Nešto je trulo u državi Hrvatskoj

Pravo i pravda nisu isto, to su mnogi u Hrvatskoj itekako osjetili na svojoj koži. A onaj tko misli sve najbolje o hrvatskom pravosuđu jest – Tomislav Horvatinčić.

Čovjek koji je ubio dvoje ljudi u pomorskoj nesreći jučer je oslobođen optužbi jer, prema obrazloženju suda, nije bio svjestan četiri sekunde tijekom kojih je počinio nesreću. Boluje navodno od sinkope. To je pak kontradiktorno njegovom prijašnjem svjedočenju kada je tvrdio da je mahao rukama kako bi upozorio Talijane da će se sudariti brodovima. Kako ih je uspio upozorio ako nije bio pri svijesti?

Podsjetimo, Horvatinčić je i 1980. skrivio automobilsku prometnu nesreću u kojoj je usmrtio pješakinju i teško ozlijedio njezinu kćer. Horvatinčić je tada pobjegao s mjesta nesreće i nije odgovorio na pitanje zašto nije pozvao policiju i Hitnu pomoć.

Za Večernji list izjavio je da je pobjegao jer se bojao krvi, što mu je, kaže, za potrebe suda potvrdio i psihijatar. Tako je 1983. Horvatinčić osuđen na šest mjeseci zatvora, ali je dobio dvije godine uvjetno i uživao na slobodi. Godine 2009. u Bregani je skrivio još jednu nesreću u kojoj je lakše ozlijedio dvoje ljudi jer je „zbog presnažnog stiskanja gasa izgubio nadzor nad vozilom“…

Pitanje koje se nameće jest: ako Horvatinčić nije bio sposoban obavljati posao vozača i ima takav debeli prometno-prijestupnički karton, zašto još uvijek ima vozačku dozvolu? Ako je bolestan i to je prouzročilo smrt dvoje nevinih Talijana, zašto mu sada vozačka nije oduzeta? 

Ljudi koji boluju od epilepsije nakon napadaja dvije godine nemaju pravo polaganja ispita za dobivanje vozačke dozvole. Ako u te dvije godine nemaju ni jedan epileptički napadaj te steknu pravo na polaganje vozačkog ispita, opet upadaju u milost i nemilost medicinskog osoblja koje im ne jamči da će im odobriti potvrdu za liječnički pregled. I ako polože vozački ispit, a nakon toga dobiju epileptički napad, ostat će bez vozačke dozvole. 

Zašto sa „sinkopistima“ nije tako? Je li tako sa svakim bolesnikom u Hrvatskoj ili je Tomislav Horvatinčić još jedan u nizu osoba koje naše pravosuđe miluje i dopušta im da budu privilegirani u odnosu na malog čovjeka? U isto vrijeme dok se tajkuni oslobađaju krivnje ili im suđenja traju po deset godina kad već svi izgube interes i sjećanje na moguće kazneno djelo koje su učinili, ljude bez „tajkunskog pedigrea“ pravosuđe dere na svakom koraku.

Ovih dana čovjek je počinio samoubojstvo jer sud nije pravedno reagirao i kaznio profesora (54) koji je silovao njegovu maloljetnu kćer. Nedavno smo svjedočili zatvaranju starice zbog duga od sto kuna, a Linićeva fiskalizacija pogasila je stotine malih trgovina zbog nekoliko kuna viška u kasi. Jedan je pak muškarac osuđen na dvije godine zatvora jer mu je u vrtu pronađena jedna sadnica marihuane.

HDZ uskoro donosi zakon kojima lokalne šerife pretvara u lokalne nedodirljive šerife, a njihov šerif, koji je pretukao ženu, uživa u Poljskoj kao dio izaslanstva Hrvatske zajednice županija. Banda koja se okoristila u poslijeratno doba u prijetvorbi i privatizaciji guli krumpire na slobodi ili im suđenja traju godinama. Brane se, naravno, na slobodi, a osuđeni utajivač poreza stvarni je vlasnik jednog čitanog hrvatskog web-portala.

Čovjeka je strah uopće pomisliti koliko će trajati suđenje za najveću gospodarsko-političku hobotnicu Agrokor i saslušanje svih koji su imali prste u hranjenju tog privat-državnog monopolističkog hibrida. 

Hrvatsko pravosuđe zaista je rak-rana hrvatske države i ključan problem u državi, a bez čijeg rješavanja neće proći nikakva nužna reforma. Ljudima se pravosuđe zgadilo pa je i to jedan od poticaja za odlazak. Ovakve presude jednostavno poručuju ljudima da su neki privilegirani pred sudom i da mogu raditi što i kako žele i neće odgovarati za kaznena djela. Na kraju se opet sve svodi na odnos države i građana, odnosno da je dobro i pravedno samo ono što država propiše i zakonom nametne pojedincu, a to baš i nije tako. Jer kad nismo svi isti pred nekim zakonom, taj zakon nije moralan ni pravedan.

Nešto je trulo u državi Hrvatskoj, a Horvatinčić je još jedan u nizu koji jasno pokazuje što. Ima li nade za nas?