijeli i duboko poznavanje židovske vjere navode na pomisao da su magi iz Evanđelja bili Židovi koji su došli s Arabijskog poluotoka, možda stanovnici drevnih naseobina još iz doba kralja Salamuna i jemenske kraljice od Sabe, od kojih su potekla moćna židovska plemena o kojima govori Kuran. Možemo dakle zamisliti kako se jedne noći, prije dvije tisuće godina, jedna karavana kreće prema Gazi, gdje su se istovarivale mirodije, i kako su neki židovski trgovci, iz te karavane, vidjeli na nebu znak koji je najavljivao željenoga Mesiju. Možda su to bili ljudi različitih somatskih obilježja: Mediteranci, arapski Židovi s juga i sa sjevera, crni etiopski Židovi, koji su nekoliko stoljeća poslije stvorili židovsko kraljevstvo na rogu Afrike. Ali su imali zajedničku vjeru i iste težnje.
Tako su dospjeli u Jeruzalem da u njemu potraže najnovije obavijesti. Izazvali su nemir, ali se ništa nije dogodilo, jer je Palestina tada proživljavala vrlo delikatan politički i religiozni moment te se nitko nije želio istrčavati. Eto zašto su - prema sv. Mateju - stigli samo prikupiti poruku koju im je objavilo zvjezdano nebo nad pustinjom. (RI)