Todorić najjaču zaštitu od uhićenja može dobiti u Srbiji

Jedno od pitanja na koja bi javnost voljela čuti odgovor od Ivice Todorića jest i odakle nam piše blog. Često je u Beču i u Beogradu, a, kako doznajemo iz pouzdanih izvora, trenutačno je u Londonu, što mu u slučaju pokretanja istrage, unatoč Brexitu, nije neka zaštita s obzirom na to da europski uhidbeni nalog u Velikoj Britaniji i dalje funkcionira.

U srpnju je glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan novinarima rekao da Uskok svoj rad usklađuje s revizorima te, prema Hini, dodao: “I to će biti na neki način ishodišna točka od koje će se raditi naša forenzika, a mi na njoj već sada radimo.” Dočeka li odluku o istražnom zatvoru izvan Hrvatske, Todorić nije u bijegu.

Može tražiti azil od Srbije

Todorić i njegov tim najviše mogu otežati njegovo izručenje ako ga pokretanje istrage zatekne u Beogradu. Prema Ugovoru između Hrvatske i Srbije, jedan od razloga zbog kojih se neće dopustiti izručenje je ako “uživa azil na državnom području zamoljene države”. S obzirom na razgranate poslove u Srbiji i lakoću s kojom Srbija dijeli čak i državljanstvo, teoretski ne treba isključiti mogućnost da bi Todorić radi izbjegavanja kaznenog postupka mogao dobiti azil, osobito ako bi se to poklopilo s interesima Srbije koja bi time dobila značajno sredstvo političke ucjene u odnosima s Hrvatskom, s obzirom na težinu koju Todorić ima za Hrvatsku.

Uostalom, Srbija bi recipročno mogla uvjetovati izručenje Todorića izručenjem Albanca Ismaila Morine koji je na stadionu u Beogradu dronom upravljao sa zastavom Velike Albanije, a koje sada ovisi samo o političkoj odluci ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića. Rat koji je Todorić preko bloga objavio aktualnoj Vladi prikazujući se žrtvom političke ucjene, po eventualnom pokretanju kaznenog postupka njegov mogući zahtjev za azilom samo bi ojačao dodatnim argumentom.

U svakom slučaju, Todoriću se istražni zatvor može odrediti samo zbog utjecaja na svjedoke za što su mu mogućnosti sužene dok je u inozemstvu. I, nakon što su saslušani svjedoci na koje bi mogao utjecati, za ograničenje slobode više ne bi bilo razloga, pa bi se tada mogao iz inozemstva vratiti u Hrvatsku. Izručenje iz Srbije temeljem ugovora ili preko Ministarstva pravosuđa, prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći, i uz najbolju volju Srbije moglo bi trajati barem mjesecima, za koje vrijeme bi i svjedoci mogli biti saslušani, kao jedini uvjet za pritvaranje.

Nakon što je Todorić objavio rat Martini Dalić i izvanrednoj upravi na čelu s Antom Ramljakom, zagovornici saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor dobili su razlog više za njegovo osnivanje. To je i prva želja tima koji kreira obranu vlasnika Agrokora. Pod ciljeve rada tog povjerenstva, kako ih je definirao SDP u 12 taksativno pobrojenih zahtjeva, može se podvesti zapravo sve što nas zanima o Agrokoru. Za tako opsežnu istragu bitno je zakonsko ograničenje prema kojem se parlamentarna istraga mora okončati za najviše šest mjeseci što i nije dugo s obzirom na kompleksnost slučaja Agrokor, a i zbog pretpostavljenih opstrukcija, osobito svjedoka. Još bitnije je da se povjerenstvo ne može osnovati za pitanja “o kojima je pokrenut sudbeni postupak” sve dok taj postupak traje.

Ranija istražna povjerenstva za Inu ili Večernji list pa i aktualno za Imunološki zavod taj problem nisu imala jer se paralelni sudbeni postupci nisu vodili. Istraga za Inu-MOL pokrenuta je osam mjeseci nakon što je povjerenstvo za Inu donijelo zaključke i to tako da su vladajući i oporba donijeli svaki svoj zaključak. Zakon ne definira što je to “sudbeni postupak”. U slučaju Agrokor već se vode ili bi svakoga dana mogao započeti čitav niz postupaka parnice, arbitraže, ustavnosudski postupak, utvrđenje sukoba interesa...

Zaštita od paralelnih istraga

Je li to i državnoodvjetnička istraga koje nije bilo kad je zakon pisan, već je istragu vodio istražni sudac? Ako igdje ima smisla spriječiti paralelne procese, onda je to u fazi istrage kao najosjetljivijem dijelu kaznenog postupka. Je li sudbeni i postupak ocjene ustavnosti lex Agrokor? Nema dvojbe da su to parnice, ali znači li to da se, ako Todorić nekoga tuži za klevetu zbog tvrdnje da svoj (ne)uspjeh može zahvaliti povlasticama koje je uživao od države, povjerenstvo time ne može baviti. Jesu li i već pokrenuti postupci pred arbitražnim sudovima “sudbeni“.

Je li to i postupak pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa, iako to nije sud. Ali, kad je pisan zakon, povjerenstva nije bilo, a smisao sporne odredbe bio je zapravo da se ne vode paralelni postupci o pitanjima koja državna tijela istražuju. Kakvog smisla ima da saborsko povjerenstvo propituje je li potpredsjednica Vlade kod lex Agrokor bila u sukobu interesa, ako to ispituje i Povjerenstvo Dalije Orešković.

I odluka Ustavnog suda može biti odlučna za parlamentarnu istragu, i kakvog ima smisla ako lex Agrokor ocijene neustavnim. I, što ako se zaključci saborskog povjerenstva razlikuju od utvrđenja državnih tijela. Povjerenstvo bi moralo voditi računa i da ne našteti interesima Agrokora ili ne pomogne onima koji bi mogli tražiti odštetu od države.