Za razliku od nekih zemalja, u Hrvatskoj je moguća velika koalicija iz jednostavnog razloga – ljevica i desnica ne postoje. Oni koji nam se podmeću kao takvi, a mi ih a priori uvažavamo, samo su stereotipi. Zbog njih se pitam hoće li ikad ovdje kvaziljevica prestati izgledati kao nervozna junferica koja se panično boji svake akcije, a u rijetkim trenucima kada nešto zabunom i poduzme, prestravi se da bi je netko mogao etiketirati jugoslavenstvom. A pitam se i hoće li ikad i kvazidesnica odstupiti od imagea krezubih niskočelaša koji ne govore nijedan strani jezik, a hrvatski ne razumiju.
Politički kuplunzi HDZ i SDP
Sve u svemu, nismo ni svjesni koliko je situacija politički idilična. Jer dok pola Europe gori, kod nas je sve stabilno. U Francuskoj su na ulice izašli srednjoškolci i to zbog svoje kolegice, Romkinje s Kosova. Bi li naši srednjoškolci izašli na ulicu da im policija u razredu neopravdano uhapsi, recimo, njihova sugrađanina srpskih korijena? Naravno da bi. Da daju podršku policiji. No, dobro, poznata je hrvatska strpljivost koja se, pokazala su stoljeća, redovito isplaćivala. Tako će biti i ovaj put. No, da se vratim kvaziljevici. Bilo bi dobro da i kod nas konačno ljudi izađu na ulicu. I to ne samo zato da se porazbija kapitalizam nego da jednom zauvijek padnu političke maske. Tada bi se definitivno vidjelo tko ima obraza, ali i onoga što koke nesu, a mnogi se od nas kunu da nose među nogama pa da se spuste u te kolone i zauzmu stav obespravljena naroda. Pretenciozno je očekivati da bi se itko od sadašnje nomenklature stavio na čelo tih kolona jer su za to sve kredite odavno potrošili, kao što sam uvjeren da bi se jedva našao i neznatan promil onih koji bi se tiho uvukli u masu. Jer njihovo mjesto je već odavno zacementirano na drugoj strani ulice i sve te hrvatske vlasti i hrvatske opozicije koje se ovih gotovo četvrt stoljeća igraju samostalnosti i izruguju se iz nje, sve će njih povijest zapamtiti kao kolaboracioniste kapitala i stranih ‘osvajača’. I SDP i HDZ su politički kuplunzi koji su identitet i autentičnost odavno žrtvovali ugodi dobro plaćene nekarakterne bezličnosti. Jer dok njemački ljevičari ulazak u vladu velike koalicije uvjetuju povratkom nekih elemenata države blagostanja, kod nas ova prevara od SDP-a na sva usta vrišti o novim rezovima, štednji, otpuštanjima, smanjivanju plaća. Naravno, u tome neće krenuti od sebe, nego od nas.
Na prosvjed ako pozove MMF
Ispravan je Milanovićev prezir prema ljudima. On dobro zna da su ljudi glupi jer su glasali za ovu vlast, ali on opet zna i da nisu baš toliko glupi da bi za njega glasali dva puta. Tu i počinje njegova frustracija koja ga navodi na pomisao da bi on Karamarku ili Karamarko njemu uskoro mogli biti prvi potpredsjednici vlade. Možete li zamisliti nešto gore?! I nisu toliki problem njih dvojica, problem je što nitko ne želi zauzeti mjesto koje vapi za artikulacijom, nitko ne želi ući u prostor autentične ljevice koja bi trebala vikati uime gladnih, otpuštenih, obespravljenih, poniženih, prevarenih. Anamneza stanja SDP-a i HDZ-a, dvije interesne zajednice, već je toliko jasna da će oni izaći na ulicu jedino ako ih pozovu MMF, Svjetska banka ili ako im dozvole Barroso i Redingova, tako da su oni za budućnost ove zemlje potpune političke lešine. U jednom se trenutku učinilo da bi Laburisti mogli biti artikulirani glas nakupljene muke, ali su i oni vrlo brzo postali barokomora za karijerizam političkih autsajdera. Mogao je to, i još može, biti predsjednik Josipović, što bi značilo i ispit želi li se on napokon početi ozbiljno angažirati za stvari naroda kojeg predstavlja ili će i dalje biti, u istoj osobi, prva pratilja i Miss političke fotogeničnosti. Sve dok vladaju kolaboracionisti država kakvu su nam podvalili, a ona se može zvati i Hrvatska, bit će sve samo ne naša. Ovakva moralna razvalina koja nas samo cijedi i stišće obesmislit će i vlastito postojanje. Da to kaže ljevica u Hrvata, vjerojatno bi je odmah etiketirali kao nacionalnog izroda. I tada, umjesto da prestravljeno podvije rep, trebala bi reći: “Ma nabijem vas na Jugoslaviju i sve njezine baklje, ali i na šahovnicu i njezina polja. Ljudi su gladni!” Tko će to javno reći, svest će zloporabu naciju na ono što je, azil za razbojnike i bitange, i pokrenut će proces vraćanja ponosa ljudima koji su ostali bez svega zato jer su dobili državu.