Tomislavgrad: Ni jedan dan bez svatova!

Svadbeni salon kod Lovre, kao i Tomislavgrad u kojemu se nalazi, mogao bi ući u Guinnessovu knjigu rekorda prema broju održanih svadbi tijekom srpnja i kolovoza. Četrdeset dana zaredom četrdeset mladenki i još toliko mladoženja svoj najdraži dan u životu slavilo je u velikom restoranu kod Lovre, koji može primiti više od pet stotina gostiju. Lovre je tomislavgradski rekorder, ali i ostalih pet svadbenih restorana u duvanjskom kraju jednako dobro radi.

Pošteda na Gospu
Rijetko koji dan u tjednu tijekom dva najudarnija ljetna mjeseca, kad u taj kraj nahrli više od pet tisuća gastarbajtera i njihovih potomaka, ne radi neki od svadbenih salona. Jednako su zaposleni i matičari i svećenici, koji kao na traci svakog dana sklapaju brakove, a i dvije spikerice Radio Tomislavgrada koje svakog dana od 16 do 20 sati u studiju čitaju mladencima želje kumova, roditelja i prijatelja.

Tijekom srpnja i kolovoza u Tomislavgradu je sklopljeno više od 200 brakova, a gužva zbog ljetnih vjenčanja i malo svadbenih salona prisilila je mladence da u brak stupaju ponedjeljkom, utorkom, srijedom, četvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom. Jedino na blagdan Velike Gospe na ulicama Tomislavgrada bilo je mirno jer njima nije prošla ni jedna svatovska kolona. Naime, u tome kraju običaj je da se na taj blagdan i petkom ljudi ne žene, ali zbog velikog broja vjenčanja tijekom ljeta i taj običaj petkom bez svatova je izbačen.

– U Tomislavgradu je propala investicija sagraditi svadbeni salon do 300 mjesta jer njega ne mogu koristiti mnogi budući da imaju više od 500 uzvanika. Ti saloni rade jedino u vrijeme krstitki, krizmi i proslava zlatnih pirova, kada slavljenici imaju od 100 do 300 uzvanika – kaže jedan Duvnjak slikovito nam opisujući procvat svatovskog turizma u Tomislavgradu.

“Fulao” svadbu
Mladenci koji su naumili svadbu praviti u srpnju ili kolovozu iduće godine morali su već rezervirati jedan od svadbenih salona. I to ne mogu imati dan koji žele, nego dan kada je sala slobodna.

Koliko zabune među došljacima u Tomislavgrad stvaraju svakodnevne svadbe, najbolje potvrđuje istinita anegdota jednog duvanjskog Đakovčanina koji se u Slavoniju odselio prije 30-ak godina. On je pošao u svadbu rođaku koja je bila radnim danom i na tomislavgradskim ulicama uključio se u svatovsku kolonu drugih mladenaca ne sluteći da je taj dan Tomislavgradom prodefiliralo pet svatovskih kolona. U pogrešnim svatovima gost iz Đakova sreo je rodbinu koju godinama nije vidio, s njima se zapričao i otišao na svadbu u koju nije pozvan misleći da su to jedini svatovi toga radnog dana u gradu. Dao je dar mladencima, a tek ujutro, kada se k rođaku vratio sa slikom mladenaca kao uspomenom sa svadbe, shvatio je da je bio u pogrešnim svatovima – umjesto u salonu kod Lovre, bio je u hotelu.

Zbog svakodnevnih svadbi ljetna shema programa Radio Tomislavgrada razlikuje se od ostalih lokalnih radiopostaja jer se svaki dan u poslijepodnevnim satima na njihovu programu čitaju na stotine svadbenih želja. To nekad potraje i više od osam sati, a najudarniji dan spikerice Zora Stanić i Marija Letica imale su 12. kolovoza kada su eteru morale pročitati više od 200 želja. Primajući i čitajući želje, spikerice tog lokalnog radija zamijetile su da posljednjih godina među čestitarima ima sve više stranih imena poput Jana Carla, Markusa, Thomasa, druge gastarbajterske generacije rođene u njemačkim, austrijskim i švicarskim gradovima.

I među mladencima ima mnogo gastarbajtera koji su ljetni odmor u kraju svojih roditelja iskoristili za vjenčanje kako im rodbina iz Tomislavgrada ne bi masovno trebala putovati u daleki Frankfurt, Belin, Mu00FCnchen ili neki drugi europski grad.

Dok gledamo svakodnevne svatovske kolone što prolaze ulicama Tomislavgrada, ako bismo prosuđivali po registarskim oznakama automobila, mogli bismo pomisliti da smo u nekom njemačkom gradu jer domaće registarske oznake od brojki i slova ostanu nezamijećene od onih koje imaju oznaku Europske unije.

Dar najmanje 100 KM
Ženiti se i udavati u Tomislavgradu jeftinije je nego u Njemačkoj, Zagrebu ili nekom drugom mjestu. Cijena stolca u restoranima je od 35 do 45 konvertibilnih maraka, a svaki uzvanik mladencima oko ponoći ostavi dar najmanje vrijednosti 100 KM. Pa, ako je recimo 500 svatova, mladenci dobiju više od 50 tisuća KM jer bliža rodbina i prijatelji za jabuku bacaju i po tisuću i više maraka, a cijena najraskošnije svadbe upola je jeftinija.

Torte – biznis snova
Zanimljivo je da u kraju gdje su svatovi svaki dan ljeti nema ni jednog butika vjenčanica jer njih mladenke nabavljaju u inozemstvu, ali zato ima slastičarnica specijalizirana samo za torte. Vodi je Dijana Dukić, koja zna u vrelim ljetnim mjesecima ispeći i po nekoliko desetaka torti. Mladenke joj dolaze s raznim željama, pa za tortu iskeširaju i po tisuću KM, kao prije neki dan jedna koja je željela imati tortu kakvu je na svome vjenčanom stolu imao pjevač Jole i njegova izabranica. Dijana ju je radila četiri dana, a bila je metar visoka.

Na dan kada smo posjetili Tomislavgrad bila je srijeda i udavala se Anica Martinović, bliska rođakinja naše misice i susjeda iz Borčana, za Tomislava Sučića iz jednog od duvanjskih sela. Svatovska kolona bila je duga nekoliko kilometara, a da su mladenci većinu života proveli u dijaspori i da iz nje imaju najviše uzvanika, svjedočile su registarske oznake Münchena, Berlina, Beča, Graza i drugih gradova.

– Pa kod nas su svatovi ljeti svaki dan zbog toga jer se u te dane okupimo svi u svome rodnom kraju. Lakše je i jeftinije to napraviti ljeti nego u neko drugo doba godine kada bismo svi morali potegnuti na toliki put radi svatova – kaže Duvnjak i dodaje da je ovoga ljeta sedam dana zaredom bio u raznim svatovima.