Todorić napadima samo pomaže Plenkoviću

Kad je u američkoj seriji “Billions” (“Milijarde”) jedan od superbogatih brokera prijateljici najavio da želi objaviti rat svojem Velikom Gazdi i krenuti u samostalni biznis, ona mu je odmah zabrinuto odvratila da je li on lud, zna li što danas radi jedan njihov kolega koji je pokušao to isto? Piše – blog!

Odgovorila mu je to s pomalo gadljivim izrazom lica. A sad evo, donedavni neokrunjeni vladar Hrvatske – piše blog! Naravno, nema ništa loše u blogu, ta i Donald Trump će početak III Svjetskog rata ili barem anihilaciju Sjeverne Koreje vjerojatno prvo objaviti na Twitteru. No, blog u Hrvata, to je do jučer bila ne polazna nego završna stepenica – sudbina onog hrvatskog novinara koji bi se o Velikom Gazdi drznuo napisati nešto negativno, a da iza sebe nema nikakvo Duboko Grlo, ili neki kao stijena čvrst dokaz.
 Ipak, ono što me je još više fascinira je da su mnogi na društvenih mrežama, čini se, uvjereni da Todorić piše blog samo zato što nema gdje drugdje objavljivati, da se nacionalni mediji boje dati mu prostor, iako bi valjda svima trebalo biti kristalno jasno da je Todorić tu medijsku formu i taj način komunikacije odabrao prije svega jer je ona – jednosmjerna. Dok novinari stalno osvježavaju njegov blog kako im ne bi promaknuo novi nastavak, Todorić ništa od svojih spektakularnih optužbi ne mora objašnjavati, odgovarati na bilo kakva pitanja, a kamoli dokazivati.
 I odmah treba reći, ništa što je do sada objavio nije ni za koga posebno inkriminirajuće, jer unatoč naslovima “Kako se kršio zakon”, on o tome baš ništa konkretno ne govori. Do trenutka kad se ova kolumna nađe na kioscima, vjerojatno će Todorić stići objaviti još poneki nastavak, možda i neki koji će sve okrenuti naglavačke, no, trenutno, iza svega toga dima – još se ne nazire baš nikakve vatre. Naravno, to ne mora biti zato što Todorić nema nešto stvarno škakljivo. Sasvim je moguće da je to samo početno upozorenje koje ispravno znaju pročitati oni kojima je i upućeno. 
No, u ovom trenu, ipak sve vonja na to da se radi prije svega o glasnoj diverziji ususret objavi revizije očekivano katastrofalnih bilanci Agrokora, kako bi u slučaju planiranog uhićenja Todorić stvorio dojam da je on žrtva političkog progona, hajke, linča. “Se vas bum tužil!” trebao bi biti naslov njegovog bloga, s podnaslovom “Se vas bum povukel za sebom”. No, što god mislili o njemu, Todorić nije tako neozbiljan.

Nije njegov cilj biti slavuj na prozoru Remetinca, već prije svega - braniti se sa slobode. On zna da mu prijeti proces kakav može potrajati nekoliko godina, pa i više od desetljeća, a ne želi prije toga provesti mjesece ili godine na remetinečkom čučavcu, kao tako mnogi prije njega .
Ipak, Todorića i dalje ne vidim kao kriminalca. Dok ne vidim konkretne dokaze, ipak svjesno biram o njemu razmišljati kao o još jednom čovjeku koji je previsoko letio i ostao bez sape. 
Nitko njemu ne bi “ukrao” tvrtku da je već nije izgubio. 
No, za razliku od onih koji tvrde da je krah Agrokora nešto najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi, umjesto likovanja, žao mi je što je i njegovo životno djelo doživjelo ovakav krah i nadam se da će ga u nekom obliku ipak nadživjeti. 
Jer, koliko god stravično zvučale dojave iz Ciboninog tornja, o 12 do 15 milijardi kuna dubioza u bilanci Agrokora, to ne znači da je taj novac ukraden. Tužitelji će se morati i te kako potruditi dokazati da je to kriminal, a ne akumulacija raznih neprikladnih knjigovodstvenih praksi. Srećom za njih, navodno svjedoci pokajnici već stoje u redu u čekaonici DORH-a.

Tu je i posve neočekivani efekt Todorićevih optužbi. Todorić je tvrdnjama da su ga Plenković & Co. aktivno rušili, oteli mu i nacionalizirali kompaniju zapravo u prah i pepeo srušio konstrukcije oporbe da Vlada RH sve što radi – radi kako bi zaštitila tog istog Todorića. Jer sad svi vide da se tu vodi otvoreni rat!

Navodi kako je Plenkovićeva vlada zagrizla metak i slikoviti opisi kako je Martina Dalić udarnički rušila Velikog Gazdu mogli bi im itekako popraviti imidž u javnosti. Oporba ih je napadala da su premlako krenuli u spašavanje Agrokora, sve je nazivala akcijom “spašavanja vojnika Todorića”, a sad se odjednom okreću za 180 stupnjeva, pitajući – je li možda vlada čak i prerano krenula pisati lex Agrokora.

Naravno, vlada je itekako dužna odgovoriti na mnoga pitanja, no, Todorić je ovakvim protuudarom prije otežao nego olakšao pokretanje saborskog istražnog povjerenstva. Sad već naslućujemo u kakav bi se cirkus to povjerenstvo u Saboru moglo prometnuti, pogotovu ako se nađe u rukama ljudi koji su bili članovi vlada koje su sve redom sudjelovale u stvaranju onog svega što je Todorić bio – i što je danas.