Odmah nakon izbornog kraha zorana Milanovića zapljuštale su kandidature za novog predsjedika/predsjednicu SDP-a. Svoju ambiciju zasad su javno objavili potpredsjednik SDP-a i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, potpredsjednik stranke i europarlamentarac Tonino Picula, mladi šef osječko-baranjskog SDP-a i potpredsjednik Glavnog odbora stranke Domagoj Hajduković, Vesna Škulić koja je bila prva hrvatska saborska zastupnica s invaliditetom, a jučer je to službeno učinio i friški SDP-ovac, u Milanovićevoj vladi ministar pravosuđa Orsat Miljenić.
Iako je Ranko Ostojić prvi objavio kandidaturu, navodno blagoslovljenu od Milanovića, čini se da je prerano skočio. Uz njega je dosad, od važnijih igrača u SDP-u, stao samo Peđa Grbin.
– Ostali koji ga podržavaju bit će uz njega kad kandidatura bude službena - objasnio nam je kratko Grbin, inače šef Ostojićeve kampanje.
Još se čeka što će učiniti primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i njegovi saveznici iz Zagreba Rajko Ostojić i Davor Bernardić. Neslužbeno doznajemo kako se trojac i jučer sastao, ali tko će se od njih kandidirati još nije odlučeno. Na koncu ne bi bilo iznenađenje da to opet učini Komadina, koji je na zadnjim unutarstranačkim izborima u travnju ove godine izgubio od Milanovića. To se može naslutiti i iz njegovog jučerašnjeg odgovora na novinarsko pitanje o njegovoj (ne)kandidaturi.
Iako se Tonino Picula dugo spominjao kao mogući naskljednik Zorana Milanovića, uz njegovu kandidaturu danas stoji jako malo SDP-ovaca
– U politici nikad ne reci nikada, jer me cijela Hrvatska zove da se kandidiram – rekao je Komadina. Bernardić se navodno ne želi kandidirati kako se u slučaju poraza ne bi “potrošio” prije izbora za zagrebačkog gradonačelnika (svibanj, 2017.), a Rajku Ostojiću očito više odgovara uloga čovjeka iz sjene nego frontmena. Po SDP-u se priča i kako bi na koncu Davor Bernardić, možda i Komadina, mogao podržati Orsata Miljenića.
Iako je Miljenić kratko u stranci, dojam je kako su već sada njegove šanse veće nego one ostalih kandidata. Njegovu kandidaturu “gurat” će mnogi utjecajni SDP-ovci poput bivšeg ministra Siniše Hajdaša-Dončića, riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela. Miljenića će vrlo vjerojatno podržati i bivši ministri iz Milanovićeve vlade Mihael Zmajlović, Gordan Maras, Arsen Bauk, Predrag Matić... To što se oni zasada javno ne izjašnjavaju, posljedica je i strategije tima okupljenog oko Orsata Miljenića. U prvi plan želi forsirati mlade SDP-ove političare, na nacionalnoj razini ne potrošena lica. Zbog toga su uz njega jučer stajali predsjednica Glavnog odbora Foruma mladih SDP-a Agata Cvitić, najmlađi SDP-ov načelnik iz Legrada Ivan Sabolić, zamjenik župana Varaždinske županije Alen Kišić, načelnik općine Tisno Ivan Klarin (koji je prvo podržavao Hajdukovića), ali i primjerice načelnik općine Jelsa Nikša Peronja i gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić koji su na prošlim unutarstranačkim izborima podržavali Komadinu.
Iako se Tonino Picula dugo spominjao kao mogući naskljednik Zorana Milanovića, uz njegovu kandidaturu danas stoji jako malo SDP-ovaca. Njegova izjava da bi SDP vodio iz Bruxellesa čini se da je ubila njegove šanse, pa zasad osim Davorka Vidovića još nitko nije javno stao uz njega,
Zanimljivo kampanju mogao bi imati i mladi Domagoj Hajduković koji uz Miljenića dosad ima najveću javnu potporu, tako da ga podržavaju član Predsjedništva stranke i šef bjelovarsko-bilogorskog SDP-a Vedran Babić, šef virovitičko-podravskog SDP-a Tomislav Žagar, predsjednik šibenskog SDP-a Franko Vidović, predsjednik đakovačkog SDP-a Damir Tomić, ali i član Glavnog odbora Ivan Račan.
Ovisno o razvoju unutarstranačke izborne kampanje, odnosno ako se Miljenić prometne u izraženog favorita, naši izvori tvrde kako bi Miljenića u tom slučaju podržao i Hajduković.
Tonino Picula: Dvaput je dizao SDP s poda, ovo bi mu bilo treći put
Njegovu kandidaturu podržavaju: Premda se dugo spominjao kao mogući nasljednik Milanovića, uz njegovu kandidaturu zasad javno stoji samo Davorko Vidović
– Uzdahnem kad pomislim koliko sam već godina prisutan u hrvatskoj politici: četvrt stoljeća – rekao je Tonino Picula u jednom intervjuu u siječnju 2015. godine. Picula nipošto nije nov u politici. Ali i on sam, a i dio SDP-ova članstva, pa i oni birači koji su mu na europskim izborima davali preferencijalne glasove (njih 132.792 na izborima 2014.), očito vjeruju da Picula može donijeti nešto novo SDP-u. Picula je jedan od ljudi s kojima je Ivica Račan obnavljao i gradio hrvatsku socijaldemokraciju tijekom 1990-ih godina. Nakon 3. siječnja 2000. s pozicije međunarodnog tajnika SDP-a ušao je u Račanovu Vladu kao ministar vanjskih poslova. A nakon što je u studenom 2003. Račan izgubio vlast, osobno je potaknuo Piculu i slične da se idu dokazivati na terenu u svojim lokalnim sredinama i Picula je postao gradonačelnik Velike Gorice. Poslije je govorio da je zahvalan Račanu na tom poticaju jer je služenje u lokalnoj vlasti, nakon nacionalne vlasti i visoke diplomacije, osnažilo njegovu političku karijeru. Kad je Račan umro, kandidirao se za njegova nasljednika na čelu SDP-a, ali je izgubio od Zorana Milanovića, u čiju je nemilost ubrzo pao, pa je čekao svoju novu šansu kao zastupnik u Saboru. Dočekao ju je i zablistao je na izborima za Europski parlament, gdje je oba puta (2013. i 2014.) osvajao najviše preferencijalnih glasova od svih kandidata sa svih lista. Na izborima 2014. bio je svjestan da mu velik broj ljudi daje preferencijalni glas kako bi poslali jasnu poruku neslaganja sa Zoranom Milanovićem.
Tonino Picula za sebe kaže da je dvaput “dizao SDP s poda” nakon izbornih poraza. Nije to priželjkivao, ali sada je pozvan da to učiniti još jednom, po treći put. (Tomislav Krasnec)
Orsat Miljenić: Iako je radio i u Račanovoj Vladi, u SDP se učlanio tek ove godine
Njegovu kandidaturu podržavaju: Siniša Hajdaš Dončić, Vojko Obersnel, a vjerojatno i bivši ministri iz Milanovićeve Vlade Mihael Zmajlović, Gordan Maras, Arsen Bauk, Predrag Matić...
Rođen je u Dubrovniku 1968., a diplomirao 1993. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje su mu predavači bili, među ostalima, bivši predsjednik Ivo Josipović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović. Na tom je fakultetu nakon što je diplomirao neko vrijeme bio asistent na Katedri za radno i socijalno pravo, nakon čega je prešao u MVP, gdje je bio savjetnik. Bio je i u službi u hrvatskom veleposlanstvu u Nizozemskoj da bi 2000. preuzeo dužnost predstojnika Vladina ureda za suradnju s haaškim sudovima do kraja 2002. te je sudjelovao i u radu na tužbi protiv Srbije za povredu Konvencije o genocidu. Zatim je bio pomoćnik pa zamjenik ministra europskih integracija, do 2004. godine kad ga je HDZ-ova vlast razriješila dužnosti. Tada je otvorio odvjetnički ured baveći se trgovačkim i kaznenim predmetima, te je zastupao medije u sporovima. Milanović ga je 2011. pozvao da u njegovoj Vladi kao nestranački ministar preuzme resor pravosuđa u kojem je proveo možda i jedinu pravu reformu drastično smanjivši broj sudova, a i izmjene prekršajnog zakona pokazale su se revolucionarnima jer jedna od najopterećenijih sudskih grana danas ima višak kadrova. Miljenić je jedan od boljih ministara pravosuđa koji to može potkrijepiti brojnim pokazateljima. Na ministarskoj poziciji je imao dvije mrlje, Lex Perković, koji je morao braniti po “službenoj” dužnosti poštujući hijerarhiju unutar Vlade, i snimku razgovora s ocem članice SDP-a o njezinu zapošljavanju koje nije realizirano, a sam Miljenić je rekao da je tom prigodom rekao više nego što je trebalo. Miljenić je bio sudionik Domovinskog rata, oženjen je i otac troje djece. (Marinko Jurasić)
Ranko Ostojić: Na izborima nema sreće, najteži poraz doživio je od Keruma
Njegovu kandidaturu podržavaju: Iako je prvi objavio kandidaturu, uz njega je dosad, od važnijih igrača u SDP-u, stao samo Peđa Grbin. Ostala imena, kažu, objavit će poslije
Ranko Ostojić jedan je od najlojalnijih SDP-ovaca svom, sada tehničkom, šefu Zoranu Milanoviću, a mnogi tvrde da mu je i najsličniji. Odrješit, čvrst, bez dlake na jeziku, zbog čega i njega mnogi doživljavaju bahatim. Rodio se u Splitu 1962., diplomirani je pravnik i dragovoljac Domovinskog rata u kojem je sudjelovao u vojnoj policiji. Oženjen je, otac dvoje djece. Nakon rata okušao se u privatnom biznisu, potom je radio u Crvenom križu, a krajem 90-ih u Gradu Splitu vodio je upravljanje gradskim resursima. Potom je bio šef splitske Policijske uprave pa ravnatelj policije u Račanovoj Vladi. Od 2005. do 2007. bio je član uprave u Slobodnoj Dalmaciji, u vrijeme kada ju je privatizirao Ninoslav Pavić. U Milanovićevoj Vladi bio je potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova. Za njegovo se ime veže afera sa stanom u vlasništvu tada novinskog mogula i Ostojićeva bivšeg šefa Nine Pavića u kojem je prvi čovjek MUP-a stanovao u Zagrebu. Kada je priča izbila u javnost, pronašao je drugi stan, međutim, u to vrijeme privatizacija Slobodne Dalmacije bila je predmet izvida DORH-a, a izvide vodi policija čiji je ministar bio ne samo bivši Pavićev zaposlenik već i podstanar. Međutim, javnost, a ni “institucije”, nisu se oko toga previše zamarali. Što se izbora tiče, ne može se reći kako Ostojića ljubi fortuna. Za Sabor redovito vodi listu SDP-a u 9. izbornoj jedinici, koja im je najteža. Njegovim postavljanjem 2007. rezultat se udvostručio s dva na četiri zastupnika, što je izvrsno, osim ako se usporedi s HDZ-ovih osam. U Splitu ga je, kada se natjecao za prvo mjesto gradskog SDP-a, pobijedio Marin Jurjević, a najbolniji poraz doživio je 2009. kada ga je u utrci za splitskog gradonačelnika pobijedio Željko Kerum. (Slavica Vuković)
Ostojić-Miljenić su kontinuitet Milanovićeve politike, nula bodova