Tko to tvita u Hrvatskoj: Mreža na kojoj su političari, medijski stručnjaci i PR-ovci

Svijet Twittera proteklog je tjedna doživio dvije senzacije; “izbacivanje” Donalda Trumpa, a onda i inicijale u zagradi, kojima se ministar gospodarstva Tomislav Ćorić odlučio predstaviti toj društvenoj mreži. Pod njegovim će imenom inače tvitati i služba za komunikaciju, pojasnio je, a prije osam ujutro i nakon 18 sati, mrežom će vladati on. Osim što je ministar (tć) ponukao stotine tviteraša na reakciju, inspirirao je i nas da vidimo koliko ljudi u Hrvatskoj uopće tu mrežu koristi. Tek osam posto stanovnika Lijepe Naše na Twitteru je, kažu najnoviji podaci, koji otkrivaju i da ga u svijetu koristi oko 340 milijuna ljudi. U četiri milijuna stanovnika velikoj Hrvatskoj, plavu “ptičicu” na svojim računalima ili pametnim telefonima svakodnevno ili možda povremeno klikne također negdje oko 340, ali ne, naravno, milijuna, već tisuća ljudi. S druge strane, na Facebooku je 1,9 milijuna Hrvata, dok fotke na Instagram “kači” njih 1,1 milijun. Zašto u domovini ne vole Twitter, pitali smo Petra Tantu, suvlasnika CTA komunikacija.

– Teško je reći jer meni je osobno Twitter društvena mreža broj jedan. Ono što sam primijetio jest da Hrvatima možda mali problem stvara činjenica da tu nema nadugačko i naširoko, od stoljeća sedmog, kako mi volimo.

Twitter ima ograničen broj znakova i jednostavno moraš biti zanimljiv da na malom prostoru kažeš nešto što će biti atraktivno – kako je teško izraziti se na svega 280 znakova, objašnjava nam komunikacijski stručnjak Petar Tanta. Tko onda to uspijeva ili tko je u Hrvatskoj, a i na Twitteru?

– Uglavnom su to ljudi koji žive od informacija, odnosno “u njima” su. Političari, medijski djelatnici i stručnjaci, PR-ovci. Twitter je odlična mreža upravo zbog te brzine informacija. Primjerice, gledate sučeljavanje kandidata za predsjednika države ili Eurosong, a istovremeno se o tome tvita i ljudi se zabavljaju – govori Tanta pa dodaje kako su dvije karakteristike koje Twitter posebno voli ciničnost i ironičnost. Ono što je definitivno “no-go” jest više ljudi za jedan profil. Kao Ćorićev, pitamo?

– Otprilike. To je mreža koja traži osobnost, individuu. Često nas u firmi razne tvrtke pitaju trebaju li otvoriti profil na Twitteru i mi uvijek kažemo “ne”. To jednostavno nije osobno i ne prolazi. Ministri bi isto na to trebali pripaziti. Prošla je Vlada dosta ulagala u tzv. twiplomacy pa su u neko vrijeme čak zvali tviteraše kod sebe na live tvitanje. Sadašnji članovi Vlade uglavnom imaju servisne informacije, nema tu iskrenog, privatnog – objašnjava nam Petar Tanta, kojeg pitamo tko je, od političara, na Twitteru dobar. Sjetio se odmah tvitova bivšeg predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je, kad su iz Vlade Andreja Plenkovića zbog afera “letjeli ministri”, poručivao kako “ne smiješ izgubiti, ako kaniš pobijediti”, a i da je “Zagreb lijep po kiši”.

– Naravno, ovo nije odgovor na pitanje tko je dobar – smije se Tanta pa spominje HSLS-ovca Darija Hrebaka, kojem je netko od tviteraša pola sata nakon ponoći rekao kako sigurno nije on taj koji tipka na mreži usred noći, na što je gradonačelnik Bjelovara objavio fotografiju sebe kako tvita. Solidna je i ekipa iz Svete Nedelje, kaže Tanta, okupljena oko Fokusa Davora Nađija, koja je shvatila da je Twitter dobar komunikacijski kanal, iako na toj mreži nije veliki broj ljudi.

– Poruke otamo često se preliju na ostale kanale, upravo zato što je velik broj novinara na Twitteru, a oni prate i prenesu – kaže komunikacijski stručnjak, koji i sam tvita, i to već desetak godina. A koga ondje prati i voli, pitamo.

– Primjerice, u ovo današnje vrijeme, kad osjetim neko podrhtavanje tla, dok čekam EMSC, ekipa na mreži već dojavljuje kod koga su se Richteri primijetili. Također, kad su određeni izbori, često paralelno pratim, na primjer, CNN i Twitter jer je provjera informacija brza i sve skupa je dinamično – kaže Petar Tanta, a onda i konkretno odgovara na naše pitanje.

– Odličan mi je doktor Natko Beck, koji izvrsno objašnjava dijagnoze, medicinska sestra s Rebra Sandra Polić, koja je čak nakon potresa pozvala tviteraše da joj se na mreži jave, ako je netko s pogođenih područja smješten u njezinoj bolnici, a na druge načine se o pacijentu ne mogu raspitati. Pratim, naravno, i političare, i naše i strane – govori nam Tanta, a mi ga pitamo i o jednom potonjem, Donaldu Trumpu, kojem je Twitter suspendirao račun.

Imao sam prilike slušati Jayantu Jenkinsa, kreativnog direktora Twittera, koji je rekao kako su 2013. tu mrežu čak planirali ugasiti. A onda se pojavio Trump i iskoristio ju maksimalno jer mu je bilo najbitnije da nema nikoga tko bi ga mogao cenzurirati. A Twitter je upravo takav, bez ograničenja sadržaja, Trumpu je omogućio da može tvitati u svako doba i da to vidi puno ljudi, što je postao jedan od elemenata zbog kojih je uopće i dobio izbore – govori Petar Tanta. Slobodna forma, ograničena samo znakovljem, ono je što na drugim mrežama ne postoji.

– Ovdje nema ni previše fotografija i videa, uglavnom se koriste GIF-ovi, a čak neki od ljudi koji se najviše prate jesu tzv. bot profili. To znači da ga, naravno, vodi stvarna osoba, ali iza nadimka. Primjerice, Pokojna Mileva – objašnjava nam stručnjak, pa pitamo kako onda uopće odabrati koga pratiti. Dobar je način, kaže, hashtagovi.

– Ako znaš odabrati pravi, možeš pratiti objave pod njim, vidiš ljude koji ga koriste, odnosno prate ono što bi i ti pratio pa jednostavno te ljude staviš na svoju listu – kaže Tanta koji voli hashtagove #worldnews i #breakingnews. Tko nije pod tim oznakama, a svakako ga treba pratiti?

– HGSS je dobar. I Jadranka Kosor! Ona zna “zakucati” baš kako treba, a na Twitteru je praktički izgradila novu karijeru – kaže nam Petar Tanta, pa mi, što drugo nego, zovemo bivšu premijerku. Je li, kad je otvarala profil na Twitteru, imala na umu da će postati ikona te mreže, pitamo je.

– Ma ne. Iskreno, nikakvu ideju nisam imala – smije se Jadranka Kosor pa pojašnjava. Profil je otvorila, kaže, u za sebe dosta teškom trenutku, kad je izbačena iz stranke, ali ostala u Saboru.

– Bila sam tada praktički odrezana od politike, a ona, kao i novinarstvo nisu htjeli izaći iz mene. U tvitanju našla sam neku vrstu relaksacije i veselja, vrstu otvorenih vrata prema drugima, svijetu, politici, onome što me zanima. Postao mi je i javna pozornica, sve ono što sam dotad imala i na što sam bila navikla – govori nam Jadranka Kosor, koja favorite, dodaje, na Twitteru nema. Prije svega, kaže, prati medije jer ova društvena mreža omogućava informiranje o događanjima u Hrvatskoj i svijetu u realnom vremenu.

– Pratim i ljude koji tvitaju o svemu što me zanima, od kojih su neki i anonimni. Ali, prije svega, to su sve politička mišljenja, a i moji tvitovi su manje-više, uvijek politički – kaže bivša premijerka. Ili kulinarski, nadodajemo.

– Zabavno je, zapravo, gledati koliko su ljudi pročitali između redova ono što sam htjela reći, a puno je onih koji to uspijevaju, što me veseli. Često mi je smiješno kad me ljudi pitaju jesam li to zaista ja, pogotovo kad kombiniram politiku i kuhinju. A posebno je zgodno u tvitovima pomiješati političku i stvarnu kuhinju – kaže J. Kosor koju pitamo i je li joj se teško ograničiti na 280 znakova. Nipošto, kaže.

Broj znakova apsolutno je dovoljan, a dođe to i kao neka vrsta vježbe. Ja sam navikla da imam okvire, kad sam došla, kao 17-godišnjakinja na radio, učili su me kako u određenom broju sekundi napraviti vijest o važnom događaju. To zahtijeva malo promišljanja, ali na kraju se svede na to da obično reagiram iste sekunde, kad nešto vidim, zaokupi me ili mi jednostavno ide na živce – kaže nam naša sugovornica, koja se s nekoliko ljudi koje je upoznala na Twitteru i uživo našla na kavi. Prije korone, naravno, naglašava, a susreti su bili vrlo ugodni. Razmišlja li se preseliti i na neke druge mreže, pitamo je.

– Često me to pitaju, ali odgovor je uvijek ne. Facebook i ostali jednostavno su za drugu vrstu publike, ne bi mi to odgovaralo – kaže Jadranka Kosor, koja nam otkriva da je imala i prijedloga da napiše svoju knjigu tvitova. Hoće li?

– Počinjem razmišljati o tome, ne čini mi se to kao loša ideja – kaže Jadranka Kosor. Knjigu neće, ali širenje na druge društvene mreže već je prihvatio Dean Kotiga, popularni “lovac” iz Potjere. Fejs, Instagram, TikTok, sve on to “hendla” pa ga pitamo zašto nije odustao od Twittera.

– Kao i s djecom, svako dijete voliš podjednako i svakom daješ točno ono što mu treba, i od svakog uzimaš ono što tebi treba, i kod svakog skupljaš za balans duše toliko potrebne lajkove na drukčiji način – govori Kotiga koji, kako kaže, prati dvjestotinjak profila.

– Recimo da je to stotinjak privatnih osoba te još stotinjak udruga ili slično, koji su se s vremenom pokazali interesantnima; ima nešto humora, nešto vijesti, nešto povijesti itd. Twitter je zapravo izvrstan izvor informacija o stanju svijeta pa šteta da ga ljudi ne koriste barem za to – kaže nam lovac iz Potjere. Twitter ima šest, sedam, osam godina, nije ni sam siguran.

– Nisam došao baš u prvom valu, možda čak ni u drugom, ali svejedno mislim da mogu reći da sam tamo bio još i prije nego je postao popularan, ako se to za Twitter uopće može reći s obzirom na to kako iz nekog razloga, za razliku od ostalih društvenih mreža, u Hrvatskoj nikad nije baš zaživio – kaže Dean Kotiga pa se, u svom stilu, pita da nije to možda baš zato što je on relativno rano došao na tu mrežu. A zašto se više Hrvata nije priključilo? – Zato što je prezahtjevan za ostatak kojemu je lakše skrolati po Instagram fotkama, iako sve izgledaju isto, nego pročitati neku rečenicu i razmisliti o njoj – kaže Kotiga.