U subotu popodne, između nekoliko sastanaka, uhvatili smo u Zagrebu Tomislava Debeljaka, čelnika DIV grupacije, koji veći dio tjedna provodi u Splitu, pa ni za druženje sa svojom velikom obitelji nema puno vremena. No, kaže, razumiju ga. U jeku krize Debeljak se odlučio na ulaganje, sagradio je tvornicu vijaka u Kninu, preuzeo Brodosplit... Bez obzira na niz trzavica s bivšom Vladom i sindikatima u Brodosplitu, sada se, kaže, situacija stabilizirala. Nada se da će i suradnja s ovom Vladom biti bolja jer prijašnja ga je dosta kočila.
Prošle su gotovo tri godine od preuzimanja Brodosplita... Prema svemu što se događalo tamo, trzavicama sa sindikatima, državom... izgleda da nije bilo lako. Kakva je sada situacija?
Naše preuzimanje Brodosplita bilo je bez straha unatoč tome što su mnogi komentirali kako takvo što i nije pametan potez. No shvaćam i zašto su bili takvi komentari – zato što su pojedinci znali da ćemo dolaskom u Brodosplit morati prerezati praksu neefikasnog poslovanja i često namjernog izvlačenja novca iz tvrtke. Stvorio se otpor kod velikog broja ljudi više ili manje umiješanih u te stvari. Samo kao primjer navodim da su se neki dobavljači ili logistika plaćali višestruko više nego što se plaća danas, zatim materijalni troškovi, čak i oni najjednostavniji, plaćali su se i po 10-ak puta višoj cijeni, zatim osiguranja itd. Mogu reći da smo u ove tri godine uredili procese onako kako bi svaki privatni poduzetnik želio i trebao imati. Što se zaposlenika tiče, bilo je tada, a i sada ima puno lojalnih, stručnih i vrijednih koji su se zajedno borili za opstanak tvrtke unatoč tome što im plaće nisu bile velike.
Bez obzira na to što ste htjeli uvesti tvrtku u red, ipak su prevladavala shvaćanja, možda i zbog utjecaja nezadovoljnika, da se niste snašli i da ne znate upravljati brodogradilištem. Je li se ta percepcija promijenila?
Jest. Shvatilo se je da to više nije državna tvrtka koja ‘hrani’ sve, od pravih i dobrih radnika do onih koji to nisu, nego da smo mi tvrtka koja radi po tržišnim načelima, odnosno živi od svog rada. Smatram da je trenutačno sigurno puno veće zadovoljstvo zaposlenika nego što je bilo prije. Kvalitetan radnik je zadovoljan jer se rad počeo cijeniti pa se u odnosu na učinak dobiva i plaća. Dakle, u tom smo segmentu napravili veliko restrukturiranje, onakvo kakvo bi sigurno morala i država napraviti u svojoj administraciji. Ja sam cilj imao od početka pa mi i nije smetalo kada je netko na počecima govorio da nećemo uspjeti ili da se nismo snašli. Mislim da je na kraju sve ispalo jednostavno i trenutačno smo stabilna tvrtka koja posluje dobro i koja trajno radi na unapređenju poslovanja s ciljem dugoročne održivosti poslovanja bez potrebe za državnim potporama.
Jesu li se smirile trzavice sa sindikatima?
Trzavice, kako kažete, često su preuveličane ili su plod nerazumijevanja. Zadnje što smo proveli jest otkazivanje kolektivnog ugovora potpisanog još 2002. godine, i to nakon neuspjelog pokušaja njegove izmjene i dopune kako bi se uskladio sa Zakonom o radu i vremenom u kojem se primjenjuje. Najvažnije su promjene ukidanje posebnih prava upravo sindikalnih čelnika i njihovih organizacija koja su daleko nadilazila prava iz Zakona o radu. Našim prijedlogom novog kolektivnog ugovora prava radnika prosječno su se i povećala.
Kako ste završili prošlu poslovnu godinu?
Prošla poslovna godina, 2015., posljednja je u kojoj su još vidljivi efekti iz prošlosti, odnosno vremena kada je država upravljala škverom. U toj smo godini isporučili i zadnji od ranije ugovorenih brodova koji su nam stvorili gubitak, zatim smo platili kamate i troškove zbog toga što država nije obavila svoje obveze iz ugovora o prodaji i prijenosu dionica na vrijeme. U 2016. taj je utjecaj daleko manji i planiramo je odraditi s dobiti. Na novim projektima planiramo i ostvarujemo dobit veću od 10 milijuna eura pa će se to ove godine, s obzirom na to da repova više nema, znatnije osjetiti u poslovanju. Ispada da sebe restrukturiramo, ali kako restrukturirati jednu Hrvatsku brodogradnju Jadranbrod d.d. s kojom smo bili obvezni potpisati ugovor o nadzoru provođenja tog istog restrukturiranja.
Kakva je sada situacija s HBJ-om?
U protekle sada već gotovo tri godine stalno smo u prijeporu i stalno dokazujemo da su njihova izvješća subjektivna, staromodna, da ne uvažavaju argumente ili, da generalno kažem, da su netočna. Znači, polažete račune drugoj državnoj tvrtki koja sastavlja svoja izvješća bez argumenata i dokaza stvarajući potpuno obrnutu sliku od učinjenog. To, naravno, izaziva negativne efekte na naše poslovanje jer se stalno ponavljaju demantiji ili obraćanja koja kod kupaca ili banaka stvaraju nedoumice. HBJ je tvrtka koja je odobravala sve poteze u prošlosti koja su brodogradilišta radila, bez obzira na gubitke koji su stvarani. Mi radimo potpuno drugačije, ne ugovaramo brodove pod svaku cijenu radi „količine u knjizi narudžbi“, s kojima bismo ostvarivali gubitak, a ispada da oni pozdravljaju ili ističu samo to kao kriterij. Mi smo se orijentirali samo na ono što nam donosi dobit, bio to brod ili tzv. izvanbrodograđevne čelične konstrukcije. Tada je i nastala odbojnost od njih prema nama. Prva izvješća koja su bili dužni dostavljati svaki mjesec dostavili su nam tek nakon 16 mjeseci a da nismo imali pojma što uopće piše u njima niti smo mogli na to reagirati. Angažirali smo sudskog vještaka koji će utvrditi štetu koju smo zbog njih imali te ćemo ih tužiti za tu štetu.
Lani se spominjalo revidiranje ugovora s vama vezano za Brodosplit?
Dodatak ugovoru bio je nužan jer sama država nije na vrijeme ispunjavala svoje obveze pa je to trebalo regulirati, odnosno ugovoriti drugačiju dinamiku izvršenja obveza države. Ujedno su neke stavke iz originalnog ugovora opisane detaljnije radi ispravnog razumijevanja. Nažalost, taj dodatak nije tada uvažio naše zahtjeve da se i ostale stavke koje su napravljene površno isprave, kao, primjerice, procijenjeni izračun ukupnih troškova restrukturiranja. Angažirali smo odvjetnike iz Bruxellesa koji se bave isključivo pitanjem državnih potpora i restrukturiranjem kako bismo dokazali ispravnost svojih poteza nasuprot mišljenjima HBJ-a. Zato će biti neophodan još jedan dodatak.
Narudžbi ima? Ali usmjerili ste se i na drugačije brodove?
Iz ponude smo izbacili tankere i druge „obične“ brodove koji bi nam generirali gubitak, kao što je bilo na nekim zadnjim novogradnjama, i do 100 milijuna kuna po brodu. Trenutačno gradimo najveći jedrenjak na svijetu, odnosno luksuzni kruzer, kontejnerske brodove s LNG (ukapljeni zemni plin) pogonom, ophodne brodove, jahte, turističke kruzere, radne brodove itd. Primjerice, ti kontejnerski brodovi imaju trenutačno najsofisticiraniji pogon i budućnost su naše flote. Mi smo u tome pioniri i sami financiramo razvoj iako se u drugim zemljama države uključuju u poticanje razvoja. Uza sve to pregovaramo intenzivno o gradnji putničkih brodova u kojoj smo se već dokazali i smatramo je odličnom nišom u kojoj smo itekako konkurentni. Proizvodimo i ogromne lučke dizalice, u čemu smo trenutačno najveći proizvođač u cijeloj Europi.
Izvozite po cijelom svijetu?
Da.
Pokazali ste interes za posrnuli TIBO? A lani se spominjalo i da od vas imaju potraživanja?
TIBO nam je napravio štetu kasnom isporukom sanitarnih modula koji su bili čak i skuplji od konkurencije na svjetskom tržištu. Sve je to ugovoreno još 2011. godine kada je Brodosplit bio primoran tako ugovoriti zbog pritiska iz Ministarstva gospodarstva jer se radilo o domaćem, u to vrijeme isto tako državnom poduzeću. TIBO-u je tada unaprijed plaćeno 50% iznosa bez ikakve garancije za povrat, ali su oni taj novac potrošili ne na nabavu sirovine, nego isplatu plaća. Stoga nisu mogli napraviti module pa su tražili još novca unaprijed i ponovno smo im izašli ususret pokušavajući im pomoći. Nažalost, kasnili su pa smo module morali ubacivati naknadno, izvan plana, što je poskupilo gradnju i izazvalo kašnjenje isporuke broda. Unatoč tome smatramo da TIBO ima potencijal kojim samo treba znati ispravno upravljati i iskazali smo namjeru kupnje dionica. Kako se vidi iz javnih obraćanja, nismo tamo dobrodošli pa i ne forsiramo nastavak procesa. Uvjereni smo da bi do 50 ljudi tamo moglo uspješno raditi.
Gradnja tvornice vijaka u Kninu nije prošla dovoljno zapaženo niti je država ispoštovala zakone?
S tim projektom krenuli smo 2011. iako su pripreme počele tri godine prije toga. Danas tvornica uspješno radi. Moram napomenuti da nismo od države dobili sve zakonom o velikim ulaganjima propisane poticaje, zbog kojih smo se i odlučili tvornicu graditi u Kninu. I tu se pokazuje da država nije bila dobar partner ni u onome što sama propiše. Zanimljivo je da me, kada smo pokrenuli gradnju te tvornice, pozvao tadašnji srbijanski ministar gospodarstva Mlađan Dinkić i izravno pitao što se može napraviti da taj projekt bude u Srbiji. Kako sam mu odgovorio da ne bih, jer i u Hrvatskoj imamo dobre zakone poput poticanja ulaganja, pozvao me je da onda sljedeći projekt radimo u Srbiji pa smo predložili gradnju tvornice betonskih pragova. Isti je dan dogovorio sastanak na svim odlučujućim razinama kako bi se projekt što prije realizirao. Tako je i bilo i tamo nismo imali nikakav problem s nepoštovanjem zakona. Za tvornicu u Kninu čekali smo više od godinu dana na dobivanje građevinske dozvole zato što je u prostornom planu bio nacrtan nepostojeći potok. Onda smo predali papire za potporu na koju imamo pravo prema zakonu i donesena je odluka kojom se naš projekt stavlja u tu kategoriju, no u Ministarstvu obrta i poduzetništva su odugovlačili jer je naš predmet velik, a na kraju nismo dobili sve poticaje koji nam pripadaju. A posla u Kninu ima, pa da imamo i dvije-tri takve tvornice, ne bismo imali viška zbog dobre potražnje. Mislim da bi trebalo uvesti odgovornost ljudi u administraciji, koji ne prate zakon i ne naprave nešto u roku ili odbiju nešto napraviti samo zato što im nitko ništa ne može zbog toga.
Kolika vam je šteta napravljena?
Nije samo novčana nego i ta što se u projekt krene s puno entuzijazma, a na kraju ne dobiješ ni hvala pa se izgubi žar i borba za daljnji razvoj i investicije.
Kako posluje tvornica u Kninu?
Lani smo imali proizvodnju od oko 20.000 tona i oko 20 milijuna eura vrijednosti. Ove godine planiramo je povećati za 50 do 60 posto. U 2017. godini planiramo uvesti i tri smjene te podići proizvodnju na oko 50.000 tona godišnje.
Na otvaranju tvornice u Kninu nije bio nitko iz tadašnje Vlade...
Nije.
Jeste li desno orijentirani pa je zato bivša Vlada tako postupala? Iako to nikako ne bi smio biti razlog...
Nisam član nijedne stranke, ali sam možda po svjetonazoru više konzervativan. Katolik sam, otac osmero djece... Ne znam je li to razlog, ali mislim da je bivša Vlada iz nekog svog razloga bila protiv nas, što se manifestiralo ignoriranjem, otežavanjem ispunjenja svojih obveza, zanemarivanjem. Nisu uvažavali činjenicu da punimo državni proračun, da smo značajan izvoznik, da u Hrvatskoj zapošljavamo više od 3000 ljudi, da isporukom brodova utječemo na njima dragi rast BDP-a itd. Kada se dogodio prvi rast BDP-a u zadnjem kvartalu 2014. godine, da nije bilo DIV-a i našeg izvoza, ne bi bilo rasta, već bi BDP i dalje padao.
Sa svim ministrima niste imali dobru suradnju?
Ne. Bilo je i onih s kojima sam dobro surađivao. Primjerice, ministar Vrdoljak je ljudina, velik domoljub po mom mišljenju, ali možda zbog opće politike nije radio baš sve kako je želio. Dobro sam surađivao i s bivšim ministrima Kotromanovićem, Hajdašem Dončićem, koji je sposobna osoba, ali isto tako se osjetio utjecaj politike. A nikako me nije volio Slavko Linić, iako sam ga u jednom dijelu njegova rada jako poštivao.
Liniću mnogi zamjeraju model predstečajnih nagodbi. Zašto ga i vi niste iskoristili? I zašto je zakon loš?
Da sam “bio pametan”, fakin, mogao sam i ja otvoriti predstečajnu nagodbu i zaraditi 100 milijuna kuna. Neki su to napravili, a to smo platili mi ostali koji nismo otvarali predstečajne nagodbe. Trebalo je odmah napraviti zakon prema kojem se za tvrtke koje imaju značaj za ekonomiju ne bi napravio stečaj s likvidacijom, nego prodaja i opstanak, uz zadržavanje zaposlenika, a ostali ne bi bili prevareni. Tada se ne bi rađale ideje o manipulaciji zakonom koji je možda u osnovi i dobro osmišljen.
Koliko ste uložili u krizi?
U najvećoj krizi ušli smo u investiciju od 40 milijuna eura, od toga smo dobili kredit od samo 10 milijuna eura od HBOR-a, a ostalo sami financirali. Zaposlili smo tada oko 400 zaposlenika.
Koliko ste se u financiranju oslanjali na banke?
2013. godine bili smo zaduženi oko 357 milijuna kuna. U iduće dvije godine bankama smo vratili 149 milijuna kuna kredita. Naš godišnji EBITDA u prosjeku je oko 10 milijuna eura te smo iz toga vraćali dug. No zbog pritiska banaka, jer su tražile da im se novac što prije vrati velikim dijelom zbog rizika brodogradnje pojačane negativnim medijskim objavama. I to je, smatram, dokaz koliko smo antipoduzetnička zemlja.
Očekujete li promjene?
Ove godine u razgovoru s bankama vidimo velik interes za financiranje, odnosno kažu da će se više posvetiti financiranju projekata u poduzetništvu.
Što od očekujete nove Vlade?
Vlada ne bi smjela izgubiti prvih šest mjeseci jer je vrijeme kada se hvata pozitiva. Moramo imati dobru ekonomsku politiku, a mislim da tako razmišlja i premijer. Trebamo imati ulaganja i otvaranje radnih mjesta, za što bi država trebala davati potpore.
Biste li ušli u još koji projekt ako se poduzetnička klima popravi?
Ima nas 30 posto poduzetnika koji stalno želimo nove investicije i ne bojimo ih se. Potrebna je poduzetnička klima u kojoj će država reći “hvala što si zaposlio radnike”. Svima nama to nedostaje. I da mi dođe neki ministar i kaže da otvorim neku proizvodnju i zaposlim radnike i da će država biti na usluzi, ne bih razmišljao ni sekundu.
Imate veliku obitelj, no preko tjedna ste u Splitu, a subotom imate sastanke u Zagrebu?
Da, tri-četiri dana sam u Splitu, dosta je sastanaka u subotu, ali obitelj me shvaća.
Biste li ikada prodali udjel u tvrtki?
DIV je obiteljska tvrtka i nemam namjeru prodavati udjele. Niti za to imam potrebe, a poslovanje u budućnosti određivat će put kojim će se kretati i taj dio poslovanja jer bih želio da jednim dijelom dionice budu i u rukama samih radnika.
>> Končar najavio milijardu eura ulaganja, Debeljak nova zapošljavanja