'Otac mi je Japanac, ali 
ja sam češki nacionalist'

U predvečerje drugog kruga čeških predsjedničkih izbora u Pragu razgovarali smo s Tomiom Okamurom, čelnikom Slobode i izravne demokracije (SPD) i čovjekom u čijim se rukama nalaze ključevi formiranja nove češke vlade. SPD je naime na nedavnim parlamentarnim izborima osvojio gotovo 11 posto glasova i de facto je treća politička snaga u državi bez koje će mandatar Andrej Babiš teško formirati stabilnu vlast, a Okamura, čiji je otac napola Japanac, napola Korejac, a majka Čehinja, već je u prvom krugu pregovora pokazao kako ne odustaje od svojih ključnih zahtjeva – sustava referendumske (izravne) demokracije, potpune zabrane ilegalne imigracije i snažnog antiislamizma.

Zbog vaših su vas zahtjeva i izjava već uoči izbora proglasili rasistom, ksenofobom i radikalnim desničarom, no unatoč tome, podržalo vas je gotovo 11 posto birača.

Prije svega postavlja se pitanje tko nas je to proglasio radikalnim desničarima. Radi se o dijelu medija, istih onih koji su me prije nekoliko godina proglašavali radikalnim ljevičarom, što dovoljno govori o kakvim je ljudima riječ. To je etiketiranje u dnevnopolitičke svrhe, ovisno u trenutku i kako nekim centrima odgovara. Što se pak naših zahtjeva tiče, oni su jasno artikulirani i odnose se prije svega na nekoliko ključnih točaka. To je izravna demokracija, odnosno želja da se po uzoru na švicarski model o svim ključnim pitanjima za Češku odlučuje na referendumu. Da narod izravno kaže što misli o kojem pitanju. To nema veze ni s desnicom ni s ljevicom.

To je točno, no etikete koje ste dobili odnosile su se prije svega na vaše izjave o migrantima, poziv građanima da šeću svinje oko džamija i zatvaranje trgovina s kebabom?

Sve što ste nabrojili dio je medija izvukao iz konteksta, a nitko od vaših kolega nije bio zainteresiran pitati za objašnjenje o čemu se zapravo radi. Mi smo kao ozbiljna stranka zamolili profesora Jiříja Kobzu, jednog od najpriznatijih čeških stručnjaka za pitanje islama, dugogodišnjeg diplomata koji je više od petnaest godina bio u službi u Iranu i drugim islamskim zemljama, da napravi prijedlog plana kako se u okvirima postojećih čeških zakona zaštititi od islamizacije našeg društva i države. Znači, to nije radio neki samoprozvani stručnjak, već renomirani sveučilišni profesor. Kobza je napravio plan u čak 25 točaka, no mediji skloni senzacionalizmu izvukli su dvije, nazovimo ih “light” točke i od toga napravili senzaciju, a mene prozvali najvećim ksenofobom u Češkoj. Da stvar bude bolja, priču o svinjama objavio je profesor Kobza na svojem Facebook profilu i to nikoga nije zanimalo. Mjesec dana poslije, kada sam ja na svojem profilu prenio njegove riječi, onda je to odjednom postalo jako interesantno.

Pa morate priznati da prijedlozi koje ste naveli nisu baš uobičajeni u svakodnevnom političkom žargonu.

Ako želite konkretno, a to isto nitko nije naveo “citirajući” moju objavu. Priča o svinjama oko džamija uzeta je iz primjera jednog sela u Španjolskoj gdje je odlukom vlasti trebala biti građena džamija. Gotovo svi stanovnici bili su protiv, a kako nisu imali nikakve druge instrumente odlučivanja, uzeli su svinju, ubili je i zakopali na mjestu gdje je trebala biti džamija. Oni koji su je željeli graditi nakon toga su odustali jer im je mjesto, prema njihovu vjerovanju, postalo “nečisto”. Eto, to vam je primjer izravne demokracije stanovnika tog sela u to doba. Mediji su se također rugali i ismijavali moju tvrdnju da trgovine koje prodaju kebab zarađeni novac šalju u islamske zemlje poput Saudijske Arabije i onda se njime financiraju islamistički teroristi poput ISIL-a. E onda su češke obavještajne službe u svom izvješću parlamentu potvrdile to i objavile da već dulje vrijeme imaju takve informacije, pa moja tvrdnja više nije bila tako smiješna.

Dobar dio glasova na izborima dobili ste upravo zahvaljujući programu zaustavljanja ulaska migranata u Češku kao i zahtjevima za jačanjem sigurnosti.

Ponavljam, pitanje migranata nije ključni segment našeg programa, već promjena zakona o referendumu i mogućnost izravne demokracije. No, zaustavljanje migranata i politike otvorenih vrata i kvota koje nameću Njemačka s kancelarkom Merkel uz podršku Bruxellesa svakako su važan dio našeg političkog djelovanja. Objasnit ću vam to na primjeru Japana. Svi se slažemo da je Japan demokratska zemlja. No isti taj Japan zakonom ne dopušta nikakva useljavanja i ograničava ulazak imigrantima. I nikome na pada na pamet prozivati Japance za ksenofobiju, radikalizam i slično. Isti je slučaj i s Australijom, na primjer. No kad mi otvoreno tražimo da Češka sama odlučuje koga će primiti, a koga ne, onda smo mi rasisti i slično. Pa to je naše nacionalno pitanje. No istovremeno je i najbolji pokazatelj da nametnuta pravila i pritisci Europske unije nisu u interesu nacionalnih država.

Pokušavate mi reći kako je vaš glavni problem zapravo u Bruxellesu?

Upravo tako. Europska unija kakvu danas poznajemo neprihvatljiva je po mome mišljenju većini država članica, osim možda Njemačkoj i Francuskoj, koje od svih ostalih imaju najviše koristi i uz pomoć Bruxellesa šire svoje interese. Iz tog razloga političke opcije diljem Europe okupljene oko Marine Le Pen, Gerda Wildersa, stranaka poput austrijskog FPO-a, talijanske Legie Nord, našeg SPD-a i drugih u tom klubu pri Europskom parlamentu, izrađuju zajedničku platformu kojom bi se EU transformirala u Uniju suverenih europskih država. Mislim da je došlo vrijeme da se državama članicama i njihovim parlamentima omogući samostalnije djelovanje i donošenje odluka kada su pitanja od državne važnosti posrijedi. Za ovaj projekt pripremamo se redovitim sastancima i okupljanjima, od kojih je posljednje bilo upravo kod nas u Pragu, a cilj nam je osvajanje što više mjesta na izborima za EP u proljeće iduće godine i preobrazba EU iznutra.

U Bruxellesu na takvo što sigurno neće gledati prekriženih ruku!

To je sigurno, već sada je golem pritisak na mandatara Babiša da ne sastavlja vladu sa mnom jer sam ekstremist i radikalni desničar. I to je točno, ja sam ekstremist, ali samo za birokrate u Bruxellesu kojima ne paše nitko tko zastupa nacionalne interese.

Mnogi se čude da upravo vi, koji niste čisti Čeh, predvodite najsnažniju nacionalističku opciju. Vaš privatni život sve je samo ne uobičajena priča jednog političara. Čitao sam da ste upravo zbog činjenice da ste iz rasno miješanog braka kao dijete imali probleme i u Češkoj i u Japanu.

Ma to je poput bestselera. Zapravo i jest bestseler jer je knjiga u kojoj sam opisao svoj “Češki san” u dva izdanja bila najprodavanija u Češkoj. Moji su se roditelji upoznali putem pisama nakon Drugog svjetskog rata. Moj djed, kada je to postalo dopušteno, iz Praga je slao pisma ljudima koji su se željeli dopisivati diljem svijeta, a jednom prilikom dobio je pismo petnaestogodišnjeg dječaka Matsua iz Japana. S obzirom na to da nije znao što bi se dopisivao s dječakom, to je prepustio jednoj od svojih kćeri, Heleni. Njih će se dvoje nakon desetogodišnjeg dopisivanja, konačno i upoznati, i postati moji otac i majka. Dio života živjeli smo u Tokiju, gdje su me vršnjaci zadirkivali jer sam stranac, a isto je bilo i u Pragu, posebno zbog mojih drugačijih očiju. Igrom slučaja, kad mi se majka razboljela, a otac ostao zbog posla u Japanu, završio sam i u dječjem domu gdje sam zbog šoka do 14. godine mokrio u krevet. I toga se ne sramim. Mogu reći da su me te godine očvrsnule i sve što sam postigao napravio sam sam. Nakon škole sam otišao raditi u Japan, brisao sam prašinu i prodavao kokice u jednom kinu, a nakon povratka u Prag 1992. i promjene režima shvatio sam da je budućnost u turizmu. Japanci su sve više dolazili u Prag kao turisti, a nas je samo četvero u cijeloj Češkoj govorilo japanski. Vrlo brzo imao sam vlastiti turističku agenciju, investirao sam i u restorane... A sada želim i da drugi ostvare svoj “češki san”.