Na Šokotinu odluku da završi karijeru utjecala je i obitelj, poželio je Tomo više vremena provoditi sa suprugom i dvoje djece...
– Možda sam na nižoj razini mogao igrati još sezonu-dvije, ali jednostavno sam shvatio da to više nije bilo to. Nisam osjetio pravi izazov, a budući da sam obiteljski čovjek, svih tih profesionalnih igračkih godina malo sam vremena provodio s obitelji i odlučio sam prestati – kaže Šokota.
Jeste li zadovoljni karijerom?
– Kad sve zbrojim, kad se sjetim koliko sam ozljeda imao, mogu reći da sam napravio najviše što sam mogao. Imao sam čak šest operacija, niz teških ozljeda. Primjerice, tetiva mi se izvukla iz koljena, što je vrlo rijetka ozljeda! Dva puta operirani su mi križni ligamenti, svaku sam operaciju morao ponoviti jer prvi put nije uspjela! To me s jedne strane ojačalo, ali izgubio sam dosta vremena, a i organizam je patio i još pati. Eto, jedva ujutro ustajem iz kreveta, sve su te ozljede ostavile trag. Igrao sam u velikim klubovima i jedino mi je žao što nisam više dao Dinamu kad sam se vratio u Zagreb. Možda sam mogao više, ali i tu sam imao još jednu operaciju, za koju javnost nije ni znala!
Gdje vam je bilo najljepše?
– Nezaboravna je, dakako, bila Liga prvaka s Dinamom! A onda bih izdvojio dane u Benfici, tamo sam osjetio silnu navijačku ljubav prema klubu.
Nakon prestanka igranja, Šokota se odmarao i privikavao na novi način života gotovo dvije godine, pa je upisao poslovnu školu Libertas...
– Studiram menadžment i sportske djelatnosti, traje pet semestara, završio sam prvi. U toj sam dvogodišnjoj stanci razmislio što želim dalje raditi i odlučio sam ostati u nogometu.
Trenerski vas posao ne zanima?
– Ne, ne, ne... Kad bih bio trener, tada bih vodio život kao i prije kao igrač! A to više ne želim. K tome, treba biti realan i reći da u Hrvatskoj u deset godina uspiju jedan ili dvojica trenera! I to me ne zanima, taj svakodnevni ritam, dosta mi je toga. Iako, bio bih dobar trener...
Stojadinoviću potpuno vjerujem
Uplovili ste u menadžerske vode – vaš prvi posao bio je vezan uz prelazak Alena Halilovića u Barcelonu?
– Tako se dogodilo. Sretan sam što radim sa Zoranom Stojadinovićem, čovjekom kojeg poznajem 15 godina i kojem bezgranično vjerujem. On je posredovao i pri mojem odlasku iz Dinama u Benficu. Donedavno je bio i sportski direktor Crvene zvezde. Međutim, razočarao se i napustio klub. Ne bih vam govorio o potankostima zbog kojih se razišao s klubom, ali nije baš sve bilo onako kako je pisalo, nije istina da su navijači i igrači bili protiv njega. Uglavnom, rekao mi je da više nikad neće raditi u klubu.
FOTO: Marko Lukunić/PIXSELL
Kako je uopće došlo do transfera Halilovića u Barcelonu?
– Krajem prošle godine Stojadinović me nazvao i rekao mi da Barcelona, s kojom ima sjajan odnos, želi uspostaviti kontakt s Halilovićem. Moja je zadaća bila razgovarati s roditeljima, nije mi to bilo teško, tati Sejadu skupljao sam lopte dok je igrao u Dinamu, ha-ha! Riječ je o skromnoj obitelji i nakon što je Sejad rekao da su zainteresirani za odlazak u Barcelonu, došao je Zoran u Zagreb i tako su počeli pregovori. Iako je postojala mogućnost da Alen već ove zime ode u Barcelonu, na kraju je sve ispalo najbolje i za Alena i za oba kluba. Ostat će u Zagrebu do ljeta, a onda ide u B momčad Barcelone – govori Šokota i naglašava:
– Presudnu ulogu u pregovorima imao je tata Sejad. Pa iako neki govore da je težak pregovarač, on samo realno postavlja stvari. Alen sad sigurno još nije spreman za prvu momčad Barce, ali razvit će se u B momčadi i bit će nova zvijezda katalonskog kluba. Važno je napomenuti kako tata Sejad nije želio da Alen ode iz Dinama ostavljajući repove, želio je biti korektan prema klubu u kojem je Alen stvorio ime. Na kraju je tako i bilo, iako je na obitelji bio strahovit pritisak medija, menadžera...
Ulaskom Hrvatske u EU, mnogo se toga promijenilo u odnosu prema mladim igračima. Klinci će sve ranije odlaziti van, postoji li ipak mogućnost da ti nadareni dečki ostanu dulje u Hrvatskoj ili je jedini način da ih se dobro proda, kao što to radi Dinamo?
– Evidentno je da se te dečke ne može zadržati žele li otići! To je, nažalost, zakon tržišta, dobna granica za odlazak sve se više pomiče. Primjerice, ja sam iz Dinama otišao kad sam imao 24 godine, prvi sam stipendijski ugovor potpisao s 18, a profesionalni s 20 godina! Danas klinci s 12-13 godina već imaju stipendijske ugovore... To je realnost i klubovi se moraju s time pomiriti i pokušati što bolje naplatiti te neizbježne transfere.
Još jedan Dinamov dječak na meti je mnogih klubova, riječ je o Robertu Muriću. Za razliku od obitelji Halilović, Robertovi roditelji i menadžeri ne žele suradnju s Dinamom i čine sve kako bi se što prije rastali s Maksimirom bez adekvatne odštete. Robert je suspendiran i vraćen u juniore, ali ne dolazi na treninge već mjesec dana! Imate li neku poruku za Muriće?
– Iz iskustva znam da se bez kluba ne može ništa napraviti! Treba sjesti za stol i dogovoriti se te napraviti najbolje i za klub i za igrača. Nitko ne smije biti zakinut. Klub je ipak mnogo uložio u dijete svih tih godina. Nikad ne znate što nosi budućnost, možda se on jednoga dana vrati u Dinamo? Sejad je sve to vrlo dobro znao zato što je bio profesionalni nogometaš. I svim bih roditeljima preporučio da ostave dobre odnose s klubom i da svaki problem riješe razgovorom i dogovorom. Nikad se iza sebe ne smiju vrata ostavljati zatvorenima...
Jeste li vi pregovarali sa Zdravkom Mamićem o Haliloviću?
– Ne, samo sam spojio Mamića i Stojadinovića. Bio sam na nekim sastancima kad je došao Zubizaretta, ali nisam aktivno sudjelovao.
Mamić je htio zadržati Alena
Kako su ti pregovori izgledali?
– Znate kakav je Zdravko pregovarač, ha-ha... No, sve je bilo korektno, pa je i završilo na zadovoljstvo svih strana. Bilo je nemoguće Halilovića zadržati, iako je Zdravko to pokušavao učiniti. Međutim, ovo je velika stvar za Dinamo, nakon Ćirića i Vučevića, Alen je treći igrač koji je s ovih prostora izravno otišao u Barcu!
U kakvim ste odnosima sa Zdravkom Mamićem?
– Sve je korektno, ne mogu protiv njega reći apsolutno ništa! Istina, bilo je “natezanja” kad sam se vratio u klub, bio sam prebačen i u drugu momčad, ali na kraju je sve korektno okončano i bio bih nekorektan kad bih rekao bilo što loše o Mamiću.
Kako ocjenjujete nogomet u Hrvatskoj?
– Ide nabolje, liga s 10 klubova je sjajan potez! Kvaliteta se koncentrira, nogomet je sve bolji.
Bliži se SP u Brazilu, što očekujete od Hrvatske?
– Ponovit ću ono što stalno moramo ponavljati: veliki je uspjeh što smo uopće otišli na SP, što smo opet sudionici velikog natjecanja! Imamo dobre igrače, Niko Kovač je odlično rješenje za izbornika, pa iako smo dobili tešku skupinu, moramo vjerovati u našu momčad. Najteža će nam utakmica biti startna s Brazilom, može nas dignuti, ali i pokopati, zna se da je na turnirskim natjecanjima prva utakmica uvijek najvažnija. No, moramo biti pozitivni, a prolazak skupine i ulazak u osminu finala bio bi fenomenalan uspjeh – smatra Šokota.
kako sam mrzijo ovog foliranta,covjek je trcao 100metara oko 20sekundi,,,taraba si sokota bijo, hvala ti boze sto te vise negledam