Srijeda, 4. rujna, 17.45. Hrvatski košarkaši započinju nastup na Eurobasketu utakmicom protiv Španjolske u Celju. Ondje je i naš ponajbolji reprezentativac Marko Tomas, igrač iz kategorije nezamjenjivih, a smješten na poziciji koja mu ne odgovara.
No, ne onoj na parketu, već doslovno na krivoj poziciji - na tribini, među ostalim navijačima... Opet! Zar opet?! Treći put zaredom. Zašto? Kako? Događa li se ovo zaista?
Ta i slična pitanja 28-godišnjem Križevčaninu prolaze kroz glavu posljednjih tjedan dana otkako je, zbog ozljede zadobivene na treningu u završnoj fazi priprema, ostao bez mogućnosti da nastupi u Sloveniji. Neće predugo izbivati s terena, oporavljen bi trebao biti početkom listopada i vjerojatno će krenuti u sezonu s Cedevitom, no treći uzastopni put proživljava tu noćnu moru s reprezentacijom na europskim smotrama.
Stalno vrtim isti film
Ovaj put \'koštala\' ga je banalna vježba s loptom, jedan na jedan, kada je protiv Bogdanovića potegnuo svom snagom i vrisnuo \'iz peta\'.
- U istom trenutku bio sam siguran da mogu zaboraviti na Eurobasket, sve mi se slomilo u glavi... Odmah sam odšepao izvan dvorane i nije mi trebala liječnička dijagnoza da shvatim o čemu se radi. Iako sam tek trebao obaviti ultrazvuk i magnetsku rezonanciju, imam dovoljno iskustva s tim da procijenim i sam. Bio sam i ljutit i u šoku. Otišao sam u sobu u potpunoj nevjerici... Otad svakog dana vrtim isti film, još se nisam potpuno pomirio sa sudbinom, no nekako ću morati - započeo je Marko.
I početkom prošle sezone bio je ozlijeđen, što ga je koštalo praktički pola Cedevitinih utakmica. Oporavljao se, oporavio se, doveo u red nakon dugo vremena i sada opet... peh.
- Cijelo sam ljeto dobro radio, pazio da se ne ozlijedim i dozirao se na utakmicama upravo zbog mogućih ozljeda mišića. I nakon svega toga, opet se isto dogodi! Teško mi je sada svaljivati krivnju sam na sebe, razmišljati jesam li trebao nešto napraviti drugačije jer da se nisam osjećao dobro, sigurno ne bih povukao tako snažno. Moglo se to dogoditi i dan kasnije ili na prvoj utakmici ako je bilo suđeno. Šteta je samo što se dogodilo na kraju priprema kada su treninzi puno lakši nego na početku.
Podsjetimo, uoči EP-a u Poljskoj 2009. Tomas se ozlijedio na pripremnoj utakmici upravo protiv Poljaka u njemačkom Bambergu pa nije ni putovao. U Litvu 2011. otišao je načet pa se vratio u još gorem stanju nakon druge utakmice s Makedoncima. Sreća u nesreći je što će se ova aktualna ozljeda relativno brzo sanirati.
- Uvjerljivo najteža ozljeda bila je ona prije dvije godine. Nije to bilo ni slično sadašnjoj situaciji, igrao sam ozlijeđen na tom prvenstvu na koje nisam trebao putovati i na kraju mi je to potpuno poremetilo karijeru. Bio sam u najboljoj formi, u najboljim godinama i evo ide već treća sezona zaredom da zbog tog ljeta vučem ove ozljede. Ova mi je isto teško pala, dobro sam se osjećao, radio dobru prevenciju, a još se igra u Sloveniji... Uz to, dugo sam se nećkao oko nastupa, upravo zbog straha od ovoga, i na kraju se baš to dogodi.
Logično je upitati Tomasa - žali li što nije odlučio drugačije?
- Sad o tome ne razmišljam. Ma, nije mi žao! Svaki put kad sam se odazvao reprezentaciji imao sam isti cilj. Da se skupimo, dobro pripremimo i probamo napraviti rezultat. Tijekom cijelih priprema nisam se vraćao na tu odluku. Kad sam se ozlijedio, promislio sam na trenutak da bi bilo bolje da nisam išao, no što je, tu je. Imao sam baš veliku želju da igram na ovom EP-u.
Govoreći o teškoj ozljedama iz 2009., 2011., pa o onoj od lani te ovoj sada, radi se zapravo o kontinuitetu ruptura na mišićima?
- Tu ozljedu otprije dvije godine sam sanirao, ali na jednu veliku ozljedu došla je druga pa nisam imao kontinuitet normalnog treninga. Dvije godine sam praktički samo odradio, bez uvoda i treninga. Ova nova sezona mi je trebala biti novi početak, povratak, da budem kakav sam bio. I dogodi se, ipak, ozljedica u usporedbi s onim što je bilo. Sklon sam ozljedama mišića, to je istina. Vjerojatno se radi o genetici i teško je protiv toga. Uvijek sam radio preventivno, koliko je bilo u mojoj moći, no mišići su mi osjetljiviji za razliku od ostatka tijela. No, neću zbog toga stati, nego još više raditi na tome da spriječim ozljede.
Uoči ovog EP-a, u razgovoru za Večernji list, Marko je napomenuo kako u Sloveniji vidi posljednju šansu njemu i igračima koji su desetak godina u reprezentaciji, poput Ukića, da nešto naprave.
Na EP, ali bez priprema
- Možda će Roko igrati još deset godina u reprezentaciji. Što se mene tiče, nikad ne reci nikad, no kako sada stvari stoje, sigurno više ne bih mogao prolaziti kroz pripreme. Jedino ako bih mogao doći direktno na natjecanje..., ha ha. No, još sam vruć zbog svega i zasad ne treba otvarati tu temu.
Kad se Tomas ozlijedio, ostatku momčadi morao je pasti moral barem na dan-dva, no on se ne brine.
- Tada im nisam ništa posebno stigao poručiti, no oni i sami znaju da je ovo sport i da se ovakve stvari događaju. Moglo se dogoditi bilo kome od nas i mjesta kukanju nema. Istina, mogao sam im pomoći iskustvom i kvalitetom, no moraju ići dalje s istim ciljem, a to je plasman na Svjetsko prvenstvo.
Istina, Repeši je ostalo 12 igrača, i to vrlo dobrih, no Markov izostanak se osjeti. Vidjelo se to na startu protiv Španjolaca, momčadi koja ga dobro pamti i koju on dobro pamti. Na EP-u 2005. u Beogradu, u utakmici za četvrtfinale potkraj utakmice u padu se morao riješiti lopte da se dočeka na ruke. Lopta je otišla do Velasqueza koji zabija za produžetak nakon kojeg dalje ide Furija.
Mala osveta uslijedila je 2007. na španjolskom terenu, u drugoj utakmici u skupini nakon što smo prvu izgubili od Latvije. Tomas je tada zabio tricu za pobjedu.
- Sjećam se dobro i jedne i druge utakmice, s tim da je ta prva bila važnija jer se igralo za četvrtfinale. Žao mi je i zbog te utakmice i zbog cijelog prvenstva, no to je nešto što moram arhivirati, misliti i na sebe i na klub. Terapija zasad ide prema očekivanjima, pri hodanju gotovo da nemam poteškoća, a oporavak može potrajati 3-5 tjedana, ovisno o samom mišiću. Propustit ću početak sezone, a možda ni to.
Tomas se predomišljao i oko nastavka suradnje s Cedevitom nakon što je prošla sezona ostavila gorak okus. U Euroligi bilo je 2-8, ostali su bez Kupa i prvenstva, a kao jedna od najskupljih momčadi, ABA ligu završili su na šestom mjestu.
- Nakon onako loše sezone logično je da je trebalo proći dosta vremena s obje strane da vidimo što želimo. Eto, ponovno smo se našli i treba zaboraviti što je bilo prije. Veselim se novoj sezoni i igranju Eurokupa. Mislim da je to natjecanje po našoj mjeri, da je bolje da ga igramo prije nego Euroligu, baš kao što je i Dinamu bolje da igra Europsku, a ne Ligu prvaka.