Najnovija vikend afera, u kojoj šef HSS-a Zlatko Tomčić optužuje Račanove podređenike da su varali oko privatizacije "Sunčanoga Hvara", možda nije benigna poput prethodnih takvih afera. Naime, kad su HSS-ovi ministri na sjednici Vlade glasovali protiv te odluke i kad je Tomčić taj stav zapečatio izjavom odmah nakon Vladine odluke, u neku ruku sve se činilo logičnim. Pred svojim članstvom i potencijalnim biračima HSS je morao ostati dosljedan u stavu da se protivi prodaji "Sunčanoga Hvara" "Termama Čatež", a Vlada ostaje pri svome. No kad je Tomčić u subotu ponovno podigao glas tražeći od Vlade poništenje odluke i poništenje natječaja, iza toga mu pogotovo nije ostalo prostora za popuštanje, osim ako ne bi istodobno priznao poraz.
A Račan? Rukavica koju mu je Tomčić bacio u lice u subotu za njega dolazi u najgorem trenutku kad ide u Bruxelles tražiti podršku za ulazak u EU, među ostalim i na podlozi ekonomske i političke stabilnosti u zemlji. Tomčićeve optužbe signaliziraju suprotno. Račan je vjerojatno i sam toga duboko svjestan, pa tijekom vikenda ostaje nedostupan, a suprotstavljanje Tomčiću medijski prepušta nestranačkoj ministrici Pavi Župan-Rusković. Slučaj će se i danas nastojati zadržati na nižoj i stručnoj razini, pa je govornica namještena Hrvatskom fondu za privatizaciju, koji bi trebao pružiti stručne dokaze o tome da je Tomčića netko pogrešno informirao i brifirao. Za politiku tu dakle i dalje ne bi trebalo biti štofa, smatra se u Račanovu krugu, a dok se on vrati iz Bruxellesa, stručna bi razina trebala dokazati da "Termama Čatež" marine nisu važnije od hotela, da se njihove garancije uvjetovane koncesijama za marine Vira i Sirena mogu riješiti za Hrvatsku povoljnim klauzulama ugovora.
No malotko vjeruje da se radi samo o stručnim detaljima ove priče, a da iza svega nije i Tomčićeva ambicija profiliranja HSS-a kao konzervativne stranke, što je praktično činiti otklonima od stavova SDP-a. Dok Tomčić na taj način ide prema HDZ-ovu biračkom tijelu, novi čelnik liberala Ivo Banac već baca udicu pred Račanove birače, tvrdeći da je SDP stranka "lažne ljevice".
Pod takvim nasrtajima Račanova suzdržanost u ime održanja koalicije do jesenskih izbora njemu osobno i njegovoj stranci bit će sve manje isplativa i izdrživa. Ako na svakom koraku Vlada može naići na totalni zid koalicijskog partnera, ona više ništa neće moći poduzimati. Ako novim i novim kompromisima mora odustajati od svojih stavova, gubit će u očima svojih birača. Zato iz rasprave o elementima jednog privatizacijskog posla viri sasvim drugo, čisto političko pitanje - kad će se ići na izbore i kako gurati do tog datuma.
Deana Knežević